Doček na aerodromu: Amel Tuka se vratio iz Dohe sa srebrom zlatnog sjaja

Vidno uzbuđen i radostan, u društvu talijanskog trenera Giannija Ghidinija, Tuka je pozdravio prisutne i zahvalio se na dobrodošlici te istakao da za njega srebrna medalja osvojena u Dohi ima zlatni sjaj.

"Od slijetanja aviona to je skroz neki drugi osjećaj koji sam doživio. Sve do leta je bilo u redu, ali kada sam dotakao tlo BiH počele su emocije da rade", rekao je Tuka i nastavio:

"U aprilu sam rekao da ću se vratiti u vrh, jer znam da mi je tu mjesto. I evo tu sam gdje mi je i mjesto. Znam da sam napravio veliku stvar, puno veću nego u Pekingu. I ta bronza je tada odjeknula, ali sada je još sjajnija."

Istakao je da je 2015. godine morao osvojiti medalju, jer je te godine bio najbrži čovjek na svijetu zbog čega je osjećao ogroman pritisak.

"Niko me nije svrstavao među kandidate za medalje i to mi je prijalo. Otišao sam rasterećen u Dohu i puno sigurniji, nego što sam bio u Pekingu. Imao sam sedmi rezultat sezone, ali sam bio sigurniji. U trke sam ušao jako ozbiljno i svakoga sam shvatao ozbiljno i kao najveću konkurenciju. Nisam dozvolio da mi se desi ranije ispadanje. Poslije prve trke sam se stvarno osjećao loše. Zato što sam se zagrijao vani, bilo je 40 stepeni, poslije sam dobio visoku temperaturu i groznicu. Nisam se osjećao dobro na dan polufinala, čak sam pomislio da ću morati da odustanem od takmičenja. Moram se zahvaliti treneru i italijanskoj federaciji, koji su imali vrhunske doktore, i izliječili me tokom dana", pojasnio je Tuka.

Istakao je da je srećom polufinale prošlo odlično, te se uspio bez većih problema plasirati u finale, najviše zahvaljujući treneru Ghidiniju, kojeg je nazvao svojim drugim ocem.

"U finalu sam znao da će trka biti jako brza, jer sam vidio ko se plasirao, ali sam znao i da sam spreman za brzu trku, pored ovih taktičkih trka. Bio sam spreman da idem na sve ili ništa. Sve sam karte stavio na stazu i odlučio da idem na sve ili ništa i rezultatom sezone sam osvojio to sjajno drugo mjesto i srebrenu medalju, što je najveći uspjeh bh. sporta i atletike na što sam jako ponosan. Jedva sam čekao da se vratim u Bosnu i da sa svima to podijelim", rekao je Tuka i dodao:

"Poslije Pekinga sam imao zdravstvenih problema. Nisu bile velike povrede, ali mi nisu dozvoljavale da postignem vrhunsku formu."

Ghidini je istakao da je veoma sretan što je u Sarajevu, gdje je bio osamdesetih godina, a zatim se, veli, vratio prije četiri-pet godina i u BiH stekao mnogo prijatelja.

"Život predstavlja ciklični put smjenjivanje različitih momenata. Tako se Amel u početku bavio karateom, zatim je s drugim trenerom u atletici postizao određene rezultate, a od 2013. godine sam s Amelom. On se s prethodnim trenerima izgradio kao čovjek i kao sportista. Nakon tog iznenađenja iz 2015. godine Tuka sada sve više i više napreduje i razvija se. Da je imao isto iskustvo 2015. godine kao danas, sigurno bi osvojio zlatnu medalju u Pekingu. Narednih godina imao je nekoliko nezgoda, povrijedio je nogu, tako da je to usporilo njegovo napredovanje, ali je u tom cijelom periodu naporno trenirao", istakao je Ghidini.

Talijanski trener je kazao i da su emocije tokom Svjetskog prvenstva bile velike, posebno u polufinalu, jer se Tuka uoči trke loše osjećao.

"Svi smo bili zabrinuti, ali je Amel bio odličan i u polufinalu i u finalu. Razmišljali smo da sebi postavimo visoke ciljeve da osvojimo veoma važnu medalju. Moja prethodna iskustva ukazuju na to da ukoliko sportista ne sanja i ne očekuje neki veliki rezultat ne može ni da ga postigne, zato trebamo da idemo na zlato. Kada sebi postavite takve ciljeve onda sportista daje sve od sebe na treninzima i na trci. Zadovoljan sam s osmim, šestim mjesto, srebrom ili zlatom, jer znam da je Amel dao sve od sebe. Sportista ne treba da bude pod pritiskom nego da sa voljom i željom trenira kako bi postigao te ciljeve", naveo je Ghidini.

Suad Kaknjo, potpredsjednik AS BiH, se u Tukino ime zahvalio brojnim sponzorima koji izlaze u susret bh. atletičarima, kao i njegovoj porodici, koja mu je bezrezervna podrška.

"AS BiH i AK Zenica nema niti jednog profesionalca. Mi smo u 21. vijeku totalni amateri i ta podrška koja Amelu uglavnom nije dovoljna je od srca i iz ljubavi. Ovo što je napravio Amel, može samo on. Poslije 2015. godine bilo je poteškoća povreda i primitivnog odbacivanja Amela, sve je to prebrodio i došao do zlatnih visina. Ovo srebro ima sjaj zlata", kazao je Kaknjo.

Tuki se nakon Sarajeva, priprema doček u rodnom Kaknju u popodnevnim satima, a zatim u večernjim i u Zenici.

Tuka je u utorak uvečer u Dohi osvojio srebrenu medalju u trci na 800 metara, čime je ostvario najveći sportski uspjeh od osamostaljenja BiH.