Ne gradi se kultura na šarenim slikama drugih

Zašto nas je stid svoje kulture? Nekome je naša tradicija motiv za brojna kulturna ostvarenja, a nama je kao sramota, jer nam je sjaj drugih sjajniji od našeg koji odiše hanumlukom, beglukom i čistoćom. Sjaj božićne jelke nam je odjedanput postao naš, jer kako djetetu uskratiti te radosti, kad su već nama bile uskraćene?! Kako ne obradovati dijete paketićem (a ono ima 5 mjeseci), kad su sva druga dobila po dva-tri: slikali se eno kraj jelke, sa dva paketića i postavili sliku na fejsbuk. Vjerovatno smo u različitim formama čuli komentare tipa: Bila je, doduše, i Nova hidžretska godina, ali baš taj dan bijaše važna utakmica pa nismo uspjeli otići na mevludsku svečanost u džamiji, a čuli smo da su se dijeliti i tamo paketići. Uveli nam haman i taj trošak sad…

Krize identiteta su pojave pred kojima se sve više i više nalazimo. Ima čovjek pravo dati sebi oduška pa i decembar usvojiti kao mjesec darivanja. Ali može se ta decembarska čarolija prezentirati kroz originalne, pomalo zaboravljene adete, koji su nekada bili neizostavan dio naše tradicije, a imale su za cilj okupljanje i druženje. Na humanitarnom bazaru, između ostaloga, mnogi će imati priliku da možda prvi put probaju ćeteniju i na taj način daju neke svoje doprinose. Dakle, ne bježi naša tradicija od ljudskosti, samo vješto brani svoje, ma koliko (ne)shvaćena bila. Ne može insan očekivati da bude cijenjen od drugoga, ako svoje nikada nije naučio da cijeni. Jer najbolji učitelji svijeta su najprije upoznali sebe, pa kroz sebe poučavali druge. Ne gradi se kultura na šarenim slikama drugih, naša kultura jasno je definisana i davno još utemeljena, na nama je samo da skinemo oklope i najzad shvatimo da u vlastitoj koži itekako zna biti udobno kad vas ne stežu drugi i drugačiji.

Cijeli tekst u Preporodu od 1. januara 2017.