Danas će u Gazi Husrev begovoj džamiji u Sarajevu džumu predvoditi i hutbu kazivati direktor Uprave Rijaseta za vjerske poslove mr. Nusret ef. Abdibegović.
Donosimo sadržaj hutbe:
Draga braćo, poštovane sestre,
Ovo je četvrta i posljednja hutba u ovogodišnjem blagoslovljenom, mubarek mjesecu Ramazanu. Raduje me da u ovom velikom danu mogu sa vama podijeliti radost džemata, trenutke ibadeta posta i fadilete džume namaza.
Kur'ansko kazivanje o postu i mjesecu ramazanu tekstualno nije obimno. No, s obzirom da je Ramazan kratak vremenski period, traje određeni broj dana, a ima historijski, povijesni i hijeropovijesni značaj, on sadrži različite odrednice, budi posebne emocije, očekivanja i pažnju u dušama vijernika.
Svijedočimo da ibadet posta u Ramazanu daruje posbenu društvenu aktivnost, i da pozitivno utječe na čovjeka, njegovu ličnost, karakter i da kod njega razvija duhovnu komponentu, koja je čovjeku potrebna. Zato se mi kao vjernici radujemo Ramazanu. Znak dunjalučke radosti je osmjeh na licu, a sretnost duše je u ibadetu i ašku. Mjesec Ramazan je prepoznatljiv po tome.
Uzvišeni Allah dž.š. stvara čovjeka, a svaki čovjek je rođen u fitri. Njome je opečaćen. Fitra je osnovno, prirodno stanje čovjeka. Njena odlika je urođena sposobnost, sposobnost čovjeka da vjeruje, da pored nutarnjeg stečenog znanja prihvata, usvaja i prima izvanjsko znanje. Urođeno znanje se ogleda u činjenici da je svakom čovjeku svojstveno da vjeruje, a šta će vjerovati, u što će vjerovati, na to utječu izvanjski faktori, roditelji, društvo, sredina i slično.
Čovjek nije samo društveno, dualističko biće, čovjek je primarno vjerujuće biće. On po fitri, prirodnom stanju vjeruje, prihvata istinu, voli pravdu, živi život, ljepota ga privlači i kao takav, čovjek se rađa i na ovaj svijet dolazi čist od grijeha.
Prostor na kom živimo, a koga definišu kao europski prostor, zamagljen je mitom i mitologijom, zato se osjeća potreba za objavom kao svjetlom, zaslijepljen je magijom i čarolijom, jer je magija na sceni, zato se osjeća čovjekova potreba za vjerom i njenim adekvatnim tumačenjem. Danas se čovjeku nude lažna božanstva, zato se osjeća potreba za vjerom u jednog Boga, Allaha, dž.š., koji sve stvara.
U vremenu kog živimo, život se predstavlja i nudi kao pozornica igre, zabave i provoda. Zato je nužno znati da je Ramazan mjesec Božije riječi, upute koja se nudi čovjeku kao spas. Čovjekovo spasenje je u vraćanju, okretanju svome Gospodaru radi svjetla Objave i Upute koja se nudi čovjeku kao jasan putokaz na putu života.
Život je Božiji dar, a za čovjeka prilika i ogledalo. U životu je čovjek zadužen različitim dužnostima i obavezama, svakako pred njim stoje i različite prepreke i izazovi. Sve ih valja savladati, ostati usprvan i čist. Prihvatanjem prava i dužnosti čovjek se razlikuje od drugih Božijih stvorenja. U fikskim djelima se čovjeku pristupa kao mukellefu, zaduženoj osobi, čija se zrelost potvrđuje kroz bulug, punoljetstvo.
Allah, dž.š., je milostiv. Njegova milost se ogleda između ostalog da čovjeka ne zadužuje onim što nije u stanju izvršiti. Kur’an svjedoči da Allah želi da vam olakša, a ne da vam oteža. Zaduženi smo različitim vrstama ibadeta, to se posebno vidi i svjedoči u mjesecu Ramazanu. U suštini svaki od propisanih ibadeta ima za cilj promjenu čovjeka na bolje, zato:
- namaz sprječava čovjeka da radi i čini ružna dijela, a klanjanje u džematu potvrđuje jedinstvo i snagu vjernika. Džemat svjedoči društvenu dimenziju namaza.
- hadž, pohod, putovanje ka svetom prostoru je ustvari ulazak u sveto vrijeme, dane Hadža, kako bi se čovjek osvjedočio i vidio mnoge Allahove blagodati. Hadž je prilika da se posvjedoče koristi nužno potrebne ljudima.
- zekat, materijalna vrsta ibadeta koja se izvršava u Ramazanu zajedno sa sadekatul-fitrom, jer se u tim danima dobra djela uvećavaju i povećava ljudska dobrota. Institucija bejtul-mal u našim prilikama je najsigurniji način postizanja ciljeva zbog kojih je propisana ta vrsta ibadeta
- post, skrivenom vrstom ibadeta se želi postići zadovoljstvo Allaha, koji je za čovjeka skriven, zato je post ibadet kojim se čovjek duhovno ispuni, uzdigne, svim svojim bićem, svakom porom i ćelijom, postač iskazuje svoju pokornost Bogu. Na taj način se potvrđuje zrelost čovjeka koji priznaje Allaha za svoga Gospodara.
Obavljajući ove i druge propisane vrste ibadeta vijernik potvrđuje kur’ansku maksimu kada govori o vjerovanju i činjenju dobrih dijela jer pokazatelj imana je dobro djelo, a dobro djelo je pokazatelj vjere u jednog Boga.
Srebrenica, obilježavanje genocida
Sutra je 11. juli, dan istine, tišine, tuge i žalosti. To je dan u kom se ove godine obilježava dvadesetogodišnjica od stravničnog zločina, genocida nad bošnjacima Srebrenice, Podrinja i drugih mjesta u Bosni i Hercegovini.
U Srebrenicu treba otići, tamo se moramo vratiti, vraćati i živjeti, a Potočare treba posjetiti. Ako je Kasiom (postor u Šamu) nulta tačka prvog stradanja čovjeka (ubistvo Habila) onda su Potočari zbir nultih tačaka zločina i genocida stradanja nad našim Bošnjačkim narodom. Potočari su dolina suza, patnje, glas strave i užasa, ogledalo i slika mržnje zločina, koji je učinjen u ime sprskog naroda.
Potočari su nepregledno polje zasijano nišanima koji uspravno stoje kao okamenjene sjene nedužno ubijenih Bošnjaka. One će tako svjedočiti o zločinu genocida do Sudnjega dana. Potočari su prostor, dolina plutajućih duša, nevino ubijenih Bošnjaka koje kucaju na savjest zločinaca koji su zlo učinili kao i onih u čije ime su to uradili, te onih koji su to zlo mogli spriječiti a nisu to učinili.
Bože, molimo te, da se zločin genocida nikome i nikada više ne dogodi.
Ramazanski bajram
U nadolazećim danima Bajrama treba iskoristiti priliku te podijeliti radost i čestitanje sa postačima za izvršeni ramazanski post i obavljene ibadete tokom mjeseca ramazana. Učeni smo da su dani bajrama pored iftara posebna radost postača na ovom svijetu.
Znam da neki bajram dočekuju i doživljaju kao tradicionalno kulturni događaj što je za pohvalu, no sa ovog časnog mjesta moram naglasiti da su bajrami mubarek dani i da se kao takvi ne trebaju i ne bi smjeli obilježavati kroz različite vrste party-a uz opijanje, tuču, razvrat i nemoral.
Zato podsjećam sve na staru bosansku izreku koja glasi: “Pijana glava bajrak ne nosi”. Valja znati i ponavljati, da je Bajram primarno ibadetska i vjernička svečanost, te da se bajrami obilježavaju dostojanstveno, svečano u krugu porodice, rodbine, prijatelja, sjećanjem na naše umrle i posjetom mezarja.
Drugi dan ramazanskog bajrama je Dan šehida. U tom danu odlazimo na šehidska mezarja i dovom se sjećamo naših šehida. Mi u Bosni i Hercegovini pamtimo radosne i tužne bajrame, zato budimo na taj dan sa porodicama naših šehida i čuvajmo sjećanje na njihovu časnu borbu i žrtvu.
Bože učini nas dostojnim Tvoje milosti i primi naša dobra djela i ibadete u ovom mubarek mjesecu!
