Hadž: Historijat, Kaba, Arefat, saj...
“Prvi Hram sagrađen za ljude jeste onaj u Mekki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima“[1]
“I učinili Smo Hram utočištem i sigurnim mjestom ljudima.“ “Neka vam mjesto na kome je stajao Ibrahim bude prostor iza kojeg ćete molitvu obavljati!“- i Ibrahimu i Ismailu smo naredili: “Hram Moj očistite za one koji ga budu obilazili, koji budu tu boravili i koji budu molitvu obavljali.“[2]
“Safa i Merva[3] su Allahova časna mjesta, zato onaj ko Kabu hodočasti ili umru obavi ne čini nikakav prestup ako krene oko njih.
A onaj koji drage volje učini kakvo dobro djelo, pa Allah je doista blagodaran i sve zna“[4]
“Hadž je u određenim mjesecima. Onom ko se obaveže da će u njima obavljati hadž nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi i nema svađe u danima hadža. A za dobro koje učinite Allah zna. I onim što vam treba za put opskrbite se. A najbolja opskrba je Bogobojaznost. i Mene se bojte, o razumom obdareni!“[5]
“Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam pomogne da nešto steknete. A kad pođete sa Arefata spominjite Allaha kod Mešarul-harama, spominjite Njega, jer vam je On ukazao na pravi put, a prije toga ste bili u zabludi.“[6]
“Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi i tražite od Allaha oprosta jer Allah uistinu prašta i samilostan je.“[7]
“A kad završite obrede vaše, opet spominjite Allaha kao što spominjete pretke vaše i još više Ga spominjite! Ima ljudi koji govore: “Daj ti nama Gospodaru naš na ovome svijetu!“ Takvi na onom svijetu neće imati ništa.“
A ima i onih koji govore:“Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu i sačuvaj nas patnje u ognju!“
Njih čeka nagrada koju su zaslužili! A Allah brzo sviđa račun.
I spominjite Allaha u određenim danima. A ni onome ko požuri i ostane samo dva dana nije grijeh, a neće se ogriješiti ni onaj koji se duže zadrži, samo ako se grijeha kloni. I bojte se Allaha i znajte da ćete svi biti pred Njim sakupljeni.“[8]
“...i oglasi ljudima hadž - dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim; dolazit će ti iz mjesta dalekih, da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo Ime spominjali. Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog! Zatim neka sa sebe prljavštinu uklone, neka svoje zavjete ispune i neka oko Hrama drevnog obilaze.“[9]
“A kamile smo vam učinili jednim od Allahovih obreda Hadža i vi od njih imate koristi; zato spominjite Allahovo Ime kad budu u redove poredane; a kad padnu na zemlju, jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi, a i onoga koji pros ; Tako smo vam ih potčinili da biste zahvalni bili. Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša; Tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali, zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine.“[10]
“Hadž i umru radi Allaha izvršavajte! A ako budete spriječeni, onda kurbane koji vam se nađu pri ruci zakoljite, a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte.
I bojte se Allaha i znajte da On teško kažnjava. Hadž je u određenim mjesecima. Onom ko se obaveže da će u njima obavljati hadž nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi i nema svađe u danima hadža. A za dobro koje učinite Allah zna. I onim što vam treba za put opskrbite se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!.“[11]
U časnom Kur'anu Allah dž.š. kaže poslaniku Ibrahimu, a.s.,: “Oglasi ljudima hadž! Dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim, i dolazit će iz mjesta dalekih.“[12]
Na drugom mjestu On kaže: “Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj ko je u mogućnosti, a onaj ko neće da vjeruje - pa, Allah nije ovisan ni o kome.“[13]
Poslanik Muhammed, a.s., kaže: “Namaz i drugi ibadeti su propisani, hadž i tavaf učinjeni obaveznim samo iz jednog razloga - da bi čovjek Allaha na umu imao.“ još kaže: “Oni koji odu na hadž i umru su Allahovi gosti. A onaj ko Allahu dođe On mu da sve što traži, prihvati njegov ibadet i nadoknadi mu sve što je potrošio na putu Njemu.“
Sam život nije samo putovanje, već je ustvari i hodočašće, bio čovjek toga svjestan ili ne, jer na kraju života stoji kapija smrti i sučeljavanja sa Svetim, na isti način kao što hodočasnika njegovo putovanje dovodi u sveti prostor koji je i cilj i svrha putovanja. Islam je preuzeo ovu suštinsku istinu i učinio je integralnim elementom vjerskog života, učinivši obaveznim hodočašće u Mekku.
Hadž rekapitulira cijelo duhovno putovanje čovjeka na zemlji. Kao obred koji je ustanovio Ibrahim, a.s., u čast Jedinoga Boga, hadž se svakim svojim dijelom naslanja na Poslanikov primjer i praksu.
Obavljanje hadža, koje bezbrojni muslimani vrše stoljećima, dolazeći po žegi i hladnoći, izbliza i izdaleka, pješke i na kamilama, u čamcima i na konjima, sa visokih planina ili udaljenih ostrva, samo po sebi je džihad, nastojanje i ulaganje truda na Božijem putu.
Za vrijeme tavafa, u moru ljudi, crnih, bijelih i žutih, Arapa i nearapa, stiče se svijest o činjenici da je jedina bitna razlika među ljudima pred Bogom njihova unutarnja čistoća i duhovni karakter.
Tavaf pokazuje jedinstvo u različitosti...“ Hadž je u određenim mjesecima; onom ko se obaveže da će u njima hadž obavljati, nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadža. A za dobro koje učinite, Allah zna. I onim što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!“[14]
Hadž je, kao što citirani ajet navodi, u određeno vrijeme, u kojem, dok se hadžija nalazi u ihramu, nije dozvoljeno da se sastaje sa svojom ženom, da ružno govori i da se svađa sa drugim hadžijama. Na ove zabrane je nužno istinski ukazati svakom našem hadžiji, jer ponašanje naših hadžija uveliko odudara od ovih zabrana. Mnoge hadžije vrijeme dok se nalaze u ihramima smatraju uobičajenim stanjem u kojem se može raditi sve što inače rade, a kada su u pitanju međusobne svađe i ogovaranja, to je sastavni dio života mnogih od njih.
Hadž predstavlja ibadet koji iziskuje određeni fizički i psihički napor. Za taj put je potrebna opskrba, a najbolja opskrba je takvaluk. Oni koji su bili na hadžu znaju da je ovo uistinu najznačajnija stvar koja se mora ponijeti na hadž, ko želi da mu hadž bude primljen. Takvaluk predstavlja ono što se ne može izgubiti i što će učiniti izvršavanje ove obaveze potpunom kabul.
Na hadžu se ne smije ružno govoriti, niti prepirati. Oni koji se budu klonili ovih zabrana, bivaju potpuno očišćeni od grijeha, kao što kaže Muhammed, a.s., u hadisu:
Ebu Hurejre prenosi da je čuo Poslanika a.s. kada je rekao: “Ko obavi hadž, a ne bude nepristojne i ružne riječi govorio, i ne bude kršio Allahove propise, vraća se kao na dan kada je rođen (čist od grijeha).“
Oni koji obavljaju hadž, pored mnogobrojnih blagodati i Allahove milosti, imaju priliku da obavljaju namaze u džamijama u kojima je namaz vredniji hiljada puta u odnosu na namaz na nekom drugom mjestu, kao što stoji u slijedećoj predaji:
“Namaz u ovom mom mesdžidu je vredniji od namaza u nekom drugom za hiljadu puta, dok je namaz u Mesdžidu-l-haramu, vredniji za stotinu hiljada puta!“[15]
Ovo je ujedno podsjećanje i podsticaj svim hadžijama da što više namaza obavljaju u dva Harema, kako bi iskoristili klanjanje namaza u njima. U hadisu ne stoji: “Ko šta kupi iz Mekke ili Medine i donese na poklon, da će za to biti višestruko nagrađen“, osim ako neko ne izda novu fetvu u skladu sa željama pojedinaca.
Ženi nije dozvoljeno da ide na hadž bez mahrema[16].
Prenosi Ibn Abbas da je Poslanik, a.s., rekao: “Neka se čovjek nikako ne osami sa ženom, osim da s njom bude mahrem i neka žena ne putuje osim s mahremom.“ Neko reče: “O Allahov Poslaniče, moja supruga je otišla na hadž, a ja sam se prijavio za tu i tu bitku.“ Poslanik, a.s., reče: “Idi i obavi hadž sa svojom suprugom!“[17]
Kada je u pitanju hadž i džihad, daje se prednost hadžu, ako se radi o džihadu koji je fardi-kifaje. Međutim, ako je džihad fardi-ajn, onda je džihad preči od hadža. Za one koji su oslobođeni džihada, kao što su: slijep čovjek, bolesnik i žena, njima je hadž preči od džihada. U tom smislu su i riječi Poslanika, a.s., upućene Aiši, r.a.: “Vaš džihad je hadž.“
Historijat hadža
Obavljanje hadža poznato je još od vremena Ibrahima a.s. kako to spominju tumači Kur'ana govoreći o značenju prvih ajeta sure El-Hadž.
U predaji koju bilježi Bejheki, a Hakim je ocjenjuje vjerodostojnom, stoji da je Ibrahim a.s. nakon što je završio gradnju Kabe rekao: “Gospodaru! Završio sam.“ Zatim mu je Allah dž.š. naredio da pozove sve ljude da dolaze na hadž, na što on reče da nije u stanju jer njegov glas ne može stići do svih ljudi. Potom mu Allah dž.š. naredi da podigne svoj glas (koliko može), a da će On subhanehu ve te'ala učiniti da njegov glas dopre do svih ljudi. Ibrahim a.s. upita Allaha dž.š. šta da kaže pa mu On reče: “Reci: O ljudi propisano vam je da obavljajte hadž kod Drevne kuće.“
Kada je izgradio Kabu, poslanik Ibrahim, a.s., je dolazio u Mekku da obavi hadž svake godine, a poslije njegove smrti ovu praksu je nastavo njegov sin. Ipak, postepeno s prolaskom vremena, praksa i cilj hadža su izmjenjeni. Širenjem idolopoklonstva Arabijom, Kaba je izgubila svoju čistoću i kumiri su smješteni u njenu unutrašnjost. Konačno se oko Kabe našlo 360 kumira. Tokom hadžskog vremena, atmosfera oko svetog prostora Kabe je bila kao cirkus. Muškarci i žene bi goli hodali oko Kabe, objašnjavajući to da treba da budu predstavljeni pred Allahom u istom stanju u kojem su bili rođeni. Njihove molitve su postale lišene iskrenog sjećanja na Allaha i bile su svedene na seriju pljeskanja rukama, zviždanja, te puhanja u rog. Žrtve su također bile prinošene u ime Boga. Ipak, krv prinešenih životinja je prolijevana po zidovima Kabe i njihovo meso je visilo na stubovima oko Kabe, na osnovu vjerovanja da Allah zahtijeva meso i krv ovih životinja.
Pjevanje, pijanstvo, blud i drugi čini nemorala su bili rasprostranjeni među hodočasnicima, te pjesnička takmičenja koja su se održavala i bila glavni dio cijelog događaja hadža. U ovim takmičenjima, pjesnici bi hvalili hrabrost i izvanrednost članova njihovog plemena i pričali preuveličane priče o kukavičluku i bijednosti drugih plemena. Takmičenja u velikodušnosti su također priređivana u kojima bi vođe svog plemena postavile ogromne kazane i hranili hodočasnike, samo da bi postali poznati po svojoj ogromnoj velikodušnosti. Tako su ljudi totalno ostavili učenje svog praoca i vođe, poslanika Ibrahima a.s. Kuća (Kaba) koju je sagradio samo za slavljenje Allaha Jedinog, je totalno oskrnavljna od strane pagana i obredi koje je on utemeljio su totalno iskrivljeni. Ovo tužno stanje se nastavilo slijedećih dvije i po hiljade godina. Ipak, poslije ovog dugog perioda, došlo je vrijeme odgovaranja na dovu poslanika Ibrahima, as.,:”Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!”[18]
Ne samo da je Poslanik islama, a.s., očistio Kabu od svih njenih nečistoća, već je također ponovo uveo obrede hadža koji su etablirani Allahovom dozvolom, u vrijeme poslanika Ibrahima, a.s. Posebne zabrane su objavljene u Kur’anu da bi se eliminirali pogrešni obredi koji su uzeli maha u predislamskom vremenu. Svi nedostojni i sramotni činovi su postali strogo zabranjeni Allahovim govorom:
”...i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadža...“[19]
”A kad završite obrede vaše, opet spominjite Allaha, kao što spominjete pretke vaše, i još više Ga spominjite!...”[20]
Prenosi se da je Poslanik, a.s., obavio dva puta hadž prije hidžre po vjerozakonu Ibrahima, a.s.. To upućuje da je islam potvrdio već propisani hadž koji je bio poznat u prethodnom šeriatu.
Što se tiče propisivanja hadža, koji predstavlja jedan od pet temeljnih osnova islama, među islamskim učenjacima postoji više mišljenja oko vremena propisivanja. Međutim, u našoj literaturi najprihvaćenije je da je hadž propisan devete godine po hidžri. Poslanik te godine nije obavio hadž već tek slijedeće. Desete, godine Poslanik, a.s. je lično obavio hadž predvodeći ljude i objašnjavajući im propise njihovog hodočašća.
Pouke hadža
Islamska tradicija govori o vremenu kao otoku u moru vječnosti. Adem a.s. je svojim prvim pogledom i prvim korakom na Zemlji odvezao vrijeme čije su epizode oduvijek u svojoj povezanosti bile otisnute na
Ploči pomno čuvanoj. Vrijeme što će sa Adem, a.s., dovom pri silasku na Zemlju poteci biće vrijeme islama.
Adem je bio prvi čovjek i prvi glasnik Allahove milosti u univerzalnoj objavi vremena kao čovjekove nadvremene šanse i mogućnosti. Poput konca koji sve bisere jedne niske drži na okupu, poslanstvo će biti veza vremena, njegov neprekidni osnov i osnov jedinstva ljudskog roda.
Hadž kao sastavni dio islamskog života objedinjuje u simbolici svojih propisanih obreda cijelu epizodu ljudskog življenja na ovom svijetu predstavljajući svojevrsnu dramu čiji činovi daju odgovore na ljudska pitanja:
Ko smo? Što smo? Odakle smo? Kuda idemo? Kako treba da idemo?
Islam u riječima je Kur'an a.š., a u kretanju i akciji je hadž.
Kao da je sve što je Allah dž.š. htio da kaže čovječanstvu sadržano u jednom - hadžu.
Hadž ne predstavlja ideologiju, komandu. On je sav od islama. On naslućuje filozofiju egzistencije, pogled na svijet filozofije stvaranja čovjeka i tok historije, faze mijenjanja čovječanstva od vremena stvaranja čovjeka na zemlji do konačnog vrhunca savršenstva.
Hadž utjelovljuje to što čovječanstvo mora da prođe u svom robovanju, u svom penjanju prema Vrhu i konačno plan stvaranja geneze čovječan-stva, stvaranje ummeta-modela čovječanstva, transformaciju ka savršenstvu čovjeka te principe vječne promjene, utvrđenog reda, precizne koordinacije ka vječnoj osnovi i Beskonačnoj Perfekciji.
Hadž uopšteno govoreći; to je egzistencijalni tok čovjeka prema Bogu. Simbolična drama filozofije stvaranja djece Ademove. To je objektivno utjelovljenje onoga sto je u ovoj filozofiji relativno.
Hadž je simbolična drama čiji jezik predstave jeste pokret, a glavne ličnosti; Adem, Ibrahim, Ismail, Hadžera...
Sve se dešava na teritoriji: Mesdžidul Harama, Arafata, Muzdelife, Mine a simboli su : Kaba, Safa, Merva, dan i noć, izlazak i zalazak sunca, idol i žrtva, odjeća i ukrasi.. .
A glumci ? Samo jedna osoba.
TI!
Ma ko ti bio: Čovjek ili žena, starac ili mladić, bijelac ili crnac! Ovdje nema razdvajanja. Svi su jedno a to jedno je sve. Odazvao si se na poziv. Došao si da pokretom - akcijom posvjedočiš ono što je tvoj jezik davno posvjedočio; nema Boga osim Allaha.
Uložio si svoj trud i dalje ga ulažeš pokazujući vanjsku refleksiju unutrašnjeg posvjedočenja.
Hadž!
Odluka - namjera; on znači kretanje i podrazumijeva pravac tog kretanja.
To je okretanje od kolebanja i sumnje. On raspliće prirodu tvog bića u kom si izgubio nit sebe.
Zato ne odgađaj!
Vrijeme je sazrelo.
Vrijeme je za hadž - za povratak Njemu! Povratak Njemu znači povratak Apsolutnoj perfekciji,
Apsolutnoj dobroti,
Apsolutnoj ljepoti,
Snazi,
Znanju,
Vrlini...
A Kako ćeš započeti hadž?
Započet ćeš ga tako što ćeš na mikatu[21] - mjestu određenom, skinuti svoju odjeću i obući ihram.[22]
Riječ odjeća (na arapskom-"Iibas") ima značenje kojeg možemo razumjeti i u formi glagola “iltibaz“ što znači greška. Skini svoju odjeću odlučan da sa njom skidaš želju za greškom - grijehom i stavi na se dva pokrivača. Postani bijel i harmoničan sa svim bojama. Obukao si odjeću koju će ti obući kad umreš. Iskoristi priliku.
Umri prije smrti!
Hadž je tvoja prilika - smrt koja diše.
On je pokret koji počinje izlaženjem “tebe“ iz svakog JA.
Postani čovjek - onakav kakav si bio u početku. Budi jedno: Adem!
Obuci jednostavnu odjeću; ihram - bez modela, ukrasa, nešiveno, bez indikacije da si to ti, da nije neko drugi.
Pošao si da suočiš svoju istinsku prirodu - prirodu čovjeka - sa onim sobom kakav si postao kroz vrijeme dunjalučkog življenja.
Počeo si hadž, znak povratka čovječanstva Allahu dž.š.. Obukao si ihram, odjeću svetosti, klanjao dva rekjata i donio nijjet. Sada kreni dalje i ne smetni s uma da su za tebe sada počele mnogobrojne zabrane koje moraš poštovati; ne lovi, sexualno ne opći, ne nosi šiveno, ne pričaj prazne priče, ne svađaj se, ne kuni se Bogom. Reci glasno: Lebbejke, Allahumme lebbejk. Odazivam Ti se Bože! Odazivam
Kaba
U dolini, koju Kur'an naziva blagoslovljenom, Ibrahim, a.s., sagrađuje Kabu, radi obavljanja namaza. Nakon toga on upućuje dovu svome Gospodaru da učini da srca vjernička čeznu za Kabom, odnosno da namazom i hadžom svjedoče svoje vjerovanje. Ibrahim, a.s., ne moli Allaha, dž.š., samo za čisto duhovne stvari, nego se obraća dovom da one koji budu hrlili prema Kabi opskrbi nafakom, na kojoj će oni biti zahvalni.
Ova dova Ibrahimova, a.s., primljena je, kao i druga dova u kojoj moli za primanje djela koja je učinio sa svojim sinom Ismailom:
“Naš Gospodaru, primi od nas, Jer ti, uistinu, sve čuješ i znaš!“[23]
Allah dž.š. u suri Hadž govori o tome kako je Ibrahim a.s. u “neplodnoj dolini“ sagradio Kabu, kaže:
“I kada smo kao pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo: 'Ne smatraj Nama nikoga ravnim i očisti ovaj Hram Moj za one koji će ga obilaziti, koji će tu u blizini njegovoj stanovati i koji će namaz obavljati.“
Kakvu poruku i pouku mi možemo izvući iz saznanja da Allah dž.š. Svoju kuću gradi u neplodnoj kotlini? U tome će nam pomoći karta svijeta. Pokušajmo zamisliti u svojoj glavi tu kartu. Sjetimo se kako su ljudi, Allahovom odredbom, rasporedili kontinente na toj karti. Sjetimo se gdje se nalazi Arabija (kotlina u kojoj se ništa ne sije). Ona se nalazi na istom mjestu na Zemlji gdje se nalazi srce u ljudskom organizmu. Dakle, sa lijeve strane. Mogli su ljudi napraviti i drugačiji raspored pa da Arabija bude na drugom mjestu, i tada bi karta bila tačna jer je zemlja okrugla, ali Allah dž.š. to nije dopustio. U srcu Zemlje Allah dž.š. gradi Svoju kuću.
Nas narod ima običaj reći hadžijama: “Ko odavde ne ponese Kabu neće je naći u Mekki.“
Šta to u stvari znači?
To znači da, ako je prostor Arabije srce svijeta i u njoj Kaba, svako od nas mora izgraditi Kabu u svom srcu ako želi da je nađe u Mekki. Kako sada povezati srce sa neplodnom kotlinom, sa pustinjom.
Kada čujemo riječ pustinja u našoj glavi se formira slika nepreglednog pješčanog prostranstva na kome nema ničega i nikoga i na takvom mjestu Allah dž.š. gradi Svoju kuću. Isto tako mi moramo u svome srcu napraviti pustinju, očistiti ga od svega i svakoga i onda u njemu sagraditi jednu Kabu za Jednog i Jedinog Allaha dž.š. ili još bolje cijelo srce pretvoriti u Kabu.
Zašto baš u srcu, zašto ne u mozgu na primjer ?
Zato što Poslanik, a.s.. kaže o srcu sljedeće: “Zaista, u svakom tijelu ima jedan komad mesa, ako je on ispravan ispravno je čitavo tijelo, a ako se on iskvari iskvari se cijelo tijelo, to je srce.“[24]
Zato srce, jer je ono centar tijela, jer ono zapovijeda cijelom tijelu i ako je ono ispravno, ispravno je i cijelo tijelo i obrnuto. Od čega to zavisi? To zavisi od dva druga organa, od dva druga komada mesa u ljudskom organizmu za koje Allahov Poslanik, a.s., kaže:
“Ko mi garantuje dvije stvari, ja mu garantujem Džennet. To su jezik i polni organ.“ Od ova dva organa zavisi da li će naša Kaba u srcu biti izgrađena ili srušena i hoćemo li zaslužiti Džennet.
Ako sačuvamo jezik i polni organ Poslanik a.s. nam garantuje Džennet, a ako ne Džehennem. Dovoljno je da samo jedan od ova dva organa ne bude sačuvan pa da se naša Kaba pretvori u prah a naš Džennet u Džehennem. To nam potvrđuje slučaj žene iz vremena Allahovog poslanika a.s., koja je danju postila a noću klanjala, ali je bila lošeg ponašanja, uznemiravala je komšiluk svojim jezikom, pa je Poslanik a.s., rekao: “Nema dobra u njoj, ona će biti od stanovnika vatre.“[25]
Postila je i više nego što je obavezno, klanjala nafilu, ali nije sačuvala svoj jezik i bit će u Džehennemu.
No, naša nas priča odvedi u drugom pravcu, onaj ko je krenuo ka Kabi naoružao se, ako Bog da, dobrim znanjem i ahlakom, prešao dalek put, bio na mikatu, obukao ihram, odjeću svetosti i sad se, ako si među takvim, nalaziš na pragu Mesdžidul Harama.
Kaba je pred tobom. Na sred nepokrivenog prostora prazna soba.
Nema arhitekture - umjetnosti na kakvu si navikao. Komadi tamnog kamena uzeti od planine Ajun u blizini Mekke složeni jednostavno u obliku kocke.
Kocka?
Šest smjerova: Istok, zapad, sjever, jug, gore, dolje. Svi smjerovi znače neusmjerenost! Svugdje i nigdje! U svim smjerovima i ni u jednom! Ili kad razmisliš; svi smjerovi ukazuju na jedan, na smjer ka Gospodaru svjetova.[26]
Znaš kad si putnik da skraćuješ namaz ali to ovdje ne činiš. Ovo je Allahova kuća, niko nad njom osim Njega nema vlast a ti si došao Njemu u goste te je ona postala i tvoja kuća. Stojiš u dvorištu Kabe i prisjećaš se suznih očiju i s usnama koje izriču dove.
Tu je hazreti Hadžera ostala sama i sa malim djetetom na grudima. Nije razmišljala kako će preživjeti u pustinji u dolini bez vode. Pitala je samo je li to Allahova naredba i pokorila se. Ti si na mjestu pokoravanja Allahu dž.š.
Pogledaj! Na zapadu Kabe ima nešto što mijenja njen oblik i daje joj smjer. To je Hidžre Ismail. Mjesto gdje je bio Hadžerin dom. Pokazuje li to Allah na nju kad nam naređuje da obilazeći Njegovu kuću moramo obići i njen dom. Sve je prožeto sjećanjem na nju. Hadžeru! Crnu Etiopljanku, ženu robinju žene.
Gledaš kraljeve i bogataše koji čineći tavaf pokretom svojim svjedoče da se ni ugledom ni plemstvom, ni moći ni bogatstvom ne postiže Allahova blizina ako nema onoga što ima Hadžera; pokornosti i robovanja! Gledaš siromašne kako shvataju da njihovo siromaštvo nije prepreka da se približe Gospodaru svih svjetova.
Uči na primjeru hazreti Hadžere! Ona je vojnik odabran u naciji monoteizma. Pokazatelj da i najponiženije stvorenje, po našem mišljenju, može kod Allaha steći najveći stupanj svojim robovanjem i pokoravanjem. Ako si shvatio mjesto i vrijeme donesi nijjet i stupi u tavaf! Nisi sam, ti sam ne postojiš. Ti postojiš u ummi - društvu. U vanjskom svijetu i ti i oni koji s tobom tavaf čine ste ljudi; Hasan ili Husejn; čovjek ili žena; istočnjak ili zapadnjak...
Ovdje su sve realnosti izbrisane. Sad samo ljudi tavaf čine oko Kabe, samo ljudi i niko drugi. Kada si posao na hadž ti si bio potok, ulio si se u rijeku na mikatu, a sad si u moru. Ovdje se pridružuješ sistemu svemira.
Ako se ljubav može opisati pokretom koji je to pokret?
Leptir nas je tome davno naučio. Kaba je centar ljubavi. Ti si igla na kompasu koja pokazuje pravi put i smjer. Kružiš. Čitav život je krug. Svi smo Božiji i svi se Njemu vraćamo.
Tvoji pokreti to potvrđuju. Hadžera nas je to naučila: Allah dž.š. joj naređuje da uzme dijete i ide iz zemlje i civilizacije ka bezvodnoj dolini gdje čak i bilje bojažljivo niče. Ona se potpuno pokoroava i izvršava naredbu. Naredbu koju jedino ljubav može prihvatiti i pojmiti.
Obavi sedam krugova. Sedam podsjeća na stvaranje svemira.
A ti?
Ne osjećaš li se dok kružiš oko Kabe kao čestica iz svemira? To je interpretacija monoteističkog pogleda na svijet kroz pokret.
Hadžeru-l-esved. Kada govorimo o Kabi, sasvim pouzdano znamo da je originalna Ibrahimova a.s. građevina kroz historiju bivala više puta dograđivana i obnavljana, ali mislimo da temelje niko nije uklonio pa odatle vjerujemo da Kaba i dan danas (ako ne potpuno ono sigurno djelimično) stoji na Ibrahimovim a.s. temeljima. On je, kako nam predaje kazuju, prvi u jugoistočni ugao Kabe ugradio džennetski kamen po imenu “Hadžerul-esved”. Taj kamen je, zajedno sa kamenom Mekami-ibrahimom, spušten iz Dženneta i čekao je na jednom od obližnjih brda stotinama, možda čak i hiljadama godina, sve dok ga melek nije dodao Ibrahimu, a.s., da ga ugradi u jugoistočni ugao Kabe.
Smatra se da je Hadžerul-esved ustvari pečat na ugovoru između Allaha i ljudi kojom prilikom su se ljudi obavezali Gospodaru svome na predanost i iskreno robovanje samo Njemu i nikome osim Njega i da će na Sudnjem Danu taj kamen svjedočiti o tome ko ga je poljubio sa tevhidom a ko ne. Ovako je, prema nekim predajama, hazreti Ali ibn Ebi Talib, r.a., poučio Omera ibn Hattaba, r.a., o svrsi i ulozi ovog svetog kamena.
O njemu se prenosi da je isprva bio bijel poput mlijeka, ali su grijesi sinova Ademovih a.s. bili sebeb (uzrok) da on pocrni. Smatra se da su Hadžerul-esved i Mekami-ibrahim[27] jedina dva subjekta porijeklom iz Dženneta koji se nalaze na Zemlji i oni predstavljaju sastavne dijelove Mesdžidul-harama, arhitektonske cjeline svetog hrama Kabe.
Hadžerul-esved je sastavni dio Kabe jer je ugrađen u njezin jugoistočni ugao, a Mekami-ibrahim se nalazi kojih desetak metara udaljen od istočnog zida Kabe.
Kaba je Allahovom odredbom najsvetije mjesto na Zemlji i ta njezina svetost se manifestuje i u tome što je ona preporod za ljude i u tome je jedna od tajni i jedna od svrhovitosti obavljanja hadža:
“Allah je učinio da Kaba, Časni Hram bude preporod za ljude, a tako i sveti mjesec i kurbani, naročito oni ogrlicama označeni, zato da znate da je Allahu poznato ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, da Allah, zaista sve zna.”[28]
Saj
Saj-potraga[29]...Završio si tavaf, obišao propisani broj puta oko Kabe i Hadžeru -l- Esveda, klanjao dva rekjata namaza i zanijetio da učiniš saj; da sedam puta pređeš razdaljinu između dva brežuljka u blizini Kabe; Safe i Merve.
Da bi shvatili historijsku dramu koja se odigravala na ovom prostoru prisjetimo se ponovo Ibrahima, a.s., i hazreti Hadžere:
Nakon što je Ibrahim, a.s., dobio sina sa svojom drugom ženom Hadžerom[30] Allah dž.š. mu je naredio da ih odvede u pustinju i tamo ostavi. Kad su stigli do određenog mjesta, Ibrahim a.s. se oprostio sa svojom ženom, govoreći da ih tu ostavlja po naredbi Uzvišenog Allaha, što je ulilo smirenost u njeno srce. I tako su Hadžera i njen mali sin Ismail ostali sami u surovoj pustinji sa malim zalihama hrane i vode. Kada su potrošili sve što su imali sa sobom i mali Ismail počeo plakati od gladi, Hadžera se popela na jedan od obližnjih brežuljaka, tražeći vodu. Posto nije vidjela sa tog brežuljka nikoga ko bi im mogao pomoći požuri ka drugom brežuljku tražeći pomoć i vodu. Međutim opet nije našla ništa. Učinilo joj se da je čula neke glasove iza brežuljka na kojem je bila malo prije, pa ponovo potrča ka njemu, ali kad je tamo stigla opet nije ništa našla. Zatim joj se učini da je čula glasove s druge strane po požuri nazad. Tako je uradila dok se nije umorila. Na kraju je umorna krenula ka svome sinu Ismailu. Kad je stigla do svog malog sina zaprepstila se od čuda. Allah je dao da ispod nogu njenog sina provre voda. I u strahu da voda ne iščezne, a u nekim predajam se kaže pošto je voda jako nadolazila, u strahu da ne potpi malog Ismaila, povika: “Zem-zem! Stani- stani!“Upravo je to vrelo vode Zemzem, a dva spomenuta brežuljka su Saffa i Merva između kojih hadžije obavljaju s'aj. S'aj je, da još jednom naglasimo, dio obreda koji se sastoji od užurbanog hodanja izmedu Safe i Merve, aludirajući na postupak hazreti Hadžere.
Saj izmedu Safe i Merve može da nam simbolizira historiju bitka između negacije i afirmacije.
U početku je bila Safa. Bio je Allah i ništa više s Njim. Bila je bespočetnost i ono što je prethodilo nama u Božijem znanju prije nego što smo stvoreni i prije nego što je nastalo vrijeme.
Zatim se našla Merva...
Kada je potekla voda nastalo je vrijeme i buknuo život.
Saj je prelaz od jedne Realnosti ka vjerozakonu radi njihovog objedinjavanja u srcu.
Saj je simbol odazivanja obavezi i prihvaćanja poziva.
I ne zaboravi nju čije pokrete oponašaš. Ona trči sedam puta s jednog brežuljka na drugi tražeći vodu dok njeno žedno dijete plače stotinjak metara dalje. Ona se trudi. Trči očekujući da će neko naići s vodom. Njen trud prati njena dova. I nakon sedam prelazaka šta se dešava? Ispod nogu njenog sina Allah daje da provre voda. U sušnoj dolini voda izvire takvom brzinom da se majka zabrinula za sigurnost svog djeteta. Trči prema njemu i, kako sam već rekao, govori: “Zem-Zem! (Stani-Stani)“ I voda staje zadržavajući intenzitet svoga izviranja do dana današnjeg.
Prelaziš razdaljinu između Safe i Merve.
To je tvoj život.
Ti se trudiš a znaš da će tvoj trud uspjeti samo s dovom Allahu, zato čini dovu svjestan da u dunjalučkom životu nećeš ostati vječno i da njegov hod ne vodi njegovu početku isto kao što ni tvoj saj neće završiti tamo gdje si ga počeo. Kad završiš otići ćeš do vrela Zemzem i utoliti svoju žeđ a onda se povuci u razmišljanje!
Obavio si tavaf - kruženje; Apsolutna ljubav.
Obavio si saj- potragu; apsolutni intelekt.
Kruženje - On.
Potraga - ti.
Kruženje - Božanska predodređenost.
Potraga - čovjekova slobodna volja.
Kruženje - čovjek zaljubljen u istinu.
Potraga - čovječanstvo, samorazvijenost.
Kruženje - ljubav, obožavanje, duh, ljepota, šehadet, etika, dobrota, vrlina, duhovnost, istina, vjera, pobožnost spoznaja srca, pokornost, poslušnost.
Potraga - intelekt, logika, potreba, život, realnost, objektivnost, zemlja, materijalno, priroda, prosparitet, nauka, industrija, politika, profit, civilizacija, ekonomija, slobodna volja, svijet, snaga.
I kao što si vidio, ili ćeš, ako Bog da, vidjeti da Kaba nije kraj puta tako ni saj nije kraj hadža. Odmori se, čeka te Arefat, Muzdelifa, Mina.
Arefat - Muzdelifa – Mina
Deveti dan Zul-hidžeta zastaješ na Arefatu. Tu su se sreli Adem a.s., i hazreti Hava. To je kolijevka čovječanstva. Tu je počela civilizacija. Tu su se sreli nas praotac i naša pramajka. Zaustavljaš se tu i bivaš cijeli dan. Taj dan je vrijeme pokajanja. U tom danu i na tom mjestu Allah dž.š. oprašta grijehe i spašava vatre najviše svojih robova.
To je i vrijeme i prostor pokajanja; i fizički i metafizčki. Tu je Allah dž.š. primio Ademovo a.s. pokajanje. Tu mu je uslišao dovu i dao mu da se sastane sa svojom družicom. Taj susret uzmi kao simbolično označavanje mogućnosti ljudskog upotpunjenja. Uvidi tu mogućnost i način na koji se postiže.
I Uči. Ti si na Arefatu a Arefat znači znanje.[31] Bez znanja nema svijesti. Bez svijesti nema ljubavi. Bez ljubavi nema pokoravanja iskrenog. Razmisli i vidi kako je Allah u obredima hadža pokazao istinu koju Zapad još nije shvatio.
Prvo je Znanje (Arefat) i ono se stiče po danu kada se vidi, onda slijedi svijest (Mash'ar-Muzdelifa) s početkom noći. Uviđaš da opšte mišljenje kako svijest dolazi prije znanja ovdje pada. Intelekt nastaje iz veze uma u kontaktu sa realitetima vanjskog svijeta. Ako bi prvo bila svijest onda bi znanje bilo imaginarni idealizam.
No, vratimo se obredima hadža. S prestankom dana krećeš sa Arefata na Muzdelifu (znanje vodi ka svijesti)[32]. Na Muzdelifi razmisljaš, na Muzdelifi se naoružavaš kamenčićima koje ćeš sutra nakon izlaska sunca baciti na šejtana na Mini.
A šta znači Mina?
Ljubav. Svijest rođena iz pravog znanja rađa ljubav i ništa više.
Ljubav prema čemu?
Prema Istini.
Na Minu dolaziš s jutrom prvog dana Kurban- bajrama. Bacaš kamenčiće na džemreta koja simboliziraju šejtana. Bacaš kamenčiće na svoju strast, nemar, lijenost, laž, neposlušnost prema Allahovim odredbama, na sve ono sto ti postaje strano i mrsko od tog trenutka-od trenutka kad si zavolio Istinu. Nakon bacanja kamenčića ideš ka Kabi da klanjaš bajram namaz, a onda prema svome hotelu. Ako si odlučio da kolješ kurban - zakolji ga. Oživi uspomenu na sunnet Ibrahimov i opet se sjeti. On je trebao da zakolje sina i povinovao se Allahovoj naredbi, ti treba da žrtvuješ malo od dunjaluka ali odlučno, svjestan da do Allaha ne dolazi niti krv niti meso tvojega kurbana nego tvoja pokornost, odlučnost, iskrenost, poslušnost. A nakon ovoga slijedi još nekoliko dana boravka u Mekki i povratak kući. Iskoristi ih. Tvoje obaveze nisu prestale.
Utvrdi čvrsto svoju odlučnost. a kad pođeš kući pođi s dovom ne zaboravljajući riječi Uzvišenog:
“Pa kada izvršite vaše obrede (i molitve hadža) sjećajte se Boga kao što se sjećate vaših očeva ili (Ga se) još više sjećajte.“[33]
Esad Bajić (Iz knjige „Kurban i hadž“ Izdavač: Karađozbegova medresa u Mostaru 2012.g.)
[1] Ali Imran, 96.
[2] El –Bekare, 125.
[3] Safa i Merva su dvije humke u Mekki udaljene jedna od druge 576,5 m.
[4] El –Bekare, 158.
[5] El-Bekare, 197.
[6] El Bekare, 198.
[7] El Bekare, 199.
[8] El Bekare, 200-203.
[9] El-Hadždž, 27-29.
[10] El-Hadž, 36-37.
[11] El-Bekare ,196-197.
[12] El-Hadždž, 27.
[13] Ali-Imran, 97.
[14] El-Bekare,197
[15] Ahmed.
[16] Šerijatskog pratioca.
[17] Muslim.
[18] El-Bekare, 129.
[19] El-Bekare, 197.
[20] El-Bekare, 200.
[21]“Mikat“ i “mevakit“ u stvari znači vrijeme, a poslije je dobilo i značenje mjesta, jer često puta kada se dođe u jedno mjesto nastupa i čas i vrijeme da se nešto treba učiniti. Upravo zbog toga se određena mjesta u daljoj okolini Mekke i zovu “mikatima“, jer kada hodočasnik dođe u jedno od tih mjesta mora da odluči da počinje, počne vršiti hodočašće već od toga mjesta, mora obući hodočasničku odjeću i povikati odazivanje - glasno izgovoriti telbiju. Mikata ima pet, dakle pet mjesta koja leže na pet puteva kojim se s raznih strana ulazi u Mekku, a ona su: za one od strane Medine “Zul-Hulejfe“, za Siriju i Egipat “Džuhfe“, za Irak i Horasan “Zat-Irek“, za Nedžd je “Karn“, za Jemen “Jelemlem“ (Ko bi slučajno išao nekim drugim putem izvan ovih ili izvan puta pošao, mikat mu je pravac koji leži između koja dva spomenuta mjesta.).
[22] U arapskom jeziku ima značenje svetosti.
[23] El-Bekare, 127.
[24] Muttefekun alejh.
[25] Muttefekun alejh.
[26] Zanimljivo je također napomenuti da gledajući Kabu s bilo koje strane, ljudskom oku ostaje uvijek skriven jedan ćošak (rukn), te se time vide samo tri ćoška. Jedan od njh odgovara Božijoj prisutnosti u ljudskom srcu (el-hatir el-ilahi), drugi melekskoj (el-hatir el-meleki), dok treći simbolizira nefsansku – koja se odnosi na ego (el-hatir en-nefsi) prisutnost u ljudskom srcu. Prvoj odgovara kabenski ugao Hadžeru-l-esweda (Crni kamen), drugoj ugao od strane Jemena, a trećoj ugao od strane Šama (Sirije, Jordana i Palestine). Prema ovom obliku se ravnaju srca svih Allahovih vjerovjesnika, tako da vjerovjesnik može imati samo tri prisutnosti (hawatir) koje ga nadahnjuju: božansku, meleksku i onu koja proizlazi iz njegovog nefsa. Međutim, na ovom meqamu (stepenu) mogu biti i neki od Allahovih evlija koji imaju snažnog udjela u vjerovjesničkoj zbilji, poput Sulejmana ed-Dunbulija. Očitovanjem četvrtog kabenskog čoška njegova energija biva usmjerena na šejtansku (satansku) prisutnost, što odgovara kabenskom ćošku od strane Iraka. Da upravo irački ugao odgovara šejtanskoj prisutnosti svjedoči i dova koja se uči kada se prilikom tavafa (obilaženja) oko Kabe naiđe na ovaj ćošak, a koja glasi: “Utječem se Allahu od edepsuzluka, nifaka (licemjerstva) i iskvarenog morala!“ Prema ovom obliku (četverouglu), za razliku od vjerovjesnika, se ravnaju srca ostalih vjernika tj. stoje na četiri duhovna stuba.
Četverougaoni oblik Kabe je ujedno i paradigma za “Arš“ (Allahovo Prijestolje, cjelokupnost Bitka), kojeg nose četiri meleka a kojeg će na Ahiretu (nakon Sudnjega dana) nositi osmero meleka. Tako je i sa ljudskim srcem tj. na Ahiretu će ga “nositi“ osam ''stubova'' tj. pored već četiri postojeća pojavit će se nova četiri izrazito duhovna stuba: Znanje, Moć, Volja i Kelam (govor kao takav). To znači da će ova četiri atributa svoje potpuno ozbiljenje ostvariti tek na Ahiretu, iako su i danas oni prisutni. Primjerice, sretnici na Ahiretu šta god požele to će im se ostvariti tj. njihova volja će biti potpuna. Kada za nešto kažu “budi“, to će i biti. (Iz teksta Kenana Čeme: Neki od unutarnjih aspekata Hrama u Mekki- www.znaci.com).
[27] Kamen na kojem je stajao Ibrahim a.s. prilikom gradnje Kabe i na kojem su ostali otisci njegovih stopala kao trajni znak.
[28] El-Maida, 97.
[29] Saj je prelaženje puta sa Safe na Mervu, kao i s Merve na Safu - po sedam puta, pri čemu, između određenih granica koje su obilježene naročitim znakovima, treba reml učiniti tj.lagano potrčati tresući ramenima.
[30] Ona je bila robinja njegove prve žene Sare pa ju je ona dala njemu da se oženi njome, jer mu ona nije mogla roditi dijete.
[31] Korijen riječi Arefat znači znanje.
[32] Korijen riječi muzdelifa u arapskom jeziku ima značenje svijesti.
[33] El-Bekare, 200.
