Ko Mostar vraća u devedesete, gradonačelnik Kordić ili Islamska zajednica?

Piše: Hasan Eminović

U jučerašnjem javnom osvrtu na prilike i perspektive Mostara njegov je gradonačelnik Mario Kordić, tako se navodi u medijskim naslovima, poručio da oni koji Mostar žele vratiti u devedesete, neće uspjeti.

Pri tome je u silnim hvalospjevima i projekcijama problematizirao samo zahtjev Islamske zajednice o izgradnji zgrade Interkulturnog centra Mevlana na lokalitetu Lakišića harema.

Gradonačelnik Kordić je u svom najnovijem istupu bezočno propustio opservirati i tekst i kontekst ovog višedecenijskog pitanja koje opterećuje normalizaciju, prije svega političkih, pa potom i svih drugih odnosa u Mostaru.

Zahtjev Islamske zajednice je u statusu upravnog postupka, dok je gradnja zgrade Hrvatskog narodnog kazališta na lokalitetu Lakišića harema u punom zamahu.

Navodni "stari" Regulacioni plan za Kazalište i za famozni Trg, koji Kordić spominje, i kojim bi se za sva vremena oteo Lakišića harem i pomen na njega kao sakralni prostor Islamske zajednice je predmet sudskog postupka.

Nadamo se da će Kordić u svojstvu svjedoka imati priliku pred Sudom iskomunicirati kako je famozni Regulacioni plan Centralne zone rađen u februaru 1997. godine, a usvojen u oktobru 1996. godine, tj. kako je usvojen plan koji u vrijeme usvajanja nije ni postojao, te kad i gdje je objavljen???

Taj plan, logično, nije ni među verificiranim i preuzetim dokumentima prostornog uređenja bivših općina, koji su usvojeni odlukom Gradskog vijeća iz 2005. godine.

Taj lokalitet su i međunarodna zajednica i gradske upravljačke strukture imenovale kao Centralna zona Grada Mostara u kojoj je po tim principima jednostrano djelovanje, bez saglasnosti onih drugih, trećih ili bilo kojeg drugog aktera društvene zbilje, nedopustivo, što je jasno parafirano u sporazumu o uspostavljanju i funkcioniranju predstavničke i izvršne vlasti u Gradu Mostaru (Bariša Čolak - Sulejman Tihić, HDZ BiH i SDA BiH od 8. decembra 2004. godine), u kojem se navodi "da će kulturno-historijski objekti i obilježja naroda, crkava i vjerskih zajednica biti tretirani na ravnopravan način, posebno u prostornim, urbanističkim i regulacionim planovima Grada, u njihovoj izgradnji, rekonstrukciji i održavanju i na način da ne predstavljaju povredu prava, interesa ili vjerskih, odnosno nacionalnih osjećaja drugih" (član IX Sporazuma). 

Bez tog političkog akta o ravnopravnosti, koji je trebao biti ugrađen u nikad usvojeni Statut Grada Mostara, ni jedinstvene administracije u Gradu ne bi bilo, jer, prisjetit će se bolji poznavaoci prilika, upravo iz tog straha mostarske općine sa bošnjačkom većinom insistirale su na odvojenim općinama.

Nadalje, Islamska zajednica je odlučnije krenula u javnu polemiku po ovom pitanju tek kad je na jednostran način nastavljena sporna gradnja zgrade HNK-a.

I to legalno, na demokratski način!

Mostarskoj javnosti poznati su stavovi hrvatskih udruga proisteklih iz rata da oni taj prostor smatraju u ratu dostignutim ciljem. Dakle, Islamska zajednica, zalažući se za dosljednu i principijelnu primjenu zakonskih i administrativnih procedura koristi demokratske standarde, općeprihvaćene u savremenom evropskom društvu.

Međutim, ako imamo u vidu hronologiju historijskih zbivanja i političkih projekcija na lokalitetu Lakišića harema onda je jasno da je gradonačelnik Mostara taj koji Mostar vraća u devedesete, jer nikada nijedan Bošnjak iz jedinstvene administracije nije podržao gradnju zgrade HNK-a na tom prosotru niti je za njega, kako to tvrdi Kordić usvojen valjan regulacioni plan.

Dakle riječ je o jednostranom činu jedne političke opcije u Mostaru.

U Islamskoj zajednici u Mostaru su na identičan način prokomentirali i Kordićeve tvrdnje o sekularnoj državi jer znaju da je Islamska zajednica na čelu sa muftijom uvijek i u svakoj prilici i domaćim i međunarodnim sagovornicima podcrtavala da smo mi evropski muslimani koji poštuju, priznaju i zalažu se za sekularno ustrojstvo države... na način kako to jeste u uređenim zapadnim demokratijama, gdje zakon štiti prava svih i utvrđuje obaveze za sve, gdje vjerske zajednice imaju svoje mjesto u društvu i izražavaju svoje stavove o bitnim društvenim pitanjima, ali nisu involvirane u dnevno političke interese i stranačka nadmetanja...

A potom naglašavaju da je evidentno koliko je Mario Kordić za sekularizam o čemu istinski svjedoče primjeri javnih gradskih vladinih ustanova, škola, vrtića, kulturnih subjekata, bolnica, vatrogasaca i inih koja su obilježena vjerskim obilježjima jedne zajednice.

Svaki pokušaj da se to promijeni kroz Gradsko vijeće glat je odbijen od svih stranaka s hrvatskim predznakom i tzv. nezavisne vijećnice B.Ć. Naprotiv, mostarski gradonačelnik Kordić čak lično rado prisustvuje činovima otkrivanja kipova u okviru javnih mostarskih preduzeća, kao i blagosiljanju i osveštavanju javnih preduzeća. Vjerovatno se tada nije dosjetio da mi ipak živimo u sekularnoj državi Bosni i Hercegovini.

Kordić, duboko prelazeći iz izvršne funkcije u političku predizbornu kampanju, i po oprobanom receptu uporno politizirajući legalni zahtjev Islamske zajednice, u svom istupu ponovo pokušava poistovjetiti programske ciljeve i djelovanje SDA i Islamske zajednice u Mostaru, insinuirajući upravo to muftiji i Islamskoj zajednici, iako je svima koji pažljivo prate cijeli ovaj proces jasno da su mostarske muftije kontinuirano podsjećale sve političke subjekte kako na prostor Centralne zone grada Mostara konačno treba ući red i poredak i jednake mogućnosti za sve narode i građane.

Nažalost, samo je to SDA javno podržala. 

Gradonačelnik Kordić bi osim što se bavi neprimjerenim jeftinim političkim trikovima građanima Mostara trebao elaborirati i šta se dešava sa započetom gradnjom Crkve u Centralnoj zoni Mostara na zemljištu koje je bespravno zauzeto od nekih srpskih i jevrejskih porodica za što Grad iz budžeta građana isplaćuje višemilionske iznose i zašto se samo "Mevlana", po njegovim riječima i "planovima" ne može graditi.

Imajući sve ovo u vidu izlišnim se čini to što Kordić jeftinim floskulama o "dobro iskumuniciranoj" stvari sa svima lamentira o nekoj predivnoj klimi u Mostaru i sveopćem napretku.

Mostar, kad se pređe na onu drugu stranu Kordićevih vizija, koje bezočno provodi na terenu, ne izgleda baš tako ružičasto. 

(Preporod.info)