Zima je proljeće za vjernički život

Najupečatljiviji su primjeri oni koji govore o njenom ponovnom oživljanju nakon mrtvila koje je zadesi, a koje Uzvišeni koristi kao primjer oživljavanja ljudi nakon njihove smrti. Istina, ovi i slični kur'anski primjeri govore o zamrlu zemlje samo u periodu velikih suša, a to iz razloga što se zemlja pretvara sve više u prašinu, baš kao što i čovjekovo tijelo i njegove kosti, kako vrijeme odmiče nakon njegove smrti sve više i više biva(ju) prašinom. Uzbujavanje zemlje nakon kiše i oživljavanja umrlih nakon Časa suđenog – Allahu je jednako lahko. Pored ovog zamrla zemlje koje je posljedica ekstremnih ili samo većih suša, postoji i ono koje je rezlutat suprotnosti sušama. Riječ je o zimi kao godišnjem dobu i pojavi. Na vrlo upečatljiv ali i simboličan način zima ukazuje na smrt. Tokom zime oko sebe ne vidimo živost ni bujanje prirode već njeno mrtvilo izraženo kroz hladnoću, ogoljeno drveće, nevegetativnost cijelog prostora. Uz sve to, nama vjernicima, bijeli snježni pokrivač djeluje kao ćefin, trodijelno bijelo paltno u koje se umotavaju umrli muslimani i muslimanke nakon što su proživjeli svoja životna proljeća, ljeta i jeseni i došli u posljednju fazu – zimu života, dakle, u samu smrt. Iako zima, kao što rekosmo, ukazuje na smrt i kao takva nas opominje ona ima svoje ljepote i čari koje, u zavisnosti od oka do oka, vidi onaj koji gleda. Ali, za vjernika, zimski period treba da predstavlja još nešto više, a to je prilika da kroz njeg zasadi ahiretsko sjeme koje će kao zrele plodove ubirati tamo gdje mu bude potrebno. Zima jede sve zalihe koje ljudi spremaju mukotrpno tokom proljeća, ljeta i jeseni, ali zato daje veliku šansu onima koji brinu i o svojim ahiretskim zalihama da se umnogostruče. Cilj nam je ukazati na neke od njih, u formi savjeta, kako bi ih vjernici trebali koristiti tokom ovog perioda. A kome će, ako neće vjernicima, savjet koristiti?

Aktivnosti vezane za namaz

Namaz je najuzvišeniji način iskazivanja zahvalnosti i pokornosti Uzvišenom Allahu. U najosnovnijoj podijeli namaz može biti obavezni i dobrovoljni. Najbolje sa čim se čovjek Allahu može približiti i zadobiti njegovu naklonost jeste obavljanje obaveznih (farz) namaza kojih u toku dana ima pet, a koji se mogu obavljati pojedinačno ili zajednički/džematile, što je za 25 puta vrijednije nego pojedinačno. Po pitanju farz-namaza i iskorištavanja zimskog perioda u tom smislu na ovom mjestu akcentiramo potrebu zajedničkog klanjanja, tj. obavljanja namaza u džematu u džamiji. Za razliku od ljetnog perioda kada je jacija-namaz kasno ( a sabah rano) i kada je dolazak ljudi u džemat u osjetnom padu, zimski period je idealna prilika popravljanja stanja u tom smislu. Prema hadisu, klanjati jaciju u džematu ravno je klanjanju pola noći dobrovoljnog namaza, a ako se nakon jacije i sabah u džematu klanja to je ekvivalent cjelonoćnom klanjanju doborovoljnog namaza. Uz sve to, dodamo li i činjenicu da su naše džamije skoro sve utopljene na ovaj ili onaj način, onda dolazak u njih na zajedničko klanjanje tokom zime sve više i više predstavlja ugođaj, a ne perspektivu za nahlađivanje. Nakon farz-namaza dolaze dobrovoljni nafila-namazi koji se mogu klanjati u zavisnosti od mjesta (samo u džamiji npr.), perioda dana (ujutro ili kasno u noć pa sve do pred zoru), nekih nesvakidašnjih pojava (pomračenje sunca, ili velikih suša) itd. Zimski period je idealan za obavljanje tri nafila-namaza: jutarnjeg (duha-namaz) koji se klanja poslije izlaska sunca do pred podne, tehijjjetu-l-mesdžida koji se klanja u predezansko vrijeme u džamiji i, posebno, noćni namaz ili lejl-namaz, a to je namaz kojeg Allah posebno cijeni i mnogostruko dariva one koji ga obavljaju. Taj namaz se klanja u „gluho doba“ noći, skoro pred samu zoru. Razlog njegovoj velikoj vrijednosti treba tražiti u dvije vrste ljudskog nemara: ili spavaju ili griješe. Pa zar među njima nisu najbolji oni koji se tada budni pred Allahom nalaze: na kijamu, ruku'u, sedždi i(li) tešehhudu?

Aktivnosti vezane za post

Kao i u slučaju namaza i post se može podijeliti u dvije osnovne grupe: obavezni i dobrovoljni. Obavezni je tokom mjeseca ramazana, ili mimo tog mjeseca, kada napaštamo ono što smo propustili iz (ne)opravdanih razloga u ramazanu. Dobrovoljni je onaj koji se ne veže striktno za mjesec ramazan, već se može postiti mimo njeg. Najbolji dobrovoljni post je ponedjeljkom i četvrtkom (tokom jedne sedmice) post „bijelih dana“ (tri srednja dana u svakom mjesecu), post na Dan ašure, na Dan Arefata itd. Zimski period karakterišu kratki dani, a post jest vezan za dan i karakteriše  ga nepostojanje težih/sezonskih fizičkih poslova koji obično čovjeka sputavaju u postu. Zato bi trebalo zimski period iskoristiti u napaštanju obaveznog ramazanskog posta. Prema svome postu jeste iskren samo onaj koji bude spriječen postiti u ramazanu pa ga naposti nakon ramazana. Ako je naša ramazanska bilansa popunjena i ako nemamo propuštenih dana onda ispostimo u njemu nafile, na sedmičnom ili mjesečnom nivou. To što je dan kratak ne umanjuje vrijednost posta. Allah gleda u našu želju i naše namjere i On će nas za post nagraditi svojom obećanom nagradom makar dan trajao i post u njemu svega tri sata. „Ko bude postio jedan dan na Allahovom putu“, kaže se u hadis-i-šerifu – Allah će mu zbog tog dana udaljiti lice od vatre na udaljenost od 70 godina.“

Dva navedena savjeta o boljem korištenju zimskog perioda u svakodnevnici jednog vjernika, nisu i jedini. Mogu se tome dodati i čitanje, posjećivanje edukativnih predavanja, učestvovanje u različitim vrstama kurseva koje vode naši imami u svojim džamijama (kurs kur'anskog pisma za odrasle kao najučestaliji), ali sasvim sigurno jesu dovoljni i spadaju u red najvažnijih, pa ko hoće neka posluša.