Ima li čist zrak cijenu?

Svaki musliman se susreće sa pojmovima haram i halal u ranoj mladosti. Ko želi biti predan vjernik nastojat će udovoljiti Božijim naredbama. Islamsko pravo fikh i usul-l-fikh ljudima daju valjane odgovore na halal i haram, koristeći se osnovnim (Kur’an i Sunnet) i drugim izvorima.

Piše: Muhamed Šarić

Za islamske pravnike je važno uzeti u obzir: - vrijeme, mjesto i okolnosti.

Danas se islamski pravnici susreću sa problemima, koji traže valjano rješenje za probleme koji su čovječanstvu novi, i često se nađu pred ozbiljnim problemima jer znaju da na osnovu tog stava ili rješenja muslimani će uređivati živote. To je velika odgovornost i teret. Islamski pravnici su, s toga, često sputani velikom odgovornošću i respektom prema rješenjima iz ranijih perioda. Drugi bitan problem su detaljisanja, koja mogu dovesti do zanemarivanja bitnih problema. Poznata je izreka „mnogo zakona, malo pravde“. I mi možemo kazati mnogo pravnih rješenja, malo pridržavanja. U čemu bi se moglo tražiti rješenje? U univerzalnoj poruci, jasnoj i razumljivoj svima, a koja je nerijetko zaklonjena komentarima. Ku’ran je univerzalan i nenadmašan Govor, i po tome što je lahko razumljiv. kako se desilo da smo iz jasne i obimne Božanske Poruke, vjeru i njeno poimanje reducirali na to da je dobar musliman onaj ko ne konzumira alkohol i svinjetinu, te klanja i posti. Je li samo u tome sadržaj 114 ku’ranskih sura?

Privilegija čistoće, privilegija sedžde

Namjera je pogledati jedan bitan segment u islamu, a koji se danas izgubio i sa samih margina. To je odnos prema životnoj sredini. Čuvanje njene čistoće je izuzetno važno. Odnos prema prirodi je dogmatske (akaidske) prirode i tiče se samog vjerovanja. Priroda su ajeti (znakovi) Allahove veličine i Njegovog stvaranja. Sejid Hosejin Nasr će kazati da je priroda Ku’ran koji šuti, a Ku’ran priroda koja govori. Bahat odnos prema prirodi je bahat odnos prema ajetima Božijeg stvaranja. Nasr će kazati i da sve što postoji ima svoj specifičan život, koji mu je Bog namijenio. Jedna od privilegija čista zemlja koju je Allah učinio mesdžidom pa se na njoj može obavljati molitva, čiji je uvjet upravo čistoća. Poslanik, a.s. je kazao: „Čistoća je pola vjere“, ili, u drugom prijevodu, naličje vjere (tj. Drugo lice vjere). Također kaže: „Allah će strmoglave baciti u džehennem onoga ko u bunar ili stajaću vodu izvrši nuždu“i „Ne vršite nuždu na putevima i pod osamljenim stablima, čija hladovina ljudima služi za odmor“. Zabranjeno je činiti ono što može pričiniti neugodnost, a kamoli ugroziti zdravlje i život. U tom vremenu su nečistoće bile manje opasne i nosile manje štete nego danas. Ljudsko nastojanje za materijalnom neovisnošću je dovelo do pretjeranog uništavanja resursa bitnih za opstanak. Proces uništavanja životne sredine je posebno ubrzan razvojem industrijalizacije i tehnologije. Proporcionalno industrijalizaciji tehnološkom razvoju, teče proces eksploatacije i destrukcije prirode.

Čuvanje okoline – čuvanje ajeta

Iz navedenih hadisa, vidimo da je u vrijeme Poslanika a.s. primarni problem bilo onečišćenje vode. Budući da nije bilo industrije, onečišćenje zraka nije bilo problem. Danas je onečišćenje zraka veliki problem, uz ono vode i tla. Stručnjaci iz oblasti kontrole zraka će reći da je najveće zagađenje u gradovima zimi, u periodu zagrijavanja stambenih prostora. Najopasniji energent je ugalj. Zagađenje zraka u BiH gradovima je lokalnog karaktera. Znači, da imamo zagađen i opasan zrak koji smo mi onečistili. Mogli bi sebi tražiti razna opravdanja, počevši od toga da smo siromašna zemlja. Šeriatsko pravilo je da u nuždi biva dozvoljeno ono što je inače zabranjeno. Šta je nužda? Uštedjeti više novca ili spasiti više života? Pogledajmo sa vjerskog stanovišta. Musliman u oskudici ili nedostatku novca, kada dođe u trgovinu, neće izabrati najjeftinije meso, nego ono koje je Bog dozvolio. (...)

U islamskom pravu je itekako bitan poredak prioriteta i često puta onaj višeg nivoa pomjera sve druge ili ih isključuje. S toga možemo kazati da je ljudski život uvjetovan čistim zrakom a život je u islamu uvijek prioritet. Da bi ga zaštitili ne postoji kalkulacija, koliko nešto košta, a to bi i vlast i pojedinci trebali uzeti kao polazište u rješavanju problema zagađenog zraka.

Granice harama

Pregledali smo mektebske i udžbenike vjeronauke za osnovne škole. Treba se upitati, kako je moguće da se njihovi autori nisu osvrnuli na sigurno jedan od naših najvećih problema. Kako je ovo dogmatsko (akaidsko) pitanje zanemareno?

Anonimnom anketom smo došli do podataka da je 70% imućnih koji ugalj koriste kao energent za zagrijavanje stambenog prostora. Samo 30% ljudi lošeg imovinskog stanja koriste ugalj kao energent za zagrijavanje stambenog prostora.

Možemo zaključiti da imovinsko stanje ljudi nije presudno u korištenju jeftinih i štetnih energenata za zagrijavanje. Također, razvijanju ove svijesti bi doprinijelo uvrštavanje odnosa prema prirodi u vjeronaučne i udžbenike za mekteb. Muslimani ne smiju sebi tražiti izgovor bilo koje prirode, od teorije zavjere do toga da smo siromašna država i stanovništvo, jer ni jedan od tih izgovora neće riješiti naš sigurno najvažniji problem, sa kojim se susrećemo svake zime. I direktne i indirektne posljedice zagađenog zraka u glavnom gradu Bosne i Hercegovine su toliko ozbiljne i opasne da ugrožavaju ljudsko zdravlje i život, te paralizuju normalno ljudsko djelovanje i rad. Islamskoj zajednici slijedi veliki posao na educiranju da kao vjernici moramo čuvati prirodnu sredinu, kako bi čuvali zdravlje i živote i da je to prvorazredni vjerski imperativ.

Više možete pročitati u printanom i digitalnom izdanju Preporoda.