Sva moć i vlast konačno pripada Bogu

Piše: Muhamed Šemoski

Ključna uloga građana i njihovo odgovorno sudjelovanje u formiranju i organizaciji društva i vlasti predstavlja jedno vrlo važno pitanje čiji korijeni sežu duboko u povijest politike i vlasti u ljudskim društvima.

Itekako, ovaj drevni pojam pod imenom demokratije afirmira se na Zapadu i namjerno se, kao jedan poželjan oblik vlasti, afirmira i nameće ostalim društvima. Uglavnom, temelj formiranja ovakvog oblika vlasti počiva na humanizmu, antropocentrizmu, slobodi mišljenja, ljudskim pravima i sl.

Tradicionalno islamsko političko učenje uvijek se nastoji vratiti modelu Poslanika i nastoji uspostaviti međuodnos između vladavine ljudskim društvom i kur’anskih učenja.

Sam Poslanik, a. s., je utemeljitelj prvog islamskog društva, bio i prvi vladar i shodno tome i uzor za kasnije generacije u političkim pitanjima. Iz tog je razloga većina muslimana razvila instituciju hilafeta počevši s Ebu Bekrom pa nadalje sve dok su bili pravedni halifi.

Svi su oni bili Poslanikovi predstavnici unutar islamskog društva, ne kao poslanici ili zakonodavci, već kao vladari islamske zajednice. U toku kasnije islamske povijesti izmjenjuju se halifati i sultanati od kojih jedni posjeduju legitimni autoritet vezan za namjesništvo vladajuće uloge Poslanika, a drugi na vojnoj i aktualnoj političkoj moći koja je dominirala društvom. Tako je bilo sve do 20. stoljeća, kada su se pod uticajem evropksih ideja pojavili različiti oblici republika i sekularnih vlada.

U takvim okolnostima, muslimani se ne smiju odreći sudjelovanja u kreiranju politike i vlasti, tačnije, ne smiju govoriti "politika nas više ne zanima", jer ako vlast nije na temelju Kur’ana i sunneta (islamska vlast), postoje i drugi vrlo važni principi koji su spomenuti u Kur’anu i hadisu, kao npr. princip savjetovanja, odnosno važnosti savjetovanja s vodećim iskusnijim i učenijim osobama u islamskom društvu, da bi se izbjegla autokracija i da se ne bi zaboravilo Allahovo učenje o pravičnosti i milostivosti.

Prema tome, muslimani moraju biti aktivni sudionici u kreiranju društvenog uređenja, zalagati se za principe na bazi islamskog učenja koliko je to dopušteno i moguće, npr. u poslovanju, obrazovanju, zdravstvu i sl. Musliman koji će biti nosilac vlasti, mora biti poznat po pravednosti, iskrenosti, sposobnosti i znanju i da bude svjestan odgovornosti tog emaneta pred Dragim Bogom.

Kaže Ibn Haldun: "Postavljanje vladara je obaveza (vadžib), a isto je šerijatski poznato od vremena ashaba i tabi'ina, jer su ashabi nakon smrti Poslanika, a. s., dali bej'at (prisegu) Ebu Bekru Es-Siddiku, r. a., čime su svoje stanje predali njemu i to je tako bilo u narednom periodu, tako da ljudi nisu ostavljali prostora neredu u bilo kojem periodu i to se ustanovilo idžma'om, što ukazuje na obaveznost postavljanja vladara."

Vladar mora biti ubijeđen da je položaj obaveza, a nikako privilegija. Narod ga je birao na taj položaj, s ciljem da zastupa njihove interese i oni su ga ovlastili da ih predstavlja i zalaže se za njih i zbog toga imaju pravo i obavezu da prate njegov rad i pozovu ga na odgovornost, ako zloupotrebljava svoj položaj i da ga ako zaslužuje smijene.

Međutim, želja za vlast, jer vlast donosi visoku poziciju u društvu, moć, privilegije i bogaćenje, a to je ono za čim većina ljudi na ovome svijetu žudi. Samim tim i želja za dominacijom libido dominandi pretvara nosioce vlasti u moćnike koje zaboravljaju da je vlast emanet, za koji će se kajati na Sudnjem danu, shodno Poslanikovom upozorenju u hadisu: "Ne traži vlast, jer ona će na Sudnjem danu biti poniženje i kajanje." 

U Platonovom razumijevanju vlasti stoji da je htio da kraljevi (nosioci vlasti) budu filozofi, jer oni imaju pravo znanje. Po njemu, nosioci vlasti treba da budu ljudi od znanja. Koliko vlast utiče na čovjeka kazat će i E. Kant, gdje kaže da "posjedovanje svake moći kvari čovjekovo slobodno rasuđivanje".

Vjerniku koji je nosilac vlasti to se ne može dogoditi, jer on zna da je vlast emanet te da su pravda i poštenje islamski postulati. Musliman će uz spoznaju modus intelligendi ili pored ‘ilma - znanja, svoju energiju usmjeriti i na djelovanje modus operandi, odnosno ‘amel - djelovanje, tako bi dobar nosilac vlasti bio onaj koji sintezira ‘ilm - znanje i ‘amel - djelovanje, bazirane na pravdi i poštenju.

Božija poruka glasi:

"Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji i Allah je Svemoćan!" (Ali Imran, 189)

Isto tako, u 26. ajetu Sure Ali Imran, Allah, dž. š., se obraća Poslaniku, a. s.:

Reci: "O Allahu, Koji svu vlast imaš, Ti vlast onome kome hoćeš daješ, a oduzimaš je od onoga od koga hoćeš; Ti onoga koga hoćeš uzvisuješ, a onoga koga hoćeš unizuješ; u Tvojoj ruci je svako dobro - Ti, uistinu, sve možeš!"

Jedne prilike je Omer, r. a., rekao: "Ako kod mene primijetite da sam zastranio, spriječite me!" Pa je jedan od prisutnih ustao i rekao: "Tako mi Allaha, ako primijetimo da si zastranio, spriječit ćemo te našim sabljama!" Reče Omer: "Hvala Allahu Koji je dao da među vama ima onih koji će ispraviti Omerove greške!"

Sve što je na Zemlji prolazno je, tako i vlast, sve što moramo jednog dana napustiti i ostaviti nije naše. Vlast je na ovome svijetu prolazna, a apsolutna vlast pripada Bogu.

Molim Allaha, dž. š., da podrži pravedne vladare, a da nas zaštiti od nepravednih vladara. Amin!

(Preporod.info)