Formatiranje visokog obrazovanja Islamske zajednice u 21. stoljeću

Piše: Ekrem Tucaković

Visoko obrazovanje Islamske zajednice je, u konceptualnom i organizacijskom pogledu, od kraja 19. stoljeća prolazilo kroz različite razvojne i transformativne faze - nerijetko snažno uslovljavano širim društvenim i političkim prilikama. U 21. stoljeće ušlo je s tri fakulteta.

Dvije i po decenije ovoga stoljeća predstavljaju dovoljno dug period za ozbiljnu i temeljitu analizu te studioznije sagledavanje obrazovnih potreba, mogućnosti i prioriteta u njihovoj sučeljenosti s društvenim okruženjem, obrazovnim i kulturnim trendovima, tehnološkim izazovima, a naročito s ubrzanim dubinskim i strukturalnim promjenama u mentalitetu, očekivanjima i poimanju svijeta i života u svakoj novoj generaciji. No, taj zadatak je pregolem da bi se sagledavao u jednom novinskom tekstu.

Međutim, već izvjesno vrijeme u Islamskoj zajednici na više nivoa, i sa značajnim brojem relevantnih učesnika, vode se ozbiljni razgovori o reformi visokog obrazovanja, o čemu je javnost informirana. O važnosti, kompleksnosti i dugoročnim implikacijama reforme visokog obrazovanja nije mi namjera ovom prilikom pisati. Polazim od stava da je to razumljivo samo po sebi. Ipak, želim istaknuti dva aspekta koja mi se čini važnim imati na umu, a tiču se sagledavanja krajnjih reformskih ciljeva i ishoda i koji već sada omogućavaju postavljanje dobrih temelja za profiliranje i razvoj visokoškolskih ustanova i studijskih programa koji će ka tome voditi. Ukoliko su jasni ciljevi, čini se da je sve drugo, ustvari, pitanje organizacije, administracije i tehnika implementacije.

Učilište fundamentalnih islamskih disciplina

Polazeći od društvenih, kulturnih, ekonomskih i demografskih uvjetovanosti i prilika, a vodeći se stvarnim i egzistencijalnim potrebama života muslimana, za Islamsku zajednicu presudni značaj na polju visokog obrazovanja ima pravovremeno i valjano razumijevanje onoga šta muslimani trebaju i razložno očekuju od Islamske zajednice. Mišljenja sam da: a) muslimani trebaju dobre (moderne) i autentične tumače islama, b) muslimani trebaju visokostručan kadar različitih zanimanja u čije su obrazovanje integrirane islamske vrijednosti i koji je sposoban da to (stručno znanje i vrijednosti) stavi u službu dobra ljudi i društva, bez obzira na njihovu rasnu, kulturnu, vjersku, jezičku ili neku drugu partikularnu odrednicu. Uvjerenja sam da oko ovoga može postojati opća saglasnost i muslimana i njihove vjerske organizacije.

Pošto ovdje nije mjesto za posve detaljnu razradu gornjih tvrdnji, pokušat ću ukratko skicirati vlastito viđenje iz kojeg proizlazi iskazano uvjerenje.

Naime, da bi muslimani imali dobre, odnosno moderne (ne po odijelu, statusnim simbolima ili svjetonazoru) i autentične tumače islama, potrebno im je visoko učilište takvog renomea i opredjeljenja, dakle sposobno da obrazuje i priprema takve tumače. U učilištu s takvom vizijom, glavno usmjerenje jeste na visokom, akademskom i teorijskom proučavanju fundamentalnih islamskih disciplina u čvrstom srazu s potrebama Islamske zajednice i svakodnevnog života muslimana. Konkretnije kazano, u njemu se temeljito i svestrano proučavaju one islamske discipline koje se označavaju temeljnim, fundamentalnim, odnosno za koje je Pravilnikom o dodjeli murasele predviđeno da se predavačima dodjeljuje murasela reisul-uleme. Kako precizira član 8 ovog pravilnika, to su: Kiraet, Akaid, Tesavvuf, Fikh, Tefsir, Hadis, Ahlak i druge islamske discipline. One su fundamentalne i stoga što uzimaju u obzir cjelinu i kontinuitet islamskog znanja i mišljenja, integriraju klasiku u savremenost i savremenost u klasiku. Druge islamske discipline novijeg datuma u njih se ucjepljuju ili iz njih deriviraju i na taj način zadobijaju vjerodostojnost, akademski i znanstveni legitimitet.

U učilištu ovakvog usmjerenja, Božanska objava (Kur’an) i poslanička tradicija (Sunnet) prirodno su u središtu naučno-istraživačkog interesa kao izvorišta spoznaje, mudrosti i morala. Kada je riječ o naučnim i istraživačkim poljima, dakako, pristup ne smije karakterizirati izolacionizam i samodostatnost, nego se isto tako ozbiljno pristupa izučavanju i onih disciplina koje se dodiruju i prepliću s naprijed spomenutim, njegujući interdisciplinarnost i integrativnost. Ustvari, očekivanja su da se tu događa susret i dijalog između objavljenog znanja i prirode (razuma), uz afirmaciju islamske perspektive i morala. Usto, opći znanstveni i kulturni tokovi i tendencije u društvu razumije se da će se sagledavati unutar islamskog određenja, uz vjernost i predanost kur’anskom vođenju i viđenju.

Proučavanje, tumačenje i općenito znanje koje se s takvog učilišta izlijeva mora biti za muslimane orijentirajuće u savremenosti, mora ih opskrbljivati vjerodostojnim i pravovremenim intelektualnim argumentima koji će jačati njihovu samouvjerenost i osposobljenost u susretu s izazovima savremenog svijeta. Učilište takvog ranga je naša nasušna potreba, zaslužuje svaku pažnju i investiciju. Naime, ono je u službi rješavanja iznimno važne potrebe muslimana: pomaže im da se znaju ispravno orijentirati u svijetu opsjene, manipulacije i postistine, te produktivno susreću u vlastitom dostojanstvu s različitim izazovima današnjice, naravno čuvajući identitet i vrijednosti.

U našim postojećim okolnostima Fakultet islamskih nauka u Sarajevu zaslužuje da bude takvo učilište i držim da se kroz reformu visokog islamskog obrazovanja trebaju osigurati uslovi da se ovaj fakultet na takav način pozicionira i razvija. Fakultet islamskih nauka mora biti bosanski ili evropski Al-Azhar u najboljim azharovskim obrazovnim tradicijama i dostignućima i biti islamska obrazovna i akademska avangarda u ovom dijelu svijeta.

Profesori islamskih disciplina na Fakultetu islamskih nauka trebali bi predstavljati akademski i intelektualno najizrasliji sloj kojeg muslimani ovih prostora mogu iznjedriti. Dakako, to traži da imaju besprijekornu vertikalu obrazovanja i napredovanja u islamskim disciplinama od medrese, preko osnovnog studija pa do doktorata. U njihovom kvalitetu i izobrazbi ne bi smjelo biti greške, lutanja i popustljivosti. Stoga je neophodno naročito za temeljne islamske discipline na Fakultetu islamskih nauka držati jasnim postupak ulaska u akademski proces i dalji napredak, te vremenom podizati standarde, recimo, između ostalog propisati da je uvjet za izbor u akademsko zvanje docent i aktivno poznavanje arapskog i engleskog jezika, s tim da se prednost daje kandidatima koji znaju i više od toga, tri ili četiri strana jezika. Naravno, besprijekoran moralni lik i pobožnost jesu preduvjet i pretpostavka za ulazak i opstanak u nastavnom procesu.

Čini se da su još uvijek veoma aktuelne i primjenljive na profesore islamskih disciplina tražene odlike izvrsnosti za muderisa koje je odredio Gazi Husrev-beg u vakufnami za svoju medresu. Vakif određuje da medresa treba biti mjesto za "ljude koji teže za znanošću i usavršavanjem, u kojoj će se baviti racionalnim i tradicionalnim znanostima", zatim da se “postavi učen, izvrstan, uzoriti i razborit čovjek koji usmenom i pisanom riječju raskriva zastore sa istine, koji spaja grane i korijene znanosti, koji vlada racionalnim i tradicionalnim”, da je sposoban "davati pravna rješenja – fetve... i to prema najpouzdanijoj šerijatsko-pravnoj školi i mišljenju", a da predavanja "može propustiti samo pod šerijatskom isprikom".

Pored toga što bi Fakultet islamskih nauka bio žarište i istjecište svježe, društveno relevantne islamske misli, u tom misaonom grotlu i varničenju kovali bi se pobožni imami i muderrisi, ustrajni istraživači, nesalomljivi intelektualci i alimi s temeljitim uvidima u život i potrebe muslimanske zajednice.

Obrazovanje za profesiju i zanimanje

Drugi tok visokog obrazovanja Islamske zajednice punu opravdanost postiže i nemjerljiv doprinos daje društvu ako, u mjeri u kojoj je to moguće, udovolji potrebi muslimana za visokostručnim kadrom različitih svjetovnih zanimanja u čije su obrazovanje integrirane islamske vrijednosti i koji je sposoban da naučeno i usvojeno stavi u službu dobra ljudi i društva. U službi ovog zadatka dijelom može biti i Fakultet islamskih nauka, ali to nije njegov uži cilj. Međutim, Islamski pedagoški fakultet u Zenici i Islamski pedagoški fakultet u Bihaću primarno se trebaju na takav način dalje razvijati i usmjeravati.

Dakle, ova dva fakulteta trebaju se učiniti mjestom kvalitetnog i stručnog obrazovanja za konkretna zanimanja koja se stječu u području društvenih, humanističkih i interdisciplinarnih studija, pri čemu se naročita pažnja i posvećenost imaju poklanjati moralnom odgoju, duhovnom razvoju pojedinca i usađivanju islamskih i humanističkih vrijednosti. Da bi se osigurala islamska perspektiva, na njima se treba uspostaviti katedra islamskih nauka. Međutim, ta katedra ne bi mogla organizirati studij i dodjeljivati zvanja iz temeljnih islamskih disciplina. Primarni zadatak ove katedre sastojao bi se u osiguranju uvjeta da se, paralelno sa stručnim znanjima i stručnom praksom koje zahtijevaju konkretne profesije i zanimanja, studentima omogući usvajanje islamskih vrijednosti i svjetonazorskih usmjerenja.

Takav, u konkretnom zanimanju izvrsno obrazovan i stručan kadar, usto s razvijenom sviješću o općem dobru, bio bi spreman da preuzima odgovorne službe u društvu, da mu kompetentno služi, doprinosi muslimanima i Islamskoj zajednici. Umjesto govora o vjeri, on bi primarno svjedočio vjeru svojim kvalitetnim radom, praktičnim i poštenim rješavanjem problema u društvu, kreposnim životom na radnom mjestu ili u rukovođenju društvenim i privrednim procesima.

Visoko obrazovanje Islamske zajednice u svemu mora stremiti izvrsnosti: u obrazovanju i odgoju novih generacija, u dostizanju visokih akademskih standarda, u afirmaciji islamskog identiteta.

(IIN Preporod)