Bisera Turković: Alija Izetbegović je lider koji se rađa u stotinu godina

Bog je ovoj zemlji dao lidere koji su se pojavljivali u trenucima opasnosti i beznađa, a jedan od tih lidera, koji se rađa u stotinu godina, je bio Alija Izetbegović, poručila je Bisera Turković povodom 20. godišnjice smrti prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića.

Turković je dugogodišnja saradnica Alije Izetbegovića, a za Agenciju MINA, između ostalog, govorila je o svojim sjećanjima na predsjednika, o tome kako se odnosimo prema njegovoj zaostavštini, ali i kako iz mudrosti Alije Izetbegovića pronaći najbolje odgovori na aktuelne izazove.

- Alija Izetbegović jeste najznačajnija ličnost u novijoj historiji Bosne i Hercegovine. On je obnovitelj hiljadugodišnje historije Bosne i Hercegovine. Poveo je narod u presudnom trenutku, kada je njegov opstanak bio u pitanju.

Bio je uzor ustrajnosti u borbi za državu, narod i vjeru. Svi mi koji smo živjeli i radili u njegovoj blizini, bez obzira na napore s kojima smo se susretali, gajili smo beskrajno poštovanje i ljubav prema njemu.

Počašćena sam da sam bila uz njega, radila s njim, učila od njega i slijedila ga. Pod njegovim vodstvom uz mnogo teške borbe i odricanja se još jednom potvrdila državotvornost Bosne i Hercegovine, vodio nas je u borbi za očuvanje zemlje, naroda i vjere, kako bismo ponovo u svojoj hiljadugodišnjoj historiji smogli snage da se odupremo nasrtajima agresora - kazala je Turković.

Svojom blagošću u ophođenju, filozofskom širinom pristupa ljudima, finoćom ali u isto vrijeme i čvrstinom ubjeđenja, ostavljao je snažan dojam na sagovornike, dodala je ona, ističući da je bio izuzetno obrazovan, širokih pogleda, lijepog ponašanja, prakticirajući vjernik, ali u isto vrijeme i širokih demokratskih nazora i opredjeljenja.

Kako navodi, mnogo je momenata i mnogo sjećanja koje čuva, "kao dragulje u riznici", na najvećeg čovjeka bosanskohercegovačke novije historije.

- Jedna večera s njim je bila razlog što sam se početkom rata vratila iz Australije u Sarajevo, s troje djece. U to vrijeme sam živjela u Australiji i bila društveno aktivna. Poslije učešća na osnivačkoj skupštini SDA, održanoj 26. maja 1990, moj sljedeći dolazak u Sarajevo je bio na Prvi kongres SDA, novembra 1991. godine. Te večeri smo razgovarali o političkoj situaciji. Bio je zabrinut. Rekao je da ljudi polako odlaze iz Bosne, jer osjećaju strah od rata. Pitala sam ga da li bi želio da se ljudi, koji su u inostranstvu, vraćaju. Rekao je: "Bilo bi dobro, ali ko će se pametan vratiti kada vidi da se rat približava?" Čvrsto sam odlučila da ću se vratiti. Nije naredio, nije zahtijevao, ali način na koji je to rekao je bio dovoljan da pokrene moje razmišljanje o povratku - ispričala nam je Turković.

Dodala je da je predsjednik Izetbegović bio i vrlo jednostavan i zabavan, prisjećajući se iftara sa njim i još nekoliko najbližih saradnika, u vrijeme kada je već sve mirisalo na dolazeći rat.

- Bilo je to jedno od onih večeri koje pamtite kroz ostatak života, veče s puno smijeha, predsjednik je bio posebno raspoložen, pričao nam je viceve, neke dogodovštine vezane za iftar Japanaca, dugo u noć smo sjedili i uživali, kako će se to kasnije ispostaviti, u zadnjim danima mira. Negdje koncem 1992. godine poslije puno događanja i teških situacija, odlučila sam da odem, nakratko, u Australiju. Otišla sam da ga obavijestim. Nešto je pisao a ujedno me i slušao. U času kada je shvatio da hoću da otputujem, spustio je olovku, podigao pogled i gledao me svojim dubokim plavim očima. Rekao je: "I ti me napuštaš." Smogla sam samo snage da mu kažem da ću se vratiti. Nije me pokušao nagovarati da odustanem od puta. Nije govorio o potrebi da ostanem. Izašla sam iz kabineta a suze su se slijevale niz obraze. Znala sam da moram da odem, a srce mi se cijepalo što izlazim iz Sarajeva. Imala sam obavezu da obiđem djecu koja su se vratila u Australiju, a s druge strane sam se osjećala kao dezerter iako sam znala da ću se vratiti.

Kako mu reći ono u što sam bila sigurna tada, baš kao što sam sigurna i danas, da me samo smrt može zaustaviti u borbi slijeđenja puta koji je on trasirao, a ja prihvatila kao dio svoje vizije - prisjetila se Turković.

Podsjećajući da je naša prva oficijelno otvorena ambasada bila u Zagrebu, Turković je ispričala i kako je vrlo brzo po otvaranju ambasade Izetbegović došao u Zagreb na razgovore koje je imao s predstavnicima američke administracije i predsjednikom Tuđmanom.

- U ambasadi smo pripremili skroman ručak. Ma koliko da je ručak bio skroman rekao je: "Bisera, što će ti ovo jelo, pa znaš da narod nema šta da jede, dovoljno je samo malo čorbe." Bio je skroman, vrlo skroman, u stalnim mislima uz svoj narod i borce na terenu. Tako je bilo i kada sam dolazila u Sarajevo i pitala treba li šta da donesem. Malo mlijeka u prahu, malo jaja u prahu i to je sve - obično bi govorio. Bio je brižan, uz milion problema s kojima se susretao, jednom me je nazvao satelitskim telefonom da me upozori da će u ambasadu doći jedan prebjeg koji je napustio narod i na putu je za Zagreb. Brinuo se za moju sigurnost… Nije mu smetalo da mi kao ženi povjeri najodgovornije zadatke. Tako je bilo kada se imenovao vođa naše delegaciji u hrvatsko-turskoj Misiji dobre volje i kada je trebalo u jeku sukoba preći na lijevu obalu Mostara i utvrditi činjenično stanje.

Bio je čovjek širine, tolerancije i praštanja - naglasila je ona.

Sjećanje na Aliju Izetbegovića ne treba njemu, nego nama, i kao narod treba da budemo ponosni na takvog vođu, jedna je od njenih poruka.

- On treba da nam ostane svjetionik u tamnim trenucima naše budućnosti. On je naša moralna vertikala. Široki demokratski principi koje je njegovao, tolerantnost, iskreno poštivanje drugih i drugačijih, ustrajna borba za ostvarivanje prava naroda kome je pripadao, borba za državu vodeći računa o poštivanju naroda koji u njoj žive i njihovih osobenosti, vođen univerzalnim principom polaganja računa onome koji sve vidi i sve zna - akcentirala je Turković.

Bosni i Hercegovini je i danas potrebna mudrost Alije Izetbegovića, kako bi se pronašli najbolji odgovori na aktuelne izazove. Turković je govorila o tome kako se danas, po uzoru na rahmetli predsjednika, treba boriti za državu Bosnu i Hercegovinu.

- Alija Izetbegović je bio izuzetno obrazovana ličnost sa čvrstim moralnim principima i jasnom vizijom za državu i narod. Ostaje na nama da svako pokuša da izgradi sebe na principima na kojima je on živio i radio. Da poveća kvantum svoga znanja, da bude bolji čovjek, da poveća svoj doprinos društvenoj zajednici.

Država, narod i vjera su osnovni postulati koji treba da budu ugrađeni u svakog od nas.

Ne može interes pojedinca da bude važniji od općeg interesa. Mi kao jedinke smo kratkog vijeka, 60-70 godina i odlazimo. Ostaju naša djela.Ne smijemo dozvoliti da nas vode sujete i egocentrizmi. Kad oni zavladaju to je početak moralnog pada, a on vodi u nestanak - istaknula je Bisera Turković.

S obzirom na to da je obavljala dužnost ministrice vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, Turković je posvjedočila da je ime Alije Izetbegovića živo i na istoku i na zapadu.

- Predsjednik Izetbegović je imao jasno složene prioritete od priznavanja Bosne i Hercegovine, a zatim otpora agresiji, dugih i teških pregovaranja vezanih za uspostavu mira pa do izgradnje državnih institucija i pozicioniranja Bosne i Hercegovine u međunarodnoj zajednici. Bili su to izazovni procesi koji su zahtijevali mnogo političke mudrosti. Borba za priznavanje jedne države je teška i iscrpljujuća. Ništa se ne poklanja lako, pogotovo ne država. U prvim godinama nakon sticanja nezavisnosti težište diplomatskog djelovanja Bosne i Hercegovine je bilo na na njenom međunarodno pravnom priznanju i uspostavljanju trajnog mira. Uporedo s ovim aktivnostima bilo je nužno osigurati vojnu pomoć vezano za opstanak Bosne i Hercegovine, po završetku agresije trebalo je osigurati međunarodnu pomoć za obnovu i izgradnju kapaciteta u ključnim sektorima, ali i pomoć našim građanima i izbjeglicama širom svijeta. U svim tim procesima ime Alije Izetbegovića je postalo sinonim za pravednu borbu jednog naroda. On je bio jedan od rijetkih lidera koji je uživao ugled i na istoku i na zapadu - kazala je ona.

Također, napravila je paralelu pozicije Bosne i Hercegovine na istoku i zapadu u vrijeme njegovog života i danas.

- Alija Izetbegović je lider koji je uz ogromno znanje, umijeće i strpljivost uspio izdejstvovati priznanje o nezavisnosti Bosne i Hercegovine, uspješno se suprotstaviti agresiji jedne od najvećih armija tadašnje Evrope, ali i mnogo slabijeg susjeda s druge strane, gotovo goloruk narod dovesti do nivoa respektabilnog sagovornika o budućnosti zemlje uprkos daleko nadmoćnijem neprijatelju i povesti narod kroz procese obnove. Treba imati u vidu da međunarodni faktori nisu uvijek bili naklonjeni i da je Bosna i Hercegovina opstala usprkos svim naletima neprijatelja. Malo ko je u skorašnjoj historiji naroda to uspio. Bosna i Hercegovina je postala prepoznatljiva u zemljama širom svijeta, a njen lider poštovan. Danas, još uvijek, naš ugled proizlazi iz sjećanje na to vrijeme i na Aliju Izetbegovića. Nažalost, ta slika Bosne i Hercegovine se svakim danom sve više urušava, pogotovo u zadnje vrijeme - smatra Turković.

Ocijenila je da je "ovo vrijeme u Bosni i Hercegovini vrijeme improvizacija, populizma, neiskrenosti, razjedinjenosti, vrijeme u kome egocentrizam pojedinaca dominira, a kratkoročni lični interesi jedinki su zamijenili opće interese".

- Nivoi općeg obrazovanja pojedinaca su poražavajući, a kultura ponašanja i djelovanja je na zastrašujuće niskom nivou. Zaboravljamo one koji su bili uz nas kada nam je bilo najteže i u tom moralnom padu nanosimo štetu ne njima, nego sebi. Sve se to reflektira na ugled Bosne i Hercegovine. Upravo iz tih razloga nam je potrebna misao i djelo Alije Izetbegovića više nego ikada.

Potrebno je da živimo i radimo po principima koje je on ugradio u naše temelje.

Ti principi, opredijeljenost i odlučnost su bili dovoljni da se u mnogo težim vremenima nosimo i s mnogo opasnijim neprijateljima nego što su ovi današnji - zaključila je Bisera Turković.

(Preporod.info)