Šta nakon ramazana i Bajrama?

Piše: Ahmed-ef. Adilović

Jasno je da je kraj ramazana i bajramske dane vjernici trebaju iskoristiti da se preispitaju i ustanove da li su ramazan iskoristili kako treba i da li su ibadete uz ramazan izvršavali na odgovarajući način.

Ramazanu i svim blagodatima koje on donosi može se pristupiti na različite načine. Neki ljudi su nemarni i indiferentni prema ramazanu, drugi iskazuju poštovanje prema njemu, ali nisu spremni da uzmu aktivno učešće u njegovim blagodatima, treći ramazan dočekuju uglavnom formalno, bez istinskog doživljaja tog najodabranijeg mjeseca, četvrti djelimično - ili polovično - iskuse ramazanske blagodati, a peti se potrude da ramazan provedu na Allahovo zadovoljstvo, čineći ibadete i dobra djela u Njegovo ime, duboko doživljavajući ramazan okoriste se njegovim brojnim blagodatima i postanu bolji vjernici i čestitiji ljudi, korisniji sebi i zajednici u kojoj žive.

Jasno je da prva četiri načina karakterišu ljude koji nisu svjesni - ili nisu dovoljno svjesni - vrijednosti i blagodati tog, za muslimane, najodabranijeg mjeseca u godini, te da oni trebaju preispitati svoj odnos prema ramazanu (kao i kompletnom islamu), dobro upoznati njegovu suštinu i vrijednost, te mu pristupiti na jedini ispravan način, naveden pod brojem pet.

Taj način podrazumijeva potpuno pokoravanje - i u krupnim i u sitnim detaljima - volji Uzvišenog Stvoritelja, koji je ljude počastio statusom najodabranijih stvorenja i koji im je dao baš sve što imaju: život, zdravlje, nafaku, mir, slobodu, Pravi put... tj. toliko blagodati da ih ne mogu ni izbrojati. I ramazan nije teret - kao što neki misle - nego period koji donosi obilje blagodati.

Post jeste obaveza, ali je on dobro i užitak za onoga ko ispravno posti; namaz traži određeni napor, ali on je propisan radi dobra onoga ko ga klanja i u njemu uživa onaj ko mu ispravno pristupa; noćni namaz umanjuje čovjekov san, ali mu donosi smiraj i mnogo dobro; učenje Kur'ana uzima određeni dio vremena, ali je ono lijek za ljudske duše i putokaz za sreću na oba svijeta; davanje zekata i sadekatu-l-fitra zahtijeva odricanje, ali ono ljude odgaja darežljivosti, čuva njihov imetak i donosi brojne koristi i na dunjaluku i na ahiretu, itd.

Pogrešno je Allahove naredbe smatrati teretom, a Njegove zabrane sputavanjem, jer one nisu propisane radi samih njih, nego radi ljudskog dobra na oba svijeta. Namaz nije propisan da bi ljudima bio teret, nego da ih odgaja na Ovom svijetu i da im donese veliku nagradu na Ahiretu: "I obavljaj namaz, namaz zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno..." (El-Ankebut, 45.) Dakle, onaj ko redovno klanja namaz, a ne mijenja se nabolje, i dalje je spreman govoriti ružne riječi i činiti loša djela, on klanja samo formalno i veliko je pitanje hoće li taj namaz uopće biti primljen kod Stvoritelja. A ispravno klanja onaj ko voli namaz, ko se uživi u namaz i koga namaz preporodi, tako da nakon namaza ne može učiniti neko loše djelo, nego ga doživljaj namaza vodi ka činjenju dobra i pomoći drugim ljudima.

Isto tako, post nije propisan da bi se ljudi patili, nego da bi im on jačao njihov iman i činio ih boljim ljudima i vjernicima: "O vjernici, propisuje vam se post kao što je bio propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni!" (El-Bekare, 183.) Dakle, post koji čovjeka ne popravlja i ne jača njegov iman nije ispravan post i u tom smislu ima nekoliko hadisa, od kojih je i ovaj: "Ko ne ostavi lažan govor i postupanje po njemu, Allahu ne treba da on ostavlja ni jelo i piće!" (Buhari i dr.)

Pravi post je onaj od kojeg ljudi osjećaju efekat, tj. post uz koji su spremniji zlu reći ne i sa zadovoljstvom raditi sve što je dobro. Ista stvar je sa obavezom davanja zekata i sadekatul-fitra. Ni ta obaveza nije propisana da bi je čovjek s mukom i preko volje izvršavao, nego da bi čovjeka čistila od grijeha i osigurala njegov imetak: "Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš..." (Et-Tevbe, 103.) Dakle, ispravno postupa onaj ko daje zekat i sadekatu-l-fitr drage volje, u ime Allaha, dž.š., i ko osjeća da ga to davanje čini boljim.

Na osnovu toga, jasno je da kraj ramazana i bajramske dane vjernici trebaju iskoristiti da se preispitaju i ustanove da li su ramazan iskoristili kako treba i da li su ibadete uz ramazan izvršavali na odgovarajući način. Ako jesu, onda im ojačani iman i čista duša neće dozvoliti da Bajram proslavljaju na islamom zabranjen način, tj. uz alkohol i pjesme koje pozivaju na razvrat, nego će ga obilježiti na dostojanstven, islamski način, veseleći se u granicama dozvoljenog, posjećujući rodbinu i prijatelje, te obilazeći šehidska i mezarja svojih bližih. Zatim, njihov iman ojačan ramazanskim ibadetima im neće dozvoliti da se nakon ramazana vrate lošim djelima, nego će im on biti odskočna daska da nastave sa intenzivnim činjenjem ibadeta, uživajući u njima, sve do narednog ramazana. Njihov iman im neće dozvoliti da nakon ramazana odu na plaže i mjesta nemorala, nego će nastojati suzbijati zlo, a promovirati dobro gdje god mogu i tako biti od koristi društvenoj zajednici, naročito mlađim generacijama, koje su naša budućnost.

(islam.ba)