Promovirane knjige hafiza dr. Kenana Musića
Prva knjiga bavi se samo nekim fragmentima iz života Muhammeda, a.s. dok je druga svojevrsni historijski prikaz razumijevanja džihada bosanskohercegovačkih muslimana 1763. godine. Autor druge knjige je zapravo Mustafa Pruščak, kadija i muftija u drevnom gradu Pruscu koji je i sam bio učesnik tih događaja. Međutim, hafiz Musić je na rukopisu „Radost gazija“ radio četiri godine kako bi je prilagodio širem čitateljstvu.
Knjiga „U susret sa Resulullahu“ počinje kazivanjem o preseljenju Bilala Habešije čime je bitno naglašeno suštinsko razumijevanje jednog od osnovnih principa islamskog vjerovanja, vjerovanje u Sudnji dan, čime se vjernici indirektno podsjećaju da život na Ovom svijetu percipiraju i najprije sagledaju iz ahiretske perspektive, dakle vodeći računa o njegovim konačnim posljedicama. „U našem narodu je utemeljena tradicija da ljudi iza sebe ostave dobro djelo koje će ljudi koristiti iza njega. Ahiret je upravo to; ostaviti iza sebe ono što ti je drago da kod Gospodara vidiš. Ako te svijesti čovjek ima onda može biti dobar političar, dobar akademski radnik. Zamisli da imaš želju da svaki student bude bolji od profesora“, kazao je Musić.
Knjiga „Radost gazija“ obrađuje temu džihada na jedan izuzetno dopadljiv način. Iako se radi o klasičnom edukativno- didaktičkom tekstu ona ima svog glavnog junaka, što je jedna od rijetkosti kada je u pitanju općenito islamska literatura na našim prostorima. Hafiz Musić potrudio se da stvarnog autora knjige predstavi kao historijski lik, a potom donese njegov pristup nauci, uz neizbježnu redakturu i pojašnjenja do kojih je došao. Glavni junak ove priče je Mustafa Pruščak, muftija, kadija koji je nakon slavne bitke pod Banjalukom odlučio napisati djelo o džihadu. Dakle, povod pisanja djela o džihadu je tim potpuno kontekstaliziran, te odgovornom čitatelju, koji to zaista želi biti, nudi i brojna metodološka dodatna pojašnjenja tumačenja ajeta o borbi, o važnosti borbe na Božijem Putu. Ni hafiz Musić jednako kao i Mustafa Pruščak ne zadržavaju se na džihadu samo kao oružanoj borbi, ratnim pohodima, već decidno donose norme, uvjete, ciljeve i pojašnjavaju posljedice istinske borbe na Božijem Putu. To su prije svega očuvanje slobode, teritorije, imetka, časti i prava na dostojanstvo. „Nije džihad samo da sa sabljom svoga neprijatelja posiječeš. Izdržavati roditelje svoje, potomstvo svoje, pa i sebe, da ne bi bio na teretu ljudima, sve je to džihad“, jedan je od hadisa citiranih u uvodnom poglavlju.
Knjiga „U susret sa Resulullahu“ počinje kazivanjem o preseljenju Bilala Habešije čime je bitno naglašeno suštinsko razumijevanje jednog od osnovnih principa islamskog vjerovanja, vjerovanje u Sudnji dan, čime se vjernici indirektno podsjećaju da život na Ovom svijetu percipiraju i najprije sagledaju iz ahiretske perspektive, dakle vodeći računa o njegovim konačnim posljedicama. „U našem narodu je utemeljena tradicija da ljudi iza sebe ostave dobro djelo koje će ljudi koristiti iza njega. Ahiret je upravo to; ostaviti iza sebe ono što ti je drago da kod Gospodara vidiš. Ako te svijesti čovjek ima onda može biti dobar političar, dobar akademski radnik. Zamisli da imaš želju da svaki student bude bolji od profesora“, kazao je Musić.
Knjiga „Radost gazija“ obrađuje temu džihada na jedan izuzetno dopadljiv način. Iako se radi o klasičnom edukativno- didaktičkom tekstu ona ima svog glavnog junaka, što je jedna od rijetkosti kada je u pitanju općenito islamska literatura na našim prostorima. Hafiz Musić potrudio se da stvarnog autora knjige predstavi kao historijski lik, a potom donese njegov pristup nauci, uz neizbježnu redakturu i pojašnjenja do kojih je došao. Glavni junak ove priče je Mustafa Pruščak, muftija, kadija koji je nakon slavne bitke pod Banjalukom odlučio napisati djelo o džihadu. Dakle, povod pisanja djela o džihadu je tim potpuno kontekstaliziran, te odgovornom čitatelju, koji to zaista želi biti, nudi i brojna metodološka dodatna pojašnjenja tumačenja ajeta o borbi, o važnosti borbe na Božijem Putu. Ni hafiz Musić jednako kao i Mustafa Pruščak ne zadržavaju se na džihadu samo kao oružanoj borbi, ratnim pohodima, već decidno donose norme, uvjete, ciljeve i pojašnjavaju posljedice istinske borbe na Božijem Putu. To su prije svega očuvanje slobode, teritorije, imetka, časti i prava na dostojanstvo. „Nije džihad samo da sa sabljom svoga neprijatelja posiječeš. Izdržavati roditelje svoje, potomstvo svoje, pa i sebe, da ne bi bio na teretu ljudima, sve je to džihad“, jedan je od hadisa citiranih u uvodnom poglavlju.
