Umjesto savjetovanja, budi onaj koji daje primjer

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Naučite koliko god hoćete, Allahovu nagradu za to nećete dobiti sve dok po tome ne budete radili.“

Jednom se na put kojim je prolazio Ibrahim ibn Edhem odroni kamen na kome je pisalo: „Vrati se i pročitaj.“ Uzeh ga, a na njemu je pisalo: „Ti ne postupaš po onome što znaš, pa kako možeš tražiti dodatno znanje?!“

Hazreti Aliji ibn Husejnu, radijallahu anhu, došao je neki čovjek i postavio mu neka pitanja, na što mu je on odgovorio. Zatim se ponovo vratio da pita, pa mu na to reče Alija ibn Husejn: „Zapisano je u Indžilu: 'Ne tražite znanje o onome što ne znate dok ne postupite po onome što već znate. Zaista znanje, ako se ne postupa po njemu, neće uvećati svome posjedniku ništa drugo, osim kufra, a spram Uzvišenog Allaha ništa do udaljenost.'“

Čovjek koji postupa po onome što nauči, bit će upućen. Ne mjeri se znanje mnoštvom podataka. Znanje je svjetlost koja pogodi srca onih koje Uzvišeni Allah želi uputiti.

Jedan od ashaba je otišao u jedno mjesto. Kada su čuli mještani da je stigao ashab, skupili su se, a bilo je vrijeme nakon ikindije. Tražili su da im nešto kaže, pa im je prenio hadis: „Onaj ko u toku dana kaže stotinu puta: subhanallah, biće mu upisano hiljadu dobrih djela ili izbrisano hiljadu njegovih grešaka.“ Nakon akšama su mu ponovo rekli da im se obrati, a on ih upita: „Je li iko od vas proučio stotinu puta subhanallah?“ Kako se nije niko javljao, rekao je: „Vjera je postupanje po onome što se zna, a ne gomilanje informacija. Tako mi Allaha, neću vam više ništa reći!“

Pitali nekog čovjeka: „Čemu sliči učenjak koji po znanju ne radi?“ On odgovori: „Pčeli bez meda.“

Znanje je poput stabla, a djelo poput ploda. Ono što se očekuje od stabla koje rađa nije ništa drugo do plodovi. Zato je djelo općenito suštinski cilj znanja.

Kako je to lijepo rekao velikan naših prostora, šejh Halid ef. Salihagić, kuddise sirruhu: „Mjesto stvarnog znanja je u srcu. Znanje naučeno se već starošću gubi i zaboravlja, a sa smrću pogotovo. Međutim, iskustveno znanje ostaje i ono ne umire. Znanje koje ne prati primjena u životu je štetno znanje, jer pri susretu sa svojim Gospodarom teško se opravdati zbog neposlušnosti. Svrha iluma je amel, da se uradi ono što se zna, a svrha amela je spoznaja Uzvišenog Allaha.“

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kome se poveća znanje, a ne poveća uputa, nije mu se povećalo ništa, osim udaljenost od Uzvišenog Allaha.”

PORUKA:
Mevlana Dželaludin Rumi je rekao: “Ne postoji potreba za ljudima koji će dijeliti savjete, potrebni su ljudi koji će biti primjer. Ima puno oni koji daju fetve, ali malo je onih koji žive sa takvalukom.”

(Islam.ba)