Zastupnik Hodžić: Vlastiti identit se jedino može čuvati putem kulture

Na svečanom otvorenju izložbe "Pod nebom vedre vjere: Islam i Evropa u iskustvu Bosne" u Zagrebu prigodno se obratio saborski zastupnik Armin Hodžić, koji je jedan od sponzora ove izložbe.

Ovom prilikom s prisutnim je podijelio nekoliko svojih bilješki i probuđenih interesa koji su mu se otvorili, kako je kazao, čitanjem Monografije "Pod nebom vedre vjere", a koja prati ovu izložbenu postavku.  

- U tome ću probati kratko približiti ono što vidim kao jedan od prioritetnih interesa bošnjačke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. Složio bih se sa uvaženim muftijom Aziz-ef. Hasanovićem koji je uoči ovog događaja napomenuo da je "kultura uvijek mjesto susreta", na što to bih nadodao da je taj susret u 20. stoljeću, kada govorimo o modernoj umjetnosti, porodio jedno čudo i u Hrvatskoj - kazao je Hodžić.

Naveo je i dio imena koja se pominju i na ovoj izložbi i koja se gledaju kao najveće blago iz fundusa bošnjačke nacionalne manjine u Hrvatskoj.

- Naime, ako bismo krenuli od interijera i eksterijera tradicionalne bosanske kuće, kao najprepoznatljivijeg i nadomljivijeg vizualnog sadržaja kojega nosimo iz tradicijske kulture, ostajemo začuđeni kako je u modernosti ono imalo svoj kontinuitet i uspjelo se oslikati u likovnoj umjetnosti. Evo, ja sam zabilježio ono što me se najviše dojmilo. To su prostorne intime bosanske sobe u slikama Omera Mujadžića, pariškog studenta koji je bio profesor na zagrebačkoj likovnoj akademiji i slikarski majstor koji je djelovao u Zagrebu i za kojega je književnik i povjesničar umjetnosti Matko Peić rekao da može naslikati "prašinu u oku Apolona" - kazao je zastupnik Hodžić.

Dalje je naveo i, također zagrebačkog studenta, slikara Behaudina Selamovića, koji je, kako je ocijenio, možda i najprofinjenije pronikao u tajnu i ponudio spoj između tradicije i modernosti, između Istoka i Zapada.

- Dolazimo i do slika Safeta Zeca i njegovih znamenitih grafika poput one "Soba moje majke", jednog unutarnjeg pejsaža kojega je veliki maestro Zec nosio iz zavičajne Istočne Bosne, do Sarajeva u kojemu je odrastao pa do Venecije i Rima. Omer Mujadžić je ujedno bio majstor koji je slikao klasične biblijske motive poput Skidanja Isusa sa križa, da bi Safet Zec došao do Vatikana gdje su njegove slike izložene uz one Rembrandta i Michelangela. Govorimo o jednom čudu koje je sadržano u tome da tradicionalne forme u suvremenosti u likovnosti i književnosti Bošnjaka idu u korak sa vremenom, da ne zaostaju, da u sebi nose specifičnu boju Istoka i formu duha vremena Zapada i time donose nešto potpuno autentično i unikatno - i to u kontinuitetu od srednjeg vijeka, gdje se dodiruju zapadnoevropski i bizantijski krug, da bi potom na to bilo dodano islamsko kulturno iskustvo kroz razne osmansko-turske, perzijske i arapske utjecaje - dodao je.

Pojašnjava da je to iskustvo jedino, uvjetno rečeno, manjkavo u oblasti skulpture, jer islam ne razvija umjetnost figuracije.

- Ali zato se događa jedno čudo slikarske figuracije usred Zagreba koji je uz Sarajevo bio dom maestra Mersada Berbera, koji je svojim majstorstvom očarao i bio prepoznat i iznimno cijenjen i u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj. Ujedno je pokazao da izvrsnost i osjećaj za estetiku ne prepoznaje razlike, da nadilazi podjele. Ističem ovo samo iz jednog razloga, da ilustriram jednu širinu i inkluzivnost onoga što sadrži islamska tradicija Bošnjaka - kazao je Hodžić.

Dodao je kako su u sferi simbola i znaka, nastale i slike savremenog umjetnika Mehmeda Zaimovića, koji je crpio teme u zlatarskoj i tkalačkoj tradiciji.

- I nije jedini jer usuđujem se primjetiti da sačuvani primjerci nošnji, zanatskih proizvoda, nakita i drugih dragocjenosti bošnjačke kulture mi možemo uočiti u likovnom potezu velikog broja naših suvremenih umjetnika. Posebno je fascinantno kako kultura islamskog baštovanstva i uređenja avlije prelazi u šaru na ćilimu kojega tka neki naš bezimeni umjetnik da bi ga potom primjetili kako viri iz slika modernih umjetnika. Ovo se naravno prenosi i na književnost, pa taj spoj Istoka i Zapada, to čudo dodira, u književnosti pratimo od zagrebačkih dionica Muse Ćazima Ćatića i Safveta bega-Bašagića pa do savremenih književnika koje je antologizirala i hrvatska i bošnjačka književnost poput Fadila Hadžića i Feđe Šehovića te Tahira Mujičića i Seada Begovića - rekao je Hodžić.

I, kako je zaključio, upravo navedeno jeste jedan od prioritetnih predmeta interesa bošnjačke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj.

- Književnik Ibrahim Kajan jednom je u zagrebačkom časopisu "Behar" naveo da manjina prije svega živi u kulturi. Da, jer upravo preko kulture jedino može da se čuva vlastiti identitet. No, sa Bošnjacima nikada nije jednostavno. Ono što je najveće čudo, ono što je najveće bogatstvo, ono što je potpuno autentično i unikatno, naša kultura dakle, ujedno je i najzapostavljeniji dio našeg interesa. Zahvaljujući statusu koji nam je ponudila Republika Hrvatska, zahvaljujući tome što Vlada Andreja Plenkovića prepoznaje i nudi svojim manjinama da žive kroz kulturu ali i pritom, treba naglasiti, i slobodno artikuliraju svoj politički stav, mi Bošnjaci u Hrvatskoj možemo se posvetiti da razvijamo i bilježimo to naše kulturno čudo u budućnosti. Za kraj, želim samo najaviti da je centralni dio naše platforme koju artikuliramo kroz Nacionalnu kordinaciju "Bošnjaci zajedno" upravo djelovanje kroz kulturu. Ova izložba koju večeras otvaramo potpuno je u tom duhu - kazao je Hodžić.

(Preporod.info)