Arhivska građa Islamske zajednice

Imajući na umu da je arhivska građa nastala od 1882. godine veoma značajna za proučavanje povijesti i razumijevanje funkcioniranja Islamske zajednice, a da ona do sada nije bila adekvatno obrađena, Preporod je pitao Muhameda Hodžića, višeg arhivistu u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, u kojoj je fazi obrada i sređivanje arhivske građe iz navedenog perioda i koliko je ona dostupna istraživačima.

Muhamed Hodžić je kazao: „Arhivska građa IZ je specijaliziranog tipa, a arhiv IZ nije ni javni ni privatni arhiv. Građa je nastala kroz rad organa i ustanova Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini od osnivanja Ulema-medžlisa i prvih ustanova IZ u BiH za vrijeme austrougarske vlasti, potom Kraljevine Jugoslavije, zatim Nezavisne države Hrvatske i Socijalističke Jugoslavije.

 Važnost ili značaj arhivske građe mjeri se i po tome kakav je značaj i važnost imala institucija u kojoj je građa nastajala, a IZ i njene ustanove sigurno su i značajne i važne i predstavljaju bogat izvor podataka za historijska i druga naučna istraživanja.

Islamska zajednica u BiH nikada nije imala samostalnu arhivsku ustanovu, ali je vrijedno čuvala svoju arhivsku građu. O građi su se, uglavnom, brinule osobe koje su radile na protokolu. Stručnost iz arhivistike se stjecala iskustvom u radu, učestvovanjem na seminarima i kursevima koje bi organizirali arhivi u Bosni i Hercegovini.

Ova građa dugo vremena nije imala adekvatan smještaj pa je često premještana. Prije rata građa je bila smještena u Tabačkom mesdžidu (1987. god.), a zatim je prenesena u prostorije tadašnjeg Starješinstva IZ. Nakon rata, sve do 2013. godine, građa je bila smještena u zgradi današnje Ženske medrese u nedostatnom i neodgovarajućem prostoru, da bi 2013. godine bila premještena u novu zgradu Gazi Husrev-begove biblioteke.

Postoji više načina sređivanja i obrade arhivske građe, a najčešći je princip „provenijencije“, a to znači hronološko sređivanje građe prema brojevima protokola koje su dokumenti dobijali prilikom nastajanja u svojim ustanovama i prema godinama nastajanja. Tako smo i mi ovu našu arhivsku građu sredili hronološki po fondovima, u fondovima po godinama, a u godinama po broju protokola. Dio građe sređen je po temama, sadržaju, formatu, odnosno na taj način su izdvojene arhivske zbirke. Za jedan dio građe izvršena je tehnička obrada (folijacija, signiranje, etiketiranje kutija i dr.). Za pojedine fondove su urađeni i analitički inventari, što znači da je za svaki spis ispisan kratak sadržaj ili regesta, historijat fonda, pismo kojim je pisan fond i dr. Građa još nije skenirana, odnosno digitalizirana, ali očekujemo da ćemo uskoro dobiti odgovarajući digitalni program za arhivsku djelatnost.

Kroz arhivsku građu se prvenstveno može vidjeti historijat rada organa i ustanova IZ, ali i historijat Bošnjaka uopće. Obilje arhivske građe, te zadaci koji stoje pred arhivskim radnicima na njenom sređivanju i obradi uvijek su bili nesrazmjerni sa brojem uposlenika.

Trenutno postoji 11 fondova i tri arhivske zbirke. 

Cijeli tekst u printanom izdanju