Zašto učiti: Primjeri Buharije i drugih velikana

Žena je bila udovica a dijete siroče. Otputovala je s njim u Mekku kako bi dječak učio o islamu. Učio je u halkama najučenijih ljudi tog vremena i pokazivao izuzetno znanje iz oblasti Hadisa. Tragajući za hadisima putovao je u različita mjesta a prije bilježenja svakog hadisa klanjao bi dva rekata nafile. Majka mu je nadjenula ime Muhammed ibn Isma'il, a nama je danas mnogo poznatiji po zbirci hadisa koja se po autentičnosti uzima odmah nakon Časnog Kur'ana – Sahih Imama Buharije.

U drugoj zemlji i drugom vremenu, blagi bagdadski povjetarac budio je drugog dječaka. Pred zoru bi ga majka umotala u toplu odjeću i kroz mračnu noć vodila ga do džamije. Poslije sabah namaza ona bi čekala pred džamijom dok bi dječak učio Hadis pred najvećim učenjacima Iraka. Tek nakon što bi sunce odavno zasjalo dječak je izlazio iz džamije i zajedno sa majkom išao kući. Ona je bila odlučna majka i zahvaljujući tome njen sin izraste u jednog od najvećih imama ovog Ummeta, imama po imenu Ahmed ibn Hanbel. (iz djela ''Menakibu Ahmed'' – Ibn Kajjim el-Dževzi).

Imam Sujuti počeo je pisati svoju prvu knjigu, Tefsir, kada mu je bilo deset godina.

Bračo i sestre, zašto bismo trebali pokušati slijediti primjere ovih i mnogih drugih velikana Islama? Dužnost nam je čuvati i štititi tradiciju našeg Poslanika a.s. koja nije mogla opstati bez ozbiljnosti i iskrene odanosti ovih ljudi koji su provodili duge dane i noći u čitanju, razmišljanju i poučavanju drugih.

Svaki pokušaj revivalizacije islama baziran je na nečemu. Neki se temelje na emocijama a neki na političkim osnovama. Znamo li koji će opstati i polučiti rezultatima? Samo onaj koji svoje uporište crpi iz fundamentalnih izvora Islama – Allahove riječi i Sunneta Njegovog Poslanika.

Jedan pobožan čovjek stajao je na obali i s očajem posmatrao kako se morski talasi poigravaju sa ribom, bacajući je gore, dolje, desno i lijevo. Shvatio je da mora učiniti nešto da spasi ribu, pa se bacio u vodu i zgrabio je za rep. Bacio ju je na obalu sretan što je spasio ribu od vode. Braćo i sestre, vrlo često, radeći nešto bez znanja o tome ali u ime Allaha dž.š., postupamo kao i ovaj mladić.

Mi živimo u vremenu informacija. Svjetiljke su na svakom ćošku a još jučer su naši preci čitali pod svjetlom mjesečine. Danas objavljujemo knjige iz udobnih fotelja a još jučer su naši preci knjige pisali svojom rukom. Danas na CD-ovima imamo hadise za kojima su naši učeni preci tragali danima. Zar sa svim navedenim znanje ne bi trebalo doživjeti procvat? Trebalo bi, ali nije.

Nama je poznato da, kada je nagrada primamljiva, odgovornost i rad za postizanje te nagrade treba da su jednako tako dobri. Zato su učenjacima i tragaocima za naukom obećane obilne nagrade na budućem svijetu. Muhammed a.s. veli: ''Ko krene putem nauke, Allah će mu olakšati put ka Džennetu.'' (Muslim).

Šejh Abdur-Rahman Sa'di je rekao: ''Sve što čovjek poduzima tragajući i upotpunjavajući svoje znanje o vjeri, bilo da se radi o fizičkom putovanju ili nečem drugom, potpada pod značenje hadisa 'Ko krene putem nauke, Allah će mu olakšati put ka Džennetu'.''.

Poslanik a.s. nas je poučio da, kada neko krene putem tražeći znanje o Islamu, to je znak da ga Allah dž.š. voli i da mu želi dobro na oba svijeta.

Od Muavije ibn Ebi Sufjana se prenosi da je Muhammed a.s. rekao: ''Kome Allah želi dobro, podari mu razumjevanje vjere''.

Poslanik a.s. nas također obavještava da su učeni ljudi kod Allaha dž.š. na posebnoj deredži te da su oni nasljednici Allahovih Vjerovjesnika. Rekao je: ''Vrijednost učenog čovjeka u odnosu na pobožnog je poput vrijednosti mjeseca u odnosu na ostale zvijezde. Uuuistinu su učenjaci nasljednici Poslanika. Poslanici iza sebe nisu ostavljali dirheme niti dinare, nego znanje. Stoga, ko se posveti znanju, posvetio se velikom dobru.'' (Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže).

Položaj učenog čovjeka u islamu je dosegao toliku razinu da ga Allah dž.š. i meleci blagosiljaju. Poslanik a.s. veli: ''Uistinu, Allah i Njegovi meleci, čak i mrav u svojoj rupi i riba u vodi, blagosiljaju one koji druge podučavaju dobru.'' (Taberani).

Prenosi Zejd ibn Sabit da je jedne prilike Poslanik a.s. rekao: ''Možda će Allah obveseliti one koji od nas čuju hadis, upamte ga i prenesu drugima.'' (Tirmizi).

Hišam ibn Ammar, jedan od učenjaka hadisa od koga je učio i Buharija, prenosi događaj koji se desio kada mu je bilo 8 godina: ''Moj otac prodao je kuću za 20 dinara kako bih jas mogao otići na hadž (i učiti o Islamu). Kada sam stigao u Medinu otišao sam u halku Imama Malika. Sjedio je među učenicima poput nekakvog kralja, oni bi postavljeli pitanja a on je odgovarao. Kada je na mene došao red ustao sam i rekao 'Pouči me nečemu'. On je rekao 'Čitaj!'. Odgovorio sam 'Ne, nego me ti poduči nečemu'. On opet reče 'Čitaj'. Kada sam mu opet odgovorio isto on se naljutio i naredio jednom od učenika da me izvede vani i udari 15 puta šibom i da me vrati nazad. Kada smo ponovo ušli kod Malika rekao sam mu 'Učinio si mi zulum. Moj otac prodao je kuću da bih ja mogao doći tebi i biti počašćen slušanjem tvojih predavanja, stječući tako znanje od tebe a ti me, bez ikakve krivice, udari 15 puta. Neću ti oprostiti'. Imam Malik tada reče 'Kako da ti se iskupim za naneseni zulum?. 'Poduči me 15 hadisa, to ti je iskupljenje' – rekao sam. Tada je Malik počeo recitovati hadise sve dok ih ne navede 15. Kada je završio rekao sam mu 'Udari me još i navedi mi još hadisa!'. Imam Malik se zasmijao i rekao 'Dosta je!' ''. (uzeto iz djela ''Ma'rifetu-l-Kurra-l-kibar'' – Imam Zehebi).

Oduvijek je postojalo nadmetanje između sljedbenika dobra i zla (Adem i Iblis, Musa i Faraon, Muhammed a.s. i Ebu Džehl). To nadmetanje i dalje traje. Zapitajmo se koliko truda ulažu sljedbenici zla, a koliko mi?

Omer r.a. je rekao: ''Utječem se Allahu od dželada (snage i zanosa) griješnika i od lijenosti dobročinitelja.''. Ovim rječima kao da je mislio na vrijeme u kome mi sada živimo.

Kako nekome od nas može biti mrsko da obnoć klanja 2 rekata nafile dok mnogi ljudi provode cijelu noć gledajući filmove, morajući pri tome buljiti u prijevode istih na svojim ekranima? Kako nekome od nas može biti mrsko da dnevno provede dva sahata u čitanju dok mnogi ljudi – oni koji žele samo novac kako bi i dalje griješili – provode dane i noći pripremajući ispite? Zašto nam je žao izdvojiti 6 dolara za knjigu sa islamskim sadržajem dok mnogi ljudi troše stotine ili hiljade zarad grijeha?

Šta nije uredu? Šta nam se to dešava?

Poslušajmo naše prethodnike! Jedan od znamenitih islamskih pravnika je rekao: ''Četiri godine sam imao želju da okusim meso slatke ribe ali nisam bio u mogućnosti jer se ona prodavala jedino u vrijeme dok sam imao predavanja.''. iiimam Šu'be je rekao: ''Kada bih vidio nekoga kako žurno ide ulicom pomislio bih samo na dvije stvari: ili se radi o luđaku ili o onome koji izučava Hadis.''. Ibn Kajjim je rekao: ''Nisam vidio većeg nedostatka za jednu zajednicu od onih koji su prestali raditi a bili su u mogućnosti da nastave.''.

Kako da popravimo naše stanje? Osvrnimo se na slijedeće:

Prvo: moramo biti iskreni u svojoj želji da učimo o Islamu. Svoju vjeru izučavamo da bismo se rješili neznanja, te da bismo pomogli i drugima da učine isto. Znamo li koji je prvi hadis u Buharijinoj, i mnogim drugim zbirkama hadisa? Neije slučajnost da je to hadis: ''Djela se uistinu cijene prema namjerama''. Učenjaci nas podsjećaju da naš put traganja za naukom još od prve stranice mora biti isključivo u ime Allaha dž.š.

Allah nam je naredio da u svemu što radimo budemo iskreni: ''

Poslanik a.s. veli: ''Ko god uči nešto što bi trebalo biti u ime Allaha a time želi postići dunjaluk, taj neće osjetiti džennetskog mirisa na dan kada se bude polagao račun.''. (Ahmed i Tirmizi). Ibn Abbas je rekao: ''Uistinu će Allah štititi čovjeka skladno njegovom nijjetu (namjeri s kojom pristupa određenom djelu)''.

Želimo li imati ispravan nijjet poslušajmo šta veli Imam Ibn Džema'ah: ''Inamjera pri izučavanju Islama biva ispravnom i iskrenom tek onda kada onim što radimo želimo zadobiti Allahovo zadovoljstvo. Ono što se uči potrebno je pretočiti u praksu kako bi svjetlo znanja obasjalo naše srce, očistilo dušu i približilo nas Allahu na Kijametskom danu. Ne bismo trebali učiti zarad bilo koje dunjalučke satisfakcije kao što je slava, ugled ili bogatstvo. Ne uči se zato da bismo se pred kolegama pravili važnim ili da bi nas ljudi   postavljali na rukovodeća mjesta itd…'' (Tezkiratus-Sami'i wel-Mutekellimi).

Drugo: moramo biti svjesni činjenice da smo u konstantnoj borbi sa šejtanom, a njegova želja je da u traganju za znanjem ne uspijemo. Allah dž.š. veli: ''A kada Kur'an učiš zatraži utočište kod Allaha od šejtana prokletog.'' (Nahl: 98).

U svemu dobrom što činimo šejtan nas nastoji omesti. Poslanik a.s. kaže: '' Šejtan je na putu sina Ademovog. Kada čovjek odluči krenuti stazom Islama šejtan sjedne pred njega i kaže 'Kako možeš napustiti vjeru svojih očeva i predaka?'. Čovjek ga ne posluša i postane musliman. Kkkada odluči učiniti hidžru šejtan opet sjedne pred njega govoreći 'Kako možeš ostaviti svoju zemlju?'. Čovjek ga ne posluša i učini hidžru. Kada se čovjek odluči na džihad šejtan mu se opet obrati 'Šta će ti to? Iscrpićeš svoje tijelo, poginućeš, žena će ti se udati za nekog drugog a ostaćeš i bez svog bogatstva!'. Čččovjek ga opet ne posluša i ode u džihad.'' Poslanik a.s. tada reče: ''Ko god uradi ovako, Allah se obavezuje da će ga uvesti u Džennet.''.

Kako nas šejtan ometa?

Kada htjednemo učiti on nas nagovara da to ostavimo za sutra, a kada dođe sutra on opet čini isti. Odgađanje je od šejtana. Šejtan nas nagovara da sada imamo prečih stvari a da će za učenje i izučavanje Islama biti vremena. Poslije ženidbe, poslije diplomiranja, poslije zaposlenja… I tako život prođe a ''poslije'' ostade. Šejtan će nas uvjeravati da je situacija u kojoj se nalazi Ummet bezizlazna, te da naše učenje neće biti od koristi već da samo tratimo svoje vrijeme. Da bi suzbili ovakve nasrtaje šejtana prisjetimo se žrtve koju su na putu sticanja i širenja nauke ulagali Poslanik a.s. i naši učeni prethodnici. Šejtan će nas zavaravati govoreći da ionako ima dovoljno učenih ljudi kojima naše znanje nije potrebno. Budimo svjesni da će učenjaci jednom umrijeti, a isto to desiće se i sa njihovim znanjem ukoliko ga ne sačuvamo i podučimo druge. Problem koji redovno iskrsava među 1,4 milijarde muslimana je nedostatak učenih koji bi bili spremni poučavati druge. Svi smo mi pastiri i odgovorni smo za naša stada.

Treće: moramo, kroz ibadet, biti u stalnom kontaktu sa Allahom dž.š. tražeći Njegovu pomoć pri stjecanju nauke. Kaže Allah dž.š.: ''A kada te robovi Moji za Mene pitaju, pa, Ja sam doista blizu. Odazivam se molbi molitelja kada Me za nešto zamoli.'' (Bekare: 186).

Zato, zamolimo Allaha dž.š. da trud koji ulažemo u izučavanju naše vjere bude iskren i u ime Njega, te da nam daruje Svoju milost i uspjeh u onome što radimo, jer On, uistinu, sve može, AMIN!

Sa engleskog preveo: Safet Pozder