Islamska zajednica i Evropska unija: značaj, mogućnosti, perspektive

Kao jedinstvena nadnacionalna organizacija, Evropska unija je, nakon razaranja Evrope u Drugom svjetskom ratu i iskustva nacizma i fašizma, uspjela uspostaviti uniju država koje su do tada uglavnom bile međusobno neprijateljski raspoložene (Francuska, Njemačka, Italija, Belgija, Nizozemska i Luksemburg). Tada se Evropska unija zvala Evropska zajednica za ugalj i čelik i ona se, osim za industrijsku i ekonomsku saradnju, jasno opredijelila za nove ciljeve – vođenje politike protiv rata, nacionalizma i apsolutističkih ideologija. Nakon skoro 70 godina postojanja Evropske unije, njezini su se ciljevi ostvarili. Građani Evropske unije žive u stabilnoj, sigurnoj, prosperitetnoj uniji država. Bosna i Hercegovina nakon iskustva rata i razaranja tokom 1990-ih godina treba prekinuti s ideologijama i nacionalizmima iz prošlosti. Islamska zajednica također jasno odbija nacionalizam, svaki vid nasilja, udaljava se od ideologija i nastoji doprinijeti trajnom miru u Bosni i Hercegovini. Prošle, 2015. godine Islamska zajednica inicirala je okupljanje bošnjačkih lidera iz oblasti politike, kulture i religije i njihovo izjašnjavanje zajedničkom deklaracijom protiv nasilnog ekstremizma i terorizma, za slobodu, mir i napredak Bosne i Hercegovine. Islamska zajednica uputila je poziv Evropskoj uniji i prvacima Evrope da se zajedničkim snagama spriječi dalje širenje islamofobije, diskriminacija muslimana, izjednačavanje muslimana s teroristima i neprijateljima civilizacije. Zatim, Islamska zajednica nastoji riješiti savremena pitanja kakva su, naprimjer, prevencija nasilnog ekstremizma i uključivanje takozvanih paradžemata. Problem tzv. paradžemata jeste u tome što su to zatvorene zajednice koje se nisu spremne otvoriti prema državi i Islamskoj zajednici, imaju isključujući pristup u interpretaciji islama, a ipak žele predstavljati bosanske muslimane. Islamska zajednica zagovara otvoreno društvo i otvorenu zajednicu u kojoj se njeguju demokratski principi kroz izbornu proceduru i mandate i u kojoj reprezentativni organi nastoje predstaviti interese svojih članova.

Evropska unija razumijeva se kao sistem vrijednosti i kao kuća slobode, sigurnosti i pravde. Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava zapravo nije dokument Evropske unije, nego Savjeta Evrope, ali je ipak primijenjena u državama članicama Evropske unije i važi za jedan od najvažnijih osnovnih dokumenata. Prava i slobode zagarantirane tom konvencijom Islamska zajednica razumije kao univerzalan dokument koji sadrži univerzalne vrijednosti i time islamske vrijednosti, pogotovo vezano za pitanje prisustva religije u javnom prostoru. Da se podsjetimo, član 9 govori o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijesti:

1. Svako ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti; ovo pravo uključuje slobodu promjene vjere ili uvjerenja i slobodu čovjeka da, sam ili zajedno s drugima, javno ili privatno, ispoljava vjeru ili uvjerenje molitvom, propovijedi, običajima i obredom.

2. Sloboda ispovijedanja vjere ili uvjerenja može biti podvrgnuta samo onim ograničenjima koja su propisana zakonom i neophodna u demokratskom društvu u interesu javne sigurnosti, radi zaštite javnog reda, zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

S obzirom na razna ograničenja ispovijedanja religije u javnom prostoru i rastuću islamofobiju u sve većem broju članica Evropske unije, vrlo su važni pravni odgovori. Naime, potrebna su zakonska rješenja za pitanja i izazove religije u javnom prostoru kao i prisustvo islama i muslimana u Evropi, a svakako ne treba izostaviti ekonomsku i pravnu integraciju. Kopenhaški kriteriji koji su uvjeti za nove članice (stabilne demokratske institucije, vladavina prava, tržišna ekonomija, ljudska prava, poštenje i zaštita manjina) stubovi su države koji nisu problematični niti upitni za Islamsku zajednicu. Islamska zajednica i njezini članovi iskusili su, naučili i već odavno primjenjuju vrijednosti različitosti, pluralizma, sekularnog uređenja države, modernosti, tolerancije i prihvatanja drugog i drugačijeg.

Iako je sjedište Islamske zajednice u Sarajevu, ona je usko povezana kroz organizacionu strukturu džemata i mešihata kao i različitih mreža nevladinih organizacija s muslimanima u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji, u cijeloj Evropskoj uniji i u ostatku svijeta. Osim s 1.450 uposlenih imama u Bosni i Hercegovini, Islamska zajednica uvezana je i s 500 imama u dijaspori. Velik broj njezinih članova živi izvan granica domovine Bosne i Hercegovine, i većina njih su u međuvremenu stekli državljanstvo. Poznato je da su Bošnjaci vrijedni, odani, da poštuju zakone i da se brzo uklope u nove životne okolnosti. S druge strane, ti Bošnjaci, koji su u velikom broju članovi Islamske zajednice, imaju pravo na zakonsku zaštitu života, religije, slobode, vlasništva i časti. Bošnjački džemati Islamske zajednice širom Evropske unije uredno su organizirani, dobro integrirani, pogotovo u Austriji u kojoj je islam priznat od 1912. godine, gdje čak i novi zakon o islamu priznaje dekret reisu-l-uleme za postavljanje imama u austrijskim džematima. Osim toga, Islamska zajednica sa svojim obrazovnim, visokoškolskim i naučno-istraživačkim ustanovama (Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, Islamski pedagoški fakultet u Zenici, Islamski pedagoški fakultet u Bihaću, Fakultet za islamske studije Novi Pazar i Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka) nudi mogućnost za akademsku saradnju, dijeljenje iskustva u organiziranju, umrežavanju i educiranju muslimana, obrazovanju imama i teologa u duhu evropske tradicije islama, te afirmiranju pristupa Bošnjaka tokom proteklih 500 godina razumijevanja, tumačenja, življenja i podučavanja islama.

Cijeli tekst u printanom izdanju Preporoda