Asimilacija Bošnjaka u entitetu RS
Naravno da kao čovjek koji je zainteresovan za napredak i razvoj Bosne i Hercegovine, zainteresovan sam i da pokušam inicirati određene društvene pojave koje, po mom skromnom mišljenju, mogu veoma skupo koštati Bosnu i Hercegovinu. Povratak Bošnjaka u RS u masovnom broju garantuje i suverenitet i cjelovitost Bosne i Hercegovine. U prvom mahu smo pričali, a i sada se priča o održivom povratku. Dugo je vremena prošlo od Daytona do danas kada smo na sve moguće načine pokušali da što uspješnije organizujemo i omogućimo povratak Bošnjaka u RS, ali smatram da to nismo do kraja kvalitetno uradili, jer je svima jasno da održivog povratka nema, i svima je jasno da se svakodnevno ljudi sele u dijasporu, a iz dijaspore se u BiH vraćaju kao turisti.
Taj aspekt je ono što sam kao društvenu pojavu markirao prilikom mojih zadnjih posjeta u RS. Jedno od mojih zadnjih zastupanja u Banjoj Luci me podstaklo da u neobaveznim razgovorima razmijenim informacije sa nekolicinom mladih povratnika. Naglasit ću, da su to školovani ljudi koji su ili završili ili će uskoro završiti fakultete. Naravno, nakon kratkog razgovora sam dosta iznenađeno konstatirao da moj način razmišljanja i način komunikacije sa tom omladinom su dijametralno drugačiji nego je njihova komunikacija sa mnom. Moja komunikacija i konverzacija prema njima je išla ka tome „kakvo je stanje na visokoškolskim ustanovama, kakav je odnos sredine prema njima i njih prema sredini i kakav je njihov stav u odnosu na povratnike i domicilne Srbe i vlast RS-a?“ Do sada odgovori na ta pitanja su bili da je stanje dosta teško, dosta su se kritički određivali prema vlasti u RS-u, dok su veoma afirmativno pričali o Federaciji i bošnjačkom političkom tijelu, odnosno vladajućoj eliti. Međutim, sad me je frapirala činjenica da je razgovor tih ljudi tekao u pravcu iz kojeg se vidi asimiliranost sa tim društvom, gdje je, ustvari, sva kritika prešla na Federaciju Bosne i Hercegovine i bošnjačku političku elitu. Pitanje koje se postavilo i koje se postavlja je „šta smo to 'mi' za 'njih' uradili i šta to mi treba za njih da uradimo?“ Način i odnosi unutar visokoškolskih ustanova se prezentiraju kao nešto normalno, afirmativno i prilagođavajuće. I meni bi to bilo drago da je to baš tako, ali se bojim da protek vremena nije učinio svoje u RS.
Stanje i svijest dijaspore prilikom ljetnih posjeta svojim imanjima, prema mišljenju ove omladine, je još drastičnije. Nešto što je nenormalno, nešto što nije uredu, a to je odnos tadašnje vlasti prema povratnicima polahko se potiskuje, a svi problemi i određene nesuglasice se prebacaju ka Federaciji Bosne i Hercegovine. Ako je došlo ili dolazi do asimilacije svijesti povratnika, onda moramo odgovoriti na pitanje: zašto je do nje došlo, u kom smjeru ta asimilacija ide i koje će biti posljedice asimilacije? Smatram da su dugogodišnji nerad i jalov odnos prema povratku, bez bilo kakavog ozbiljnijeg političkog djelovanja, doveli do ovakvog odnosa i ove društvene pojave.
Jedina ustanova gdje možete naći osvještenog Bošnjaka je Islamska zajednica u BiH i ustanove unutar i oko Islamske zajednice. Međutim, to u jednom momentu može biti veoma opasno za povratnički bošnjački korpus. Islamska zajednica može i ima pravo da u okvirima svoga djelokruga rada organizuje vjerski život Bošnjaka, ali ne može organizovati i politički život, a što je najbitnije za opstanak Bošnjaka na području RS-a. Nemoj da se iznenadimo ako jednog dana na budućim izborima Bošnjaci budu glasali za političke opcije koje u većoj političkoj snazi djeluju na području RS-a. Političke partije sa predznakom bošnjačkim, svidjelo se to nekom ili ne, a to su SDA, SBB, SDP i druge važnije političke partije unutar FBIH, su zakazale na području RS-a. Ne možemo očekivati politički uspjeh tih političkih opcija kada od Daytona do danas nijedna ta politička opcija na općim izborima svoj centralni skup nije napravila na području RS-a. Svi centralni politički skupovi na području FBIH se dešavaju u Sarajevu. Da li je Sarajevo Bosna i Hercegovina ili je Bosna i Hercegovina i Banja Luka, i Bijeljina,Višegrad i svi drugi gradovi u RS-u? Prošli općinski izbori su pokazali jalovost, inertnost tih političkih partija i opcija na području RS-a. Treba napraviti političku analizu koliko je vijećnika u općinskim skupštinama osvojeno od strane ovih političkih opcija. Odgovor je malo ili nimalo. Mi u Višegradu imamo jednog čovjeka, u Rogatici nemamo nijednog i tako dalje. Šta nam je pokazatelj održivog povratka i šta je sigurnost povratka u RS. Jesmo li se mi pomirli da smo politički izgubili RS, jesmo li mi takvim interetnim djelovanjem doveli da naši povratnici nemaju političke zaštite.
Cijeli tekst u printanom izdanju
