(O)živimo medresansku priču u svakom novom biću

Piše: Meadin Mrndžić

Suze su dove za lijepe snove!

Pod kubetom Karađoz-begove medrese stasavaju generacije mladosti. Svakog septembra brojimo nove korake, osluškujemo ko nam to u susret ide, ko će u novoj generaciji otvoriti medresanska vrata na južnom dijelu naše domovine i ko će to zaviriti u naše profesorsko srce... A, prije nego zakorače među medresanske zidine, pred njenim vratima - proliju suze. Suze rastanka sa svojim roditeljima, kroz koje se čuju dove - da dosanjaju medresanske snove...

Zažubore pod višestoljetnim krovom Medrese glasovi pristigli iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, ali i drugih država. Zažubore kur'anski ajeti, lekcije, korepeticije, izlazi, zajednički obroci, osmijesi, namazi u džematu, horske melodije, zaljubljeni pogledi, šale, kalemom ispisani harfovi, kistom naslikani pejzaži medresanskih duša...

Zažubore glasovi mladosti Karađoz-begove na časovima koje boje znanjem, trudom i radom, na sekcijama tokom kojih daju oduška svojoj duši, na takmičenjima tokom kojih srcem ginu da Medresu predstave najsjanije što umiju i znaju, na programima i manifestacijama koje tako srčano prihvataju i daju svoj neizmjerni doprinos... Zažubore melodijom Karađoz-begove medrese pored zelenooke Neretve, da sačuvaju vakufname od zaborava, da razmaknu tmine što su se nadvile nad ovim gradom i domovinom, da baklju islama pronose i Begov zavjet, zabilježen u vakufnami, ispune i prenesu na generacije koje nakon njih dolaze.

Zažubore da Medresu, uz svoje profesore i odgajatelje, vakife i prijatelje, stamenom učine i učvrste njene temelje za (ne)vremena koja pred njen prag stižu. Da budu sigurni kako su bili bar jedan mali dio iz plejade čeljadi Karađoz-begove koja je Medresu Medresom učinila i posijala bar trun dobra za islam i Bošnjake na ovim prostorima. Da Medresu svjetionikom učine, da ojačaju njeno svjetlo, da još ljepše sija na kamenitim prostorima Hercegovine i da svijetli novim generacijama mladosti, kako bi znale pronaći putokaz do medresanskih odaja.

Svakog maja brojimo rastanke, zagrljaje, riječi koje zastanu u grlu... Propitujemo jesmo li mogli više i bolje? Jesmo li dali ono što smo znali i trebali? Jer, jednom se medresanske godine doživljavaju i jednom se generacije mladosti odgajaju. Jesmo li bili svjesni prisustva onih koji nad nama bdiju kao čuvari, kod Allaha odabrani pisari, i jesmo li ispunili preuzeti emanet? Jesmo li oživjeli medresansku priču u svakom novom biću koje se našlo pred nama i jesmo li mu bili uzor dostojan onih koji pod Karađoz-begovim krovom prenose znanje i riznice odgoja?

Bog je svjedok da smo htjeli i da smo radili koliko smo mogli i kako smo znali. Bog je svjedok da smo, uz roditelje naših učenika, kaldrmu kojom su softe gazile popločali iskrenim dovama - da idu naprijed, da im svjetlo sija i da im islam bude vječna melodija...

I, danas - kada maj još jedan rastanak piše, suze i dove su svjedok tih naših nastojanja, ostvarenja. A na putu do novih ostvarenja - neka suze budu dove za nove lijepe i uspješne snove medresanske mladosti koja je iskoračila u život što se Istinom zove...

(Preporod.info)