„Ugašena ognjišta” - Priče oličene moralom, čestitošću i solidarnošću

„Ugašena ognjišta” - Priče oličene moralom, čestitošću i solidarnošću

Istaknuti djelatnik Islamske zajednice u BiH Hajrudin-ef. Hašimović, nekadašnji glavni imam IZ Breza, nakon što je 2018. godine objavio Monografiju Medžlisa IZ Breza, napisao je zanimljivu i rijetku knjigu „Ugašena zemlja”.

Naime, u literaturi knjige monografskog karaktera imaju svoje posebno mjesto i značaj, ali kad njima, odnosno onom dokumentarnom i historijskom pridate sasvim ljudske i tople priče onda ona dobiva svoj puni smisao i dušu. Nije sve u suhim činjenicama, nego je mnogo toga više u emocionalnom sjećanju i domenu pamćenja.

Suštinski, sve to, opet, čini da literatura (p)ostaje ogledalo i odjek samog života. Na osnovu toga, Hajrudin Hašimović ponudio nam je rukopis knjige pod naslovom “Ugašena ognjišta” u kojoj reminescira svoje djetinjstvo u formi govornih ili pisanih zapisa otkrivajući nam u prošlosti prelomne detalje vezane za njegovo odrastanje i stasavanje.

To su prvenstveno doživljena iskustva koja govore o neumoljivoj stvarnosti i vremenu koje je u bitnome oblikovalo stanje duha i života u Bosni i Hercegovini. Kao hroničar, Hašimović je dugi niz godina pratio i bilježio dešavanja u Džindićima, pisao o porodičnim relacijama, ženidbama i udajama, druženjima, ali i o odlascima koji su bili neminovni. A, ti i takvi slučajevi su u svakom slučaju obilježili jedno vrijeme, živote i običaje.

Prenoseći priču Asima Alića, svog džematlije, koji mu se požalio na snahu, ženu koju je sin izabrao i doveo, konstatuje: „Džaba im škola i njihovo znanje, ako pri sebi nemaju kućnog odgoja i islamskog edeba.”

Uz životne priče koje oslikavaju unutarnju psihologiju, autor oslikava svijet oličen moralom, čestitošću i solidarnošću što je svojstveno islamskim načelima. Tu je itekako prisutan domen samoopisa u kome on kroz svojevrsnu hroniku ljudi i posebice imama, hatiba i muallima, njihova rada i djelovanja, otkriva i izvor vlastitog identiteta.

Nesumnjivo, islam i imami kao neposredni izvršioci su uveliko utjecali i oblikovali život džematlija Džindića i šire.

Hašimović daje i statističke i demografske podatke ovog kraja i sela koje datira još od 1798. godine, a nekropole stećaka govore da je selo i ranije postojalo. Vrijedna je spomena i autorova reminiscencija prilikom njegova gostovanja u Beču kada se prisjetio dede Ibrahima i njegovog služenja caru i carevini Austro-Ugarske Monarhije.

Zajednički imenitelj im je - patriotski naboj i vitalnost da i pored svega toga što su “Bosnu gazili mnogi carevi, kraljevi, vojskovođe, krali i otimali,... od nje Povelju Kulina bana odnesoše u Dubrovnik, kraljicu Katarinu iz Bobovca odnesoše u Veneciju i Rim...” Bošnjaci će opstati. Uostalom, život koji je Hajrudin Hašimović, kao hodža, proveo na službi u Islamskoj zajednici i džematu Breza, kao i ova njegova “životna” knjiga bude nadu i ponos.

(Selman Selhanović/IIN Preporod)

Podijeli:

Povezane vijesti