Tradicija odlaska na hadž iz Bosne i Hercegovine izuzetno je duga i neraskidivo je povezana sa dolaskom Osmanlija i islama na ove prostore. Sa njihovim dolaskom i učvršćivanjem vlasti u našim krajevima možemo pratiti i povijest hodočašća muslimana iz Bosne i Hercegovine. O prvim hadžijama sa ovih prostora veoma vrijedno djelo napisao je Aladin Husić pod naslovom „Hadž iz Bosne za vrijeme osmanske uprave“. U spomenutoj knjizi autor navodi da je prvi hadžija iz Bosne, hadži Mehmed, „zapovjednk tvrđave Hodidjed između 1455.-1563. godine“. Pitanje njegovog porijekla kao i vremena obavljanja hodočašća ostaje otvoreno, „jer nema niti jednog relevantnog pokazatelja koji može dati bilo koju vrstu naznaka“, kada je ovaj Bošnjak obavio hadž. U intervjuu objavljenom u listu Oslobođenje prof. Ismet Bušatlić ističe da je prvi njemu „poznati hadžija sa ovih prostora bio Ishak-beg, babo osnivača Sarajeva Isa-bega“. On je, prema riječima prof. Bušatlića, od „sultana tražio i dobio dozvolu da obavi hadž 1435. godine, dok je prva Bošnjakinja koja je obavila hadž bila unuka Isa-bega Ishakovića. Učinila je to prije nego što je sagradila džamiju u Skoplju, u čijoj se vakufnami spominje kao hādždža“. Slijedeće informacije o prvim hadžijama iz Bosne i Hercegovine potječu iz 1477. godine. Naime, na vakufnami bosanskog sandžakbega Ajas-bega, nalaze se hadži Husein, sin hadži Alije, i hadži Ahmed, sin Jakubov, koji se ujedno mogu ubrojati i među prve muslimane iz Bosne. Kako su Osmanlije učvršćivale svoju vlast na ovim prostorima i broj hadžija se vremenom povećao, tako da je već 1530. godine u Sarajevu zabilježeno 36 živućih hodočasnika. Midhat Husejnefendić – Bošnjak u mercedesu na putu za hadž Od vremena prvog hadžije sa ovih prostora pa do sredine 20. stoljeća, odlazak na hadž je u smislu putovanja predstavljao pravi životni podvig. Da bi zijaretili časna mjesta Mekku i Medinu i da bi se vratili svojim kućama bosanskohercegovačkim hadžijama bilo je potrebno nekoliko mjeseci pa i godina dana. Pri odlasku na hadž izdvajali su značajna materijalna sredstva i koristili različita prijevozna sredstva, a najčešće konje, kamile i lađe.  

Odavna sam planirao zaputiti se u srebreničko selo Gladoviće na lijevoj obali Drine, odnosno jezera Perućac. Što bi se narodski kazalo, čekalo se da voda za kahvu provrije. Budući da je moj vrli prijatelj Habib Mandžić ovog ljeta stigao iz Australije, gdje gotovo četvrt stoljeća živi sa porodicom, a rodom je iz Gladovića, predložio sam mu da zajedno posjetimo ovo pitomo selo, što je on sa zadovoljstvom prihvatio. Tako smo 24. augusta krenuli maršrutom Sarajevo, Sokolac, Han – Pijesak, Vlasenica, Milići, Konjević - Polje, Bratunac, Potočari, Srebrenica. Usprkos visokim temperaturama putovanje je bilo ugodno. Svako od nabrojanih i nespomenutih mjesta u Habibu je pobudilo mnoge uspomene na mladost, školske i studentske dane kad je ovuda prolazio. Kad smo se približavali njegovim rodnim Gladovićima pokazivao mi je čaire i šume u kojima je s ponosom, preko školskih ferija, čuvao krave i ovce. I nikad se toga nije zastidio. Poslije završenog studija engleskog jezika u zavičaju je radio kao profesor engleskog jezika i prevodilac. Prognan je s početka agresije i nakon krećeg muhadžirskog boravka u Njemačkoj novu kuću i posao profesora pronašao je u dalekoj Australiji. Danas je u Melburnu univerzitetski profesor engleskog jezika. Promotor je svoje matične domovine Bosne i Hercegovine, te istaknuti publicista. Objavio je pet knjiga. Sve što je postigao još više je u njemu učvrstilo čovjeka na zemlji. Čovjeka iz naroda i za narod.

Ove godine na hadžu je 1.738 vjernika iz BiH koji borave na Arefatu/ Veliki broj mladih je ove godine među bosanskim hadžijama Došavši u Medinu u periodu od 17. do 20. augusta vjernici iz BiH, koji su ove godine krenuli obaviti hadž, proveli su sedam dana posjećujući Poslanikovu džamiju i medinske znamenitosti oko kojih se pisala povijest muslimana. Vjernici su boravili u hotelima preko puta Poslanikove džamije što im je olakšavalo i samostalne posjete džamiji. U organizaciji Ureda za hadž i umru vjernici su posjetili i brdo Uhud, Mesdžidu-l-Kibletejn, Hendek i džamiju Kuba. Posebnu pažnju hadžija kao i javnosti u BiH izazvalo je obraćanje generala Atifa Dudakovića na Uhudu, gdje je poručio: „Muslimani nisu ovdje pobijedili, ali to su ogromne naučene lekcije. Ljudski faktor je uvijek važan. Izgubili su zbog nepoštivanja discipline, određenih nagona...“ Impresije iz Medine Medina je i grad trgovine stoga su vjernici iskoristili ovo vrijeme i za kupovinu hedija, kako bi vrijeme u Mekki proveli u ibadetu prvenstveno u Haremu. „Nastojali smo da svaka grupa, onako kako su dolazili iz BiH, provede sedam dana u Medini, za koju ih vežu posebne emocije. Vjernici su nastojali većinu svog vremena provesti u Poslanikovoj džamiji te klanjati u Revdi“, kazao je rukovodilac Ureda za hadž Nezim Halilović Muderris.„Kada je riječ o ženskoj populaciji sve vjernice su imale priliku organizirano posjetiti Revdu. Naše hadži hanume su dobile sve pohvale za organiziranost prilikom posjete Revde“, kazala je Mujesira Zimić-Gljiva, šerijatski konsultant za žene.Kako se približavao dan za odlazak u Mekku, vjernici su intezivirali svoj boravak u Poslanikovoj džamiji, u kojoj obavljen namaz vrijedi kao 1000 namaza na drugom mjestu.„Malo je riječi s kojima bih mogao opisati svoj doživljaj Medine. Dosad se nisam nikad u životu osjećao ovako mirno i lijepo te ostaje jedan žal što napuštamo Medinu“, kazao nam je hadžija Jasmin Alajbegović. „Samo da mi Allah omogući da se vratim opet ovdje“, kazao nam je kroz suze hadžija Hasan Patković. Kada sam prvi put vidio munare i ušao u harem osjetio sam nešto neopisivo. Sve što sam znao, čitao o Poslaniku, a.s. i džamiji, zapravo sva naša mašta je mizerna spram osjećaja bereketa i mirisa ove džamije. Učenje Kur’ana u njoj je mnogo efektivnije kao i obavljanje namaza. Kao da imate poseban eliksir pa postajete bolji čovjek“, kazao je Selim Alagić. Nakon boravka u Medini, shodno redoslijedu dolaska u Medini, vjernici su se selili u Mekku kako bi obavili umru i pripremali se za Arefat i obavljanje drugih hadžskih obreda. Odlazak u Mekku Prve grupe su 24. augusta stigle u Mekku u poslijepodnevnim satima, te su nakon jacija-namaza obavile i umru. Nakon njih, zaključno s 27. augustom, došle su i posljednje grupe koje su obavile umru te počele s pripremama za Arefat. Vjernici su nastojali provesti što više vremena u Haremu u kojem je, prema predaji Poslanika, a.s. namaz vrijedniji 100.000 puta. Prema riječima glavnog doktora medicinske ekipe Adema Zalihića težih medicinskih slučajeva nije bilo, ali određen broj starijih osoba se odlučio da ibadete koji zahtijevaju veće fizičke napore, poput tavafa i sa’ja, obavi uz pomoć osoblja u Haremu koji koriste kolica za prijevoz hadžija. Dan Arefata je 31. augusta kada sve hadžije, kako bi im hadž bio ispravan, trebaju biti na visoravni Arefat. Do tada hadžije će provoditi vrijeme pored Kabe, ali i u hotelu kako bi izbjegli gužve s obzirom da se svetost Harema odnosi i na širi prostor Mekke. Ove godine reisu-l-hudžadž je zamjenik reisu-l-uleme Husein-ef. Smajić koji je za Preporod kazao kako je ovakav tip organizacije ljudi, prijevoza, ibadeta i svega ostaloga vrlo složen poduhvat, te je značajno kada se uvidi da su hadžije općenito zadovoljne. Priče s hadža kao pouka Na hadžu se mogu sresti osobe koje svojim životnim pričama bude u čovjeku posebne emocije i preispitivanje vlastite svakodnevice. Njihove odluke smatramo posebnim i velikim, što i jesu, ali zaboravljamo da od njih trebamo uzeti pouku te da sami možemo biti oni koji donose velike i značajne odluke za svoju budućnost kao vjernika i vjernica. U haremu Poslanikove džamije upriličili smo kratak razgovor s mladom Jasminom Frkatović (23) koja je umjesto kupovine auta odlučila da obavi hadž.„Prije par mjeseci otac mi je dao novac da kupim sebi auto i zaista sam željela auto. Obišla sam brojne gradove u BiH u potrazi za njim, ali jednostavno nismo nalazili ništa. Međutim, tokom cijelog tog putovanja po Bosi imala sam taj osjećaj da to nije to. Taj osjećaj mi je naročito produbljivala želja za hadžom i svakim danom, kako smo išli u potragu za autom, osjećala sam da ne trebam kupiti auto već otići na hadž. Jedanput smo se vraćali kući i kategorično sam kazala da idem na hadž“, kazala nam je Jasmina. Jasmina je znala da je babo htio ići na hadž, stoga mu je kazala kako je odlučila ići s njim kada bude on u prilici. „Znam da je htio ići na hadž, ali ne ove godine. Kada sam mu kazala da želim novac od auta potrošiti na hadž učinio je sve da ide ove godine, jer ja ne mogu sama.“ To nije jedina odluka mlade hadžinice. Pitali smo je da li hidžab nosi i u BiH, na što je ona odgovorila: „Kada sam donijela odluku za hadž, odnosno kada je bilo jasno da idem a to je bilo prije tri mjeseca, odlučila sam se da stavim hidžab koji je, evo sada, moj sastavni dio života i identiteta.“ Zanimalo nas je kako je njeno društvo i okolina reagirala na ove odluke. „Bilo je pozitivnih komentara i podrške. Ipak, koliko je bilo pozitivnih bilo je i komentara tipa: Još si mlada, ne treba ti to sada itd. Ja sebe pitam kad ću ako ne sada. Ko mi garantira da ću doživjeti sutra?“Dok jedni mogu pronaći brojne izgovore da ne odu na hadž, drugi i pored životnih iskušenja hadž smatraju svojim životnim projektom, ne sumnjajući ni trenutak u pomoć Allaha da ostvare svoj cilj. Tako smo upoznali Alaudina Ibrahimovića koji nema ruku, ali njegova želja da vidi Medinu i Mekku, dala mu je snagu da štedi od svojih primanja za hadž. „Kad god sam vido Medinu i Mekku na tv-u ili slikama zaželio sam da budem tamo. Hvala Allahu što mi je omogućio da dođem ovdje, Ovo je nešto najljepše što sam mogao doživjeti. Da hodate mjestima kojima su hodali Poslanik, a.s. i ashabi.“ Među ovogodišnjim hadžijama je i četrnaestogodišnji Atif Mekić, koji je među najmlađim hadžijama ove godine. „Kada smo ja i žena odlučili da idemo na hadž jedanput na sijelu smo to kazali djeci i unučadima. Tada mi je unuk kazao: ‘Dedo, dovi da i mi odemo!’ To je tako snažno djelovalo na mene i nisam mu ništa mogao reći. Kada smo došli kući predložio sam ženi da ga povedemo. On je pristao i evo nas, zajedno ovdje“, kazao je Atifov djed Hrusto. Također, među brojnim primjerima spomenimo i Aziz-ef. Šabića koji je slijep došao na hadž.Inače, velik broj mladih je ove godine na hadžu. Neki su došli s roditeljima, a neki sami. Dolaskom novih generacija mijenja se i svijest o hadžu kao petoj islamskoj dužnosti koja nije rezervirana za kasniju životnu dob, već onda kada čovjek može. Također, ne treba zaboraviti ono što Nezim Halilović često spominje, a to jeste da hadžije trebaju biti svjesni kako su oni odabrani i pozvani da dođu u Sveta mjesta, jer veliki broj dobrih vjernika, koje poznajemo u svojim sredinama, ipak nije imalo priliku obaviti hadž. U tom kontekstu, hadžije i oni koji se spremaju za hadž trebaju znati da s ovim blagoslovom ide i posebna odgovornost. Imperativ Allaha da se ne griješi, svađa i raspravlja (...ve la fusuka ve la džidale fi-l-hadž...) u danima hadža treba biti princip hadžijama i nakon hadža, odnosno do kraja života. Organizacija hadža Ove godine najveći problem bila je komunikacija hadžija s porodicama iz razloga što se u Saudijskoj Arabiji ne mogu kupiti sim-kartice osim uz pasoš i otisak prsta, što je potrajalo dok su svi hadžije kupili kartice. Osim određenih tehničkih problema na početku boravka u novoizgrađenom hotelu u Mekki, gdje je smješten manji broj hadžija, cjelokupna organizacija hadža protiče na zadovoljstvo hadžija. Organiziranje putovanja iz BiH u cilju obavljanja hadža jedan je od najsloženijih organizacionih projekata u kojem je, pored administrativnog i tehničkog dijela, važan i ljudski resurs, odnosno osobe koje su direktno uključene u organizaciju, krenuvši od rukovodioca Ureda za hadž i umru Nezima Halilovića, sekretara Rasima Brkovića, koji su na raspolaganju pri organizaciji doslovno 24 sata, do tehničke podrške na terenu koju su ove godine činili Izet Čamdžić, Sadžid Ramić, Safet Karahmetović, Muhamed Halilović i Bahrudin Čolo. Kada smo vidjeli Izeta Čamdžića koji je za nekoliko dana znatno izgubio na težini sjetili smo se Muhameda koji je pod groznicom dočekivao hadžije u hotelima i Safeta koji je prošle godine nakon hadža završio na infuziji zbog iscrpljenosti. Sadžid i Safet su odmah nakon završetka obaveza na medinskom aerodromu krenuli put Mekke kako bi organizirali doček hadžija koji idu obaviti prvo umru pa hadž. Sadžid i Safet su prilikom dočeka svih aviona iz BiH doslovno provodili svaki čas na aerodromu. Poznavajući dobro ne samo arapski jezik, već i običaje i način funkcioniranja administracije u Saudijskoj Arabiji njih dvojica su umnogome skratili aerodromske procedure što je ubrzalo dolazak hadžija u hotele. Također, ne treba zaboraviti da su našim hadžijama, koji se svi međusobno i ne poznaju, najbliskije osobe na ovom putovanju njihovi vodiči. Biti vodič jeste čast, ali i nevjerovatno teška obaveza. Pored brige o 40-tak osoba različitih karaktera treba biti svima dostupan 24h. Upravo nakon što hadžije odu spavati vodiči poslije ponoći, predvođeni predstavnicima Ureda za hadž i umru, završavaju poslove sa zvaničnim organima Saudijske Arabije radi organizacije cijelog puta.Na kraju, spomenimo da je jedan dio hadžija imao priliku susresti se sa imamo Harema u Mekki, te upriličiti druženje na kojem su razmijenjena mišljenja i iskustva o hadžu i prijateljskim odnosnima Bosne i Saudijske Arabije.

Tema putovanja je uvijek aktuelna i upravo zbog njene važnosti učenjaci su joj u svojim knjigama pridavali veliku važnost i posvetili posebna poglavlja. U tim poglavljima nalazimo i ovaj slučaj iz života Poslanika, s.a.v.s. Pejgamberov, s.a.v.s., način ispraćaja ashaba na put Prenosi se da je Omer, r.a., tražio od Poslanika, s.a.v.s., odobrenje da ide na umru pa mu je Poslanik, s.a.v.s., to dozvolio i tada mu je rekao: “Nemoj nas zaboraviti u svojim dovama o moj brate!” Omer kaže da su mu te riječi bile draže od svega što je na dunjaluku. (Ebu Davud i Tirmizi, hadis je sahih)Putovanje je inače poželjno jer ono u sebi sadrži pouke koje se ne mogu spoznati na drugi način. Imam Šafija –rahimehullah- je jednom prilikom rekao: “Putujte jer u putovanju ima pet koristi: rasterećuje od briga, priušti sebi nešto za život, znanje koje se stekne, edeb (odgoj) koji se tom prilikom nauči i prijateljstva koja se steknu na putovanju.” Putovanje ima svoje posebno mjesto i u propisima naše vjere. Više ajeta i hadisa prepoučuju da se putuje, da je to korisno, poučno i svrsihodno. Uzvišeni Allah kaže: “Putujte po svijetu pa pogledajte kako su završili oni prije...” (Er-Rum, 42.), a Muhamed, s.a.v.s., je rekao: “Putujte, pa ćete biti zdravi i opskrbljeni.” (Bezzar)Za nas muslimane najljepše putovanje je svakako u naša sveta mjesta, Meku i Medinu, radi obavljanja hadža i umre. To nije vjerski turizam, kako to hoće neki da zovu, već odazivanje Gospodaru, koji nam naređuje ove ibadete u Kur’anu: “Hadž i Umru radi Allaha izvršavajte!” (El-Bekare, 196.) Iako su ti ibadeti obaveza jednom u životu, svi koji su bili na tom veličanstvenom skupu muslimana cijelog svijeta žude i žele da odu još koji put. Ustvari, od svih putovanja, put na hadž je nešto najljepše, najatraktivnije i najkorisnije muslimanu kako na Dunjaluku tako i na Ahiretu. S obzirom da se posebno pridaje važnost putovanju na hadž ili umru, jer je to putovanje istovremeno i ibadet, vrlo je važno da se osoba koja se odluči na takav put, pridržava uputstava koja su učenjaci spomenuli, kako bi im taj ibadet bio primljen kod Allaha, dž.š. Od učenjaka koji su se posebno istakli u ovom području je poznati učenjak Nevevi, rahimehullah, koji je u svojoj knjizi El-Medžmu’ spomenuo šezdeset i dva edeba prilikom putovanja, od kojih ćemo spomenuti neke: - Lijepo je da se osoba koji želi da negdje putuje posavjetuje sa onim u koga ima povjerenja, zbog njegove privrženosti vjeri, njegovog iskustava i znanja o tom putovanju u tom vremenu. A na onome ko bude upitan za savjet je da u tome bude potpuno iskren i da ne gleda ne neki svoj lični interes, jer savjetovanje Allah, dž.š., preporučuje u Svojoj Knjizi kada kaže: “I dogovaraj se s njima...” (Ali Imran, 159.) Također, imamo mnoštvo primjera gdje su se ashabi, r.a., savjetovali sa Poslanikom, s.a.v.s. - Kada se odluči na put onda je sunnet toj osobi da klanja dva rekata istihare namaza, nakon čega će proučiti istihare dovu i zamoliti Allaha, dž.š., da ga uputi na ono u čemu je hajr. - Kada donese konačnu odluku za putovanje na hadž ili umru, onda će osoba učiniti pokajanje od grijeha i ružnih postupaka, tražiti halal od ljudi i nastojati da vrati njima njihova potraživanja i dugove. Također će vratiti povjerene stvari koje su bile kod njega njihovim vlasnicima. Napisat će oporuku i punomoć da se vrate dugovi onima kojima nije vratio. Dužan je, također, da ostavi svojoj familiji onoliko imetka koliko im treba sve do njegovog povratka s puta. - Za put treba zatražiti dopuštenje roditelja ili onih koji se brinu za njega. - Za putovanje na hadž čovjek treba voditi računa da mu taj imetak bude na halal način zarađen, kako bi mu ibadet bio primljen. - Također je poželjno da vjernik prilikom pripreme ponese i više od svojih potreba, tako da može pomoći one koji budu u potrebi.- Ako putuje na hadž ili umru treba da se upozna sa propisima i načinom izvršavanja tih ibadeta, da koristi adekvatnu literaturu i da sluša uputstva svojih vodiča, kako ne bi doveo u pitanje ispravnost svog obreda. - Također je poželjno da čovjek izabere sebi hajirli saputnika, koji voli da čini dobra djela, a kloni se onih nevaljalih. Takav saputnik će ga, kada nešto zaboravi podsjetiti. Saputnik će ga podsticati na činjenje dobrih dijela, a odvraćat će ga od svega što ne dolikuje vjerniku, a pogotovo hadžiji. - Putnik treba uvažavati svoga saputnika tokom cijelog putovanja i davati mu prednost u odnosu na sebe. Svako od njih dvojice treba razumijevati drugog i osaburiti ako iskrsnu neke nelagodne situacije. - Lijepo je da se putnik prije puta poselami sa svom svojom familijom, rodbinom, prijateljima i komšijama. Tom prilikom svako do njih će mu izraziti želje za sretno i hajirli putovanje. Tom prilikom je lijepo kazati: Neka te Allah sačuva i pomogne u tvojoj vjeri i dobrim djelima. Sunnet je i preporuka Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., da musafir (putnik) kada izađe iz svoje kuće prouči dovu u kojoj izražava svoj polazak u ime Allaha, tražeći od Njega zaštitu od svih iskušenja i belaja na tom putovanju. Nakon što se ukrca na prevozno sredstvo, proučit će poznatu dovu za put. Poželjno je da ide na put u društvu, a ne da putuje sam, ako za to nema potrebe, jer Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kaže: “Kada bi ljudi znali o samoći ono što ja znam, ne bi niko putovao noću sam.” (Buhari) Skupina koja putuje zajedno treba da sebi izaberu emira (vođu) koji je najsposobniji za tu funkciju, zbog hadisa u kojem Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Kada na put krenu trojica neka izaberu jednog od njih za vođu!” (hadis je hasen, Ebu Davud) Također je poželjno putovati noću, krajem noći (pogotovo u toplim krajevima), jer u hadisu stoji: “Putujte noću (krajem noći), jer se zemlja (udaljenost) musafiru smanjiva noću.” (hadis je hasen, Ebu Davud i Hakim) Musafir se treba držati blagosti i uljudnosti i treba da izbjegava raspravu, svađu, guranje sa ljudima. Treba da čuva svoj jezik od nepristojnog govora, ogovaranja, proklinjanja i slično tome. Kada ulazi u neko naselje treba da uči dovu i moli Allaha za dobro tog mjesta i dobro njegovih stanovnika i traži zaštitu od zla tog mjesta i zla njegovih stanovnika. Musafir treba na putu učiti često dove jer se njegova dova prima. Što je moguće više biti pod abdestom (bez opterećavanja time) i redovno klanjati, koristeći olakšice pri spajanju i skraćivanju namaza. Na putovanju se skupina treba držati objedinjeno, a ne da se razdvajaju, a kada se završi sa obavezama na putu treba se vratiti kući, jer nas je na to uputio Poslanik, s.a.v.s., kada kaže: “Putovanje je dio kazne, pa kada neko od vas završi sa obavezama na putu, neka se vrati svojoj kući!” Kada se čovjek vrati sa putovanja treba da se zahvali Allahu, dž.š., i da klanja dva rekata. Čak je lijepo da se prilikom povratka sa puta pripremi gozba (sohbet) za prijatelje.

Ustavni sud Španije je usvojio žalbu centralne vlasti u Madridu i suspendovao je poziv na referendum o nezavisnosti regije Katalonije.

 Više od 360.000 ljudi u svijetu zatražilo je da se dobitnici Nobelove nagrade Aung San Su Ći, kritiziranoj zbog upravljanja krizom u Mijanmaru, oduzmne to priznanje, ali je Nobelov komitet takvu mogućnost odbacio.

Na širem lokalitetu Korićanske stijene, na planini Vlašić, po nalogu Tužilaštva BiH i uz naredbu Suda BiH, započet je proces ekshumacije i potrage za posmrtnim ostacima žrtava ubijenih na Korićanskim stijenama, 21. augusta 1992. godine, javlja Anadolija.

Sarajevo, 06. septembar 2017. (MINA) – Danas je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović u posjetu primio zamjenika ministra Državne uprave za vjerske poslove NR Kine g. Zhang Yantonga. Reisu-l-ulema Kavazović upoznao je g. Yantonga o radu i aktivnostima Islamske zajednice, dok je gost iz Kine govorio o muslimanskoj zajednici u ovoj azijskoj državi. Razgovarano je različitim oblicima saradnje i razmjene iskustava prvenstveno na polju edukacije kao i kulturnih aktivnosti za što je izražena i obostrana spremnost. Reisu-l-ulema se ovom prilikom i zahvalio na podršci Narodne Republike Kine Bosni i Hercegovini i njenom narodu kroz različite donatorske programe kao i brojne investicije te izrazio nadu da će ta vrsta saradnje u budućnosti biti podignuta na još veći nivo. Na kraju treba dodati da su današnjem susretu prisustvovali i generalni direktor Odjela za vanjske poslove Državne uprave za vjerske poslove NR Kine gđa Xiao Hong, zamjenik direktora odsjeka u Islamskom odjelu pri Državnoj upravi za vjerske poslove NR Kine g. Ji Yang, zamjenik direktora odsjeka u Odjelu za vanjske poslove pri Državnoj upravi za vjerske poslove NR Kine gđa Zhang Ying te Nj.E. gđa Chen Bo, ambasadorica NR Kine u Bosni i Hercegovini.(kraj)

Muftijstvo tuzlansko je uputilo saopštenje povodom pritužbi roditelja bošnjačke djece iz Vlasenice koji su odlučili da djecu ne šalju u školu zbog vjerskih obilježja i krštenja djece. Saopštenje prenosimo u cjelosti:

Ove godine, 6. septembra, obilježeno je dvadeset šest godina od dženaze vojnika Mevludina Kulića. On je ubijen septembra 1991. godine, od kada se svake godine 6. septembar obilježava kao dan sjećanja na stradale vojnike - regrute u bivšoj Jugoslovenskoj narodnoj armiji, odnosno njihovo spašavanje iz JNA.

Ministar vanjskih poslova Turske Mevlut Cavusoglu, koji je sa suprugom turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, Emine Erdogan, i delegacijom posjetio kamp Kutupalong u Bangladešu, u kojem su smješteni arakanski muslimani, kazao je kako su došli kako bi pružili podršku tim ljudima, javlja Anadolu Agency (AA).

Prema riječima svih onih koji su upotpunili obrede hadža ovo putovanje može biti izuzetan napor. Primjera radi, samo pješačenje oko 12km od Muzdelife do Mekke kroz gužvu od dva miliona ljudi je izazov i za mlade osobe. Ipak, velika želja pobjeđuje svaki napor što dokazuje i Aziz-ef. Šabić koji je umjesto korištenja bedela - osobe koja bi umjesto njega obavila sve obrede hadža - odlučio ove godine sve obrede upotpuniti sam iako je slijep. Pogledajte emotivno svjedočenje koje je snimila ekipa medija IZ zaslužna za ažurno prenošenje informacija o obavljanju hadža:

Arheološka iskopavanja lokaliteta Kalin hadži Alijine džamije u Sarajevu, pored Narodnog pozorišta Sarajevo, ponovno su započela danas, a iskusan tim od 100 arheologa i studenata, s podrškom članova Katedre za arheologiju Univerziteta u Sarajevu, do kraja septembra će okončati istraživanja.

Polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe danas je na mostarskim Šehitlucima obilježena 24. godišnjica od tragične pogibije komandanta 49. istočnohercegovačke brdske brigade Armije BiH Huse Imamovića i komandanta 47. brdske brigade 4. korpusa Armije BiH Miralema Juge, dobitnika najvećeg ratnog priznanja značke "Zlatni ljiljan", te njegove sestre Amire Jugo.

  Prvi broj Preporoda izašao je iz štampe 14. redžeba, 1390. godine po Hidžri, odnosno 15. septembra, 1970. godine.   Tako je, uza sve uticaje na razmeđu svjetova, bosanska misao - sinteza tuđeg i svoga, autohtona i univerzalna. Ranije jače izražena, potisnuta u XIX vijeku, ta misao se danas uklapa u zajedničke tokove, koristeći sva duhovna dostignuća svijeta, ali ne zaboravljajući svoju tradiciju.    (Mehmed Meša Selimović, intervju za Preporod, br. 38, od 1. aprila, 1972) Preporod je 15. jula 2013., godine, obilježio jubilej izlaska 1000. broja, a 15. septembra ove godine, biće 47 punih godina, njegovog kontinuiranog izlaska. Kao i ostali projekti Islamske zajednice, pokrenut je u specifičnim vremenskim, društvenim i historijskim okolnostima. Uz Glasnik, koji kao službeni list Islamske zajednice izlazi od 1933. godine, Preporod je bio novi iskorak u nove, do tad (Islamskoj zajednici) nepoznate žurnalističke dimenzije. Dovoljno je napraviti hotimični pregled službenih imena, recimo Glasnika, tj. njegovih naslovljenih izdavača, ona dovoljno govore o turbulencijama i promjenama kroz koje je Islamska zajednica kao institucija prolazila. U proteklom osmodecenijskom periodu, od kada je pokrenut Glasnik na našem prostoru je promijenjeno pet različitih (uglavnom totalno opozitnih) društveno-političkih uređenja od Kraljevine Jugoslavije, preko Nezavisne države Hrvatske, do Federativne Narodne Republike Jugoslavije, Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije – pa do raspada SFRJ (1991-1992), te nezavisnosti i samostalnosti Države Bosne i Hercegovine. Preporod je u svom skoro petodecenijskom putu prošao ove posljednje dvije etape. U novinarskom smislu Preporod, i njegovih hiljadu brojeva, možemo to sasvim slobodno kazati, održava hiljadu slika našeg naroda, njegovih paradoksa, usuda, duhovnih padova i uspinjanja. Krenimo sa onim vidljivim, materijaliziranim, onim što oko zapaža na prvi pogled: ako bi se izlazak i rad ovog lista promatrao s tehničke i konceptualne strane, to je novina koja od početka nema klasičnu redakcijsko-upravnu organizaciju, nije imala školovane novinare, profesionalnu opremu, tehnički DTP studio, distribucijsko-reklamni sektor, a njeno uređenje i pravljenje bilo je u neku ruku volonterski, često i samouki posao malog broja entuzijasta koji su ga održavali. Ipak u svojih hiljadu brojeva ova novina je objavila i zabilježila kolosalno važne stvari. Od reporterskih zapisa iz udaljenih mjesta, džematskih svečanosti i otvorenja novih džamija, priča o običnim ljudima vjernicima koji su u vremenu agresivnog ateizma nastojali očuvati posljednji plamičak svoje vjere i kulture, preko eseja, intervjua, kolumni i prikaza koji su u takvom društveno-političkom ambijentu značili direktan izazov totalitarnom sistemu. Značaj Preporoda će se osjetiti tek poslije završetka recentne agresije na Bosnu i Hercegovinu kada će njegove reportaže, naprimjer, o nekim džematima i džamijama, ostati jedine sačuvane informacije o tim mjestima, objektima, a nekada i o njenim ljudima. U poratnom vremenu Preporod će, uz sva svoja navedena ograničenja, bilježiti sve dimenzije stradanja muslimana ovih krajeva, a posebice zatiranja njegovog vjerskog bića: spaljena ognjišta i džamije, masovne grobnice i ekshumacije, dženaze koje sve više postaju kolektivni ukopi žrtava genocida – dobijaju sve više mjesta na njegovim stranicama, uporedo sa procesom traženja i otkrivanjem žrtava.[1] Prvi broj Prvi broj Preporoda izašao je iz štampe 14. redžeba, 1390. godine po Hidžri, odnosno 15. septembra 1970. godine. List je izašao kao glasilo Udruženja ilmije za SR BiH. Cijena mu je bila 1 N.D. (novi dinar). Prvi broj je, zajedno sa prilogom "Tebi, mladiću, i tebi, djevojko" odštampan na 12 novinskih strana. Štampa je bila crno-bijeli otisak, sa dvobojnom (zelena) varijantom na naslovnoj i zadnjoj stranici. Na naslovnici prvog broja je slika Begove džamije sa sahat kulom. Prvi broj odštampan je u štampariji Oslobođenja. Tiraž mu je bio 10 hiljada primjeraka. Tiraž prvog broja lista prevezen je taksijem do redakcije gdje je raspoređivan, adresiran i slat na adrese tadašnjih odbora Islamske zajednice.[2] Pored programskog uvodnika koji je objavljen na naslovnoj stranici, a kojeg potpisuje Preporodov osnivač i prvi glavni i odgovorni urednik Husein ef. Đozo, na drugoj stranici prvog broja zanimljiv je kratki redakcijski tekst upućen čitaocima lista. "Poštovani čitaoče, Ovaj list je za tebe pravljen, on će biti tvoje ogledalo i tvoj svjetionik koji će ti pokazivati put nade i ljudske dobrote, koji će pokušati da ti pomogne u časovima klonuća, da te ohrabri u trenucima nemoći, da bude sa tobom i uz tebe kao tvoj bliski drug, tvoj prijatelj, tvoj roditelj. A da bi bio sve to i još mnogo, mnogo više, potrebno je i tvoje učešće u njemu, svaki tvoj predlog i tvoja sugestija biće nam od osobite koristi, jer naša je namjera da tebi ugodimo, da ga ti prihvatiš, jer ti si njegov sudija i njegov kreator. Napadaj nas, kudi nas, hvali nas, samo budi iskren i otvoren, kao što je iskrena i otvorena islamska misao, a mi smo tu da pokušamo ostvariti ono što ti zahtijevaš, što je tebi potrebno, da bi nam svima zajedno život postao humaniji, djelatnost kreativnija, smisao svrsishodniji. Pitaj nas sve što te interesuje, mi ćemo pokušati da ti odgovorimo! Predlaži nam sve što misliš da je zanimljivo i vrijedno, a mi ćemo se svojski potruditi da tvoje prijedloge usvojimo i realizujemo! Pročitaj list i podaj braći i sestrama da ga i one pročitaju! "Preporod je list za sve vas, za vašu porodicu, za vaše dijete, za stare, za mlade – "Preporod" ne poznaje granice!"[3] Bio je to poziv redakcije kojeg je napisao Aziz Kadribegović, također, jedan od ključnih osnivača lista i njegov kasniji dugogodišnji glavni urednik. Interesantan je podatak da je u početku rada Preporoda jedini stalno zaposleni u redakciji bio njegov tehnički urednik Ahmet Muminović.[4] Do pokretanja Preporoda jedino glasilo koje je imala Islamska zajednica bio je Glasnik. Kao što je uostalom i jedina preostala institucija koju su Bošnjaci (kao narod kojemu su dekretima oduzeti jezik i nacija) bila Islamska zajednica. Ovo stanje bošnjačkog naroda ili njegove skoro nepostojeće "kolektivne svijesti" veoma dobro oslikavaju riječi profesora Mehmedalije Hadžića, jednog od velikih pregalaca i izuzetno plodnog autora u Preporodu. "Kada se osvrnemo četrdeset godina unatrag, našu bosanskohercegovačku političku i društvenu dramu obilježavali su pojedinci, njih stotinjak, različitih gledanja i pripadanja, od slikara, pjesnika, romanopisaca, turkologa, teoretičara književnosti, islamologa, filozofa, emigranata, književnika, političkih aktivista, historičara književnosti, historičara, itd. Njihova zajednička sudbina je da su neprekidno mučeni dilemama o pripadanju, bili u neprestanim pravdanjima i krivicama, dodvoravanju sebi i drugima. Zapravo, bili su između priznanja i osporavanja, straha i nade," ističe profesor Hadžić.[5]  Značaj Preporoda Razumijeti značaj pokretanja Preporoda nemoguće je bez osvrta na širi društveni kontekst, na politička kretanja u tih nekoliko godina prije pokretanja lista.  Prema jednom mišljenju prof. dr. Hilme Neimarlije, "pokretanje Preporoda nije bilo [moguće] bez unutarnje veze sa svojevrsnom provalom duhovnih vrijednosti bošnjačkog naroda u umjetnosti, književnosti, nauci, filozofiji. "Prvo vrijeme Preporoda bilo je vrijeme "Derviša i smrti", "Modre rijeke", Bašeskijinog "Ljetopisa", grafika i slika Berbera, Hoze, Zaimovića, Tikveše, Isakovićevog "Biserja", Rizvićevog historijskog pregleda bošnjačke književnosti u austrougarskom periodu, Mujezinovićeve Islamske epigrafike, Smailagićeve "Klasične kulture islama", Šarčevićevih filozofskih ogleda o kulturama Zapada i Istoka. O tome se pisalo na stranicama Preporoda i dobrim dijelom zahvaljujući Preporodu ti moćni izrazi našeg duhovnog oslobađanja imali su odgovarajući prijem i odjek u našem narodu," ustvrdiće Neimarlija, jedan od kasnijih glavnih urednika Preporoda.[6] Slična zapažanja o toj društvenoj klimi ima i Kadribegović. "Zamišljen prvenstveno kao staleški bilten, a iskoristivši neku vrstu društvenog otopljenja pod utjecajem zapadnih kretanja (studentski protesti u Parizu sa motom Budimo realni - zahtjevajmo nemoguće) ali i neke vrste buđenja domaće društvene svijesti i zamaha kulturnih dešavanja kod Bošnjaka (Selimović, Dizdar, Sušić - u književnosti, Berber u slikarstvu, Šarčević - u filozofiji i dr.) te skorog dobivanja nacionalnosti (Muslimani sa velikim M) Preporod se na društvenoj sceni pojavio kao alternativa svoj dotadašnjoj strukturi socijalističkog (ili komunističkog) medijskog izražavanja," ističe u jednom od svojih uvodnika Kadribegović.[7] Treba dodati i to da se u periodu od 1968-1972. godine pojavljuju značajni autori i djela koji govore o muslimanskom nacionalnom pitanju: od Salima Ćerića sa djelom "Muslimani srpskohrvatskog jezika" (1968), preko knjige Atifa Purivatre "Nacionalni i politički razvitak Muslimana" (1969), do 1971. kada se pojavljuje "Behar – književnohistorijska monografija" dr. Muhsina Rizvića. Iste godine izlazi i knjiga "Od tradicije do identiteta".  Muhameda Hadžijahića, a 1972. godine pojavljuje se i prvo izdanje "Biserja – pregleda muslimanske književnosti" Alije Isakovića.[8] "Pojavljivanje lista Preporod u našoj društvenoj zbilji 1970-tih godina, nakon duge siromašne sezone i izdavaštvu u muslimana na ovim prostorima, proizvelo je na jednoj strani golemo oduševljenje dok je istovremeno kod pojedinaca u našoj Zajednici, a i šire, izavalo neku vrstu začuđenosti i straha, do sumnjičenja i zavisti. Naš duhovni i intelektualni mentalitet kao i ukupni društveni kontekst bili su time zatečeni... Silni entuzijazam i bezgranična volja ljudi koji su radili na tom projektu nisu sami bili dovoljna garancija za uspjeh. Istina, osjećaj žeđi za vjerskim sadržajima koje je Preporod tada nudio bio je snažan tako da su se ljudi vrlo brzo snažno emotivno vezali za svoj omiljeni list," – ističe profesor Hadžić.[9] U ovom kontekstu Hadžić svjedoči o prikrivenoj angažiranost naših vodećih intelektualaca tog komunističkog vremena koji su pratili, ali i sarađivali sa ovim listom.[10]  Preporod je bio pomoć imamima da šire znanje i poglede u vrijeme kada je bilo teško i doći do vjerske literature i informacija.  To je zapravo prva novina koja je ulazila u kuće ruralnog područja i to mnogo prije nego što su u njih dospjele neke druge, često one dnevnog karaktera. U mnogim tim kućama, pa ako hoćemo i mjestima, navika za čitanjem novina krenula je upravo sa Preporodom.[11] Prema tadašnjim striktnim komunističkim regulama Preporod se moga distribuirati samo i isključivo u džamijama i džamijskim haremima. "Dešavalo se, čak, da prenošenje preko ulice kod Begove džamije bude sankcionirano! A sve to pod obaveznim budnim okom dežurnih političkih i policijskih kerbera, koji će svako pomjeranje van, po njima, zadatih idoloških okvira rigorozno kažnjavati," svjedoči o prvim godinama izlaska lista Kadribegović.[12] Kao što je bio rezultat okupljanja oko Husein ef. Đoze, uz pokretanje Preporoda uspostavio se niz drugih vjerskih i kulturno-društvenih aktivnosti, poput predavanja, takmičenja, debata, zajedničkih obilazaka džemata i džamija, druženja omladine, mevluda, organiziranje iftara u Gazi Husrev-begovoj medresi itd. Halka u Carevoj džamiji, ističu sudionici pokretanja Preporoda koju je organizirala grupa Đozinih studenata prije 1970. godine, i još neki dobri ljudi koji su se brinuli za stanje muslimanskog duha i unaprijeđenje života muslimana na ovim prostorima - iz njihovog golemog entuzijazma rodila se ideja o pokretanju lista gdje bi mogli djelovati mnogo šire i djelotvornije. Pa i samo ime lista Preporod govori dovoljno o karakteru ideje vodilje tih ljudi. Interesantno je upratiti i etimologiju imena. Naime, kako to ističe jedan od dugogodišnjih aktivnih saradnika Preporoda, Enver Alić "od Sarajevskog cvjetnika (Mehmeda Šakira Kurtćehajića) gotovo svi nazivi budućih listova u Bošnjaka nose želju za bošnjačkim buđenjem i prepuni su te simbolike: Ogledalo, Behar, Muallim, Tarik, Biser, Novi behar, Glasnik, Hidaja, Hikmet --- Preporod."[13] Puls vremena Ta progresivna misao vodilja jako je primjetna kako u prvom Đozinom uvodniku, tako i u njegovim kasnijim tekstovima. "Mi smo duboko svjesni neophdohne činjenice da od pravilne orijentacije snaga koje nose ovaj proces, koje ga pokreću i usmjeravaju zavisi opstanak i bolja budućnost Islama i Muslimana u ovim krajevima. Ne može nam biti svejedno kakve snage u njemu sudjeluju, kako se vjernik-musliman u njemu postavlja i ponaša, da li ga konzervativne, reakcionarne i preživjele snage mogu dezorijenitsati, omesti i zadržati u pasivnoj promatračkoj poziciji, da li je aktivan i kao kreativni stvaralački faktor potpuno angažiran u svim zbivanjima našega društva, i da li ga varljivi i lažni oblici savremenosti mogu zavarati i isto tako, dezorijentisati, odroditi i otuđiti, " ističe Đozo koji, u mjeri u kojoj se to tada moglo, ne izostavlja napomenuti ključni nacionalni uspjeh kojeg su Bošnjaci tih godina dobili, a on je iako nakaradan, ipak bio pomak na putu ka nacionalnoj samobitnosti. Tako Đozo napominje da je jednako važan "proces prerastanja iz malog u veliko M, naime proces izlaženja iz okvira uskog i zatvorenog vida vjerskog postojanja." Novi status Muslimana, po Đozi je predstavljao "vanredno krupan događaj koji otvara velike perspektive i mogućnosti za svestran razvoj, ali, istovremeno, nameće vrlo ozbiljne obaveze i odgovornosti."[14] "Preporod će se u ovom pogledu boriti svom snagom za princip pune otvorenosti prema svim ljudima, za princip izlaženja iz uskih i zatvorenih vjerskih, nacionalnih i ideoloških okvira. Boriće se za podršku humanizaciji međuljudskih odnosa, za odnos čovjeka prema čovjeku, za međusobno povezivanje, na osnovu ponašanja, držanja i načina odnošenja prema čovjeku i društvu, a ne na osnovu užih opredjeljenosti i pripadnosti. Čovjek je prije svega čovjek, pa tek onda Musliman, Srbin ili Hrvat, vjernik, ateist itd. Najbitnije u svemu tome kakav je ko kao čovjek - pisao je u svom prvom, programskom uvodniku, glavni urednik Husein ef. Đozo. On završava konstatacijom da će "oživljavanje moralno-etičkih vrijednosti i jačanje duhovne komponente biti vrlo važna briga Preporoda, koji će pomoći vjerskom službeniku da u borbi za moralni lik čovjeka, za oplemenjivanje njegove duše, za formiranje zdrave i pozitivno orijentisane ličnosti, dade svoj doprinos."[15]  I Glasnik, a potom i Preporod, kao mediji Islamske zajednice prate puls vremena i maksimalno koriste taj znatno ograničeni prostor. Mnogi će danas vrlo neoprezno pohrliti za markiranjem velikog dijela onog što je izlazilo u periodu komunističke vladavine kao nešto što je režimsko. To može biti tačna konstatacija, međutim, ostaje pitanje koje se takvim sagledavanjem svjesno zaobilazi: Šta je bila alternativa, i je li uopće postojala? Na ovu svijest o odgovornosti da se učini koliko je moguće u datim okolnostima, a historija će kasnije pokazati da je to bila izuzetno ispravna orijentacija, permanentno je ukazivao Husein ef. Đozo. Ograničeni prostor Već nakon jedne godine svog izlaženja Preporod biva od strane Republičke komisije za vjerska pitanja prozvan za "nacionalističke i šovinističke tendencije."[16] Tadašnji predsjednik Komisije Novak Anđelić uputio je kritiku Naimu Hadžiabdiću, predsjednik Starješinstva IVZ. Na ove optužbe odgovorio je Đozo, 1. septembra, 1972. godine u uvodniku "Jesmo li to zaslužili?!" riječima kako se Preporod svim svojim snagama borio protiv šovinizma i nacionalizma, a za međusobnu ljubav, razumijevanje i slogu. "Neće nas to nimalo obeshrabriti. Preporod će se i dalje najsnažnije zalagati za jačanje humanih međuljudskih odnosa..."- odgovorio je urednik Đozo u 24. broju lista.[17] Poslije tog prvog napada, već sa izlaskom svečanog 25. broja Preporoda, kojim je obilježena godišnjica lista, primjetan je još jači i redizajniraniji Preporod. Od ovog broja list izlazi sa prepoznatljivim dizajniranim logom-imenom iscrtanim cvijetno-arabesknim fontom autora Ahmeta Muminovića, a ispod naziva lista u lijepom kaligrafskom pismu ispisan je kur'anski ajet koji će ostati moto Preporoda:  "Bog neće izmjeniti situaciju jednog naroda, sve dok taj narod ne izmjeni sebe."[18] Preporod je tada prvi put odštampan na čitave 24 novinske stranice! U slijedećem, 26. broju, na strani 7. (1. oktobar, 1971.) objavljen je tekst nepotpisanog autora pod naslovom "Odgajamo li muslimane ili poltrone?" Danas se zna da je taj autor bio rahmetli Alija Izetbegović, kasniji prvi predsjednik nezavisne Republike Bosne i Hercegovine.[19] Očigledno je da su ovim i ovakvim tekstovima i potezima redakcija i saradnici prekoračili zadate okvire, tako da je prvi sastav redakcije raspušten. Sredinom 1972. godine Kadribegović napušta redakciju, a kasnije se sa mjesta glavnog urednika povlači i Đozo. Za glavnog urednika biva imenovan tadašnji tuzlanski muftija Husein ef. Mujić od 1. jula 1972. do 15. juna, 1975. Sve važnije poslove oko prikupljanja tekstova i njihove pripreme za odobrenje urednika Mujića obavljao je profesor Mehmedalija Hadžić.[20] Nakon Mujića na mjesto glavnog urednika je došao dr. Jusuf Ramić od 1. septembra, 1975. do 15. decembra, 1976. Husein ef. Đozo ponovno uređuje Preporod od 1. januara, 1977. do 1. aprila, 1977. godine, nakon čega ostaje odgovorni urednik lista, dok na mjesto glavnog urednika dolazi Hilmo Neimarlija koji na čelu redakcije ostaje do 15. novembra, 1979. godine. O kako "ograničenom prostoru" djelovanja se radi u ovom periodu možda najbolje ilustruje objavljivanje intervjua sa jednim od najpoznatijih bh književnika Mehmedom Mešom Selimovićem. Naime, u drugoj godini izlaženja Preporod je objavio intervju sa Selimovićem koji je bio deklarirani komunista i ateista. Ipak, intervju je nosio "islamizirani" naslov: "Moja filozofija je iz ovog tla, iz moga muslimanskog korijena".[21]  Interesantno je primjetiti da je intervju tada apsolutno prešućen u našoj javnosti. Javni govor jednog tako istaknutog pisca, ponosnog komuniste, čija se i fotografija pojavljuje u "džamijskom listu" bio je šok. Sama pojava u vjerskom listu, bez obzira šta je rekao, a kazao je značajne stvari, bila je potencijalno kompromitirajuća. Jer, kako to primjećuju Kadribegović i Neimarlija, Selimovićevi romani "Derviš i smrt" i "Tvrđava" su bili jarko umjetničko svjedočanstvo o islamu i muslimanima  na ovom tlu. Kad smo kod književnosti i jezika, ovdje se ne smije izostaviti i taj jezički specifikum kojeg svojom pojavom donosi Preporod. List donosi i novu terminologiju, transkripciju i autentičnije prijevode nekih ključnih islamskih pojmova i ideja. Režimske pritiske Preporod podnosi opredjeljenjem za pitanja i teme koji su bili značajni za muslimane i razumijevanje njihovog vlastitog bića. U ovom periodu se može primjetiti i pojave tekstova koji tematiziraju šire teme iz islamskog svijeta poput tekstova o proponentima panislamskog pokreta (Afganija, Abduhu, Rida). Već od decembra, 1970. godine Preporod donosi u nastavcima prijevode egipatskog autora Sejjida Kutba, a u svojoj prvoj godini izlaženja pojavljuju se i prijevodi Muhammeda Hamidullaha, kao i popularnog egipatskog autora Mustafe Mahmuda. Tu su i tekstovi koji tematiziraju islamske civilizacijske tokove i njihovo susretanje sa zapadnim, poput prijevoda francuskog autora Rože Garodija, te domaćeg istaknutog autora Nerkeza Smailagića. Sve su prisutniji tekstovi koji ukazuju na problematiku nepismenosti u tadašnjem društvu i zalaganje za obrazovanje i ispravljanje krivih slika o islamu. Krajem 1979. godine, nakon što je Preporod oštro reagirao na objavljivanje "Parergona" Derviša Sušića, smijenjena je tadašnja redakcija. Jedan od ključnih aktera tadašnjeg odgovora Sušiću bio je prof. dr. Hilmo Neimarlija koji se izravno suočio sa tadašnjim najjačim komunističkim medijskim sistemom – redakcijom Oslobođenja. Odlukom Glavnog odbora Udruženja ilmijje, koje je bilo njegov osnivač, Preporod je dat Starješinstvu IVZ BiH, Hrvatske i Slovenije. Formirana je nova redakcija na čijem je čelu bio dr. Ahmed Smajlović. Tako je završena prva faza u životu Preporoda koja je trajala od septembra 1970. do decembra 1979, u tom periodu izašlo je ukupno 222 broja lista.[22]  Slika stanja duha "Faze koje je Preporod prošao na svom putu, pa i ova sadašnja, te svojevrsne njegove "mijene" su, ustvari, promjene našeg stanja ili stanja našeg duha. To su naše istinske slike koje pokazujemo. Ništa se u tim promjenama nije dešavalo bez nas, bez naših pristanaka, čak ni bez našeg izbora. Kroz čitanje i razaznavanje sudbine Preporoda možemo čitati našu sudbinu, i kao bosanskih muslimana, i kao Bošnjaka i kao Bosanaca. Pojedinačnu i kolektivnu, naravno," ističe profesor Mehmedalija Hadžić.[23] Dr. Ahmed Smajlović je uređivao Preporod od 1. decembra, 1979. do 15. februara, 1981. godine, a nakon toga za glavnog urednika je imenovan Merzuk Vejzagić koji je list uređivao do 15. septembra, 1985.[24] U ovom razdoblju desio se tzv. Sarjevski proces 1983. godine u kojem se za verbalni delikt sudilo grupi bošnjačkih intelektualaca od kojih je jedan dio suradnički bio angažiran i u Preporodu. Razumljivo je da Preporod svojim tekstovima nije tretirao ovaj proces, jer bi to zasigurno onemogućilo njegovo daljnje normalno izlaženje, a samim osumnjičenima i kasnije osuđenima to uopće ne bi pomoglo. Kako je to jedino moguće bilo, u slučaju kada je domaća scena opterećena pritiscima, Preporod se okrenuo promociji univerzalnih vrijednosti islama.[25]  Od 1. oktobra, 1985. godine Preporod je uređivao Salih Smajlović i list vodio do 15. juna, 1989. godine kada za glavnog urednika biva postavljen Rešid Bilalić. Njegov zamjenik je bio Džemaludin Latić. Tada se u Preporod, što aktivno, što suradnički, vraćaju neki raniji članovi redakcije uz, dakako, osvježenje mlađim kadrovima. Tadašnju redakciju lista čine: Mensur Brdar, Nusret Čančar, Mehmedalija Hadžić, Hadžem Hajdarević i Aziz Kadribegović. Preporod sve više tretira pitanja i teme koje se nameću u periodu pred nadolazeće prve demokratske promjene na području bivše Jugoslavije. Primjetno je to i po "Rezoluciji muslimanskih intelektualaca" koju objavljuje Preporod u januaru, 1991. godine, a povodom pokušaja isključivanja Muslimana kao ravnopravnih sudionika u razgovorima o budućnosti Jugoslavije. U toj deklaraciji se ističe zasebnost i suverenost Muslimana kao što se naglašava da i oni imaju slične "nacionalne potrebe".[26] U tom periodu se događaju ponovno turbulencije unutar Islamske zajednice, a sa promjenama na čelu Zajednice obično su se dešavale i promjene urednika i članova redakcije. U februaru, 1991. godine se održavaju izbori u Islamskoj zajednici, a unutar Islamske zajednice su sve izraženiji koncepcijski sukobi oko Ustava IZ i oko "pokreta imama" koji su primjetni i u sadržaju, tekstovima i reagiranjima objavljenim u Preporodu.[27] Od 15. marta 1991. godine, sa izborom novog reisu-l-uleme Jakuba Selimoskog, došlo je do promjene i u Preporodu. Za glavnog urednika imenovan je Orhan Bajraktarević, prethodna redakcija je istupila i osnovala Muslimanski glas koji će se, kasnije, u ratnom vremenu zbog komunikacijskih problema transformirati u Ljiljan. Agresija na RBiH Već su vidne prijetnje ratom Bosni i Hercegovini. Sve su učestalije informacije o stradanjima muslimana vojnika JNA na ratištima u Hrvatskoj, apeli vjerskih vođa na zaustavljanju nasilja, a jedan od incidenata  koji se tada desio, a koji je bio važan i znakovit za Islamsku zajednicu bilo je hapšenje reisu-l-uleme Selimoskog i 44 visoka funkcionera IZ u Đakovici, 27. septembra, 1991. godine, od strane srbijanske milicije – tekstovi i sadržaj Preporoda u tom periodu, pa do izbijanja agresije u proljeće 1992. godine, sve više obiluju informacijama o napadima na džamije i iseljavanjima muslimanskog stanovništva iz istočne Hercegovine.[28] Preporod intenzivno prati proces referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Sa aprilom i početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu i redakcija Preporoda ulazi u ratno stanje, slabo pripremljena kao uostalom čitava domovina. Žestina agresije i nedostatak osnovnih uslova i sredstava za rad osjećaju se i na izgledu i sadržaju lista koji izlazi u gotovo nemogućim uvjetima agresije i blokade Sarajeva. Preporodovi tekstovi sve više postaju patriotski i tematika je prilagođena ratnim uvjetima. Izlaženje lista prelazi sa petnaestodnevnog na mjesečno. U izdanjima iz tog perioda sve su duži spiskovi ubijenih, a informacije o ubijanjima imama, te bestijalnom rušenju džamija i vjerskih objekata prate apeli i pozivi međunarodnim instancama. Zbog prekida u komunikacijama Preporod nije mogao izlaziti iz opkoljenog Sarajeva, tako da u maju 1992. godine u Zenici biva pokrenuta izmještena redakcija na čelu sa dr. Nusretom Isanovićem koja je u polumjesečnim (a nekada zbog nedostatka papira i mjesečnim) intervalima izdavala izdavala izdanje Preporoda za slobodne teritorije do kojih je list mogao doći.[29] Sličan poduhvat se desio i u Bihaću gdje je pokrenuta ratna verzija Preporoda koji je pokrivao slobodno područje Bosanske krajine, dijelomice je nalikovao izvornom listu, ali je više bio lokalni ratni list sa mješavinom patriotskih i vjerskih tema.  Orhan Bajraktarević će ostati urednik do 31. jula, 1992. godine, a od narednog broja 1. avgusta, 1992. do 31. jula, 1993. godine list je uređivao dr. Ismet Kasumović. U ovom periodu će se desiti i Obnoviteljski sabor IZ i izbor naibu reisa dr. Mustafe Cerića. Od 1. avgusta, 1993. godine za glavnog i odgovornog urednika lista imenovan je Aziz Kadribegović koji će za kormilom ovog lista ostati i najduže u njegovih 43 godine postojanja, nekoliko mjeseci manje od 20 godina do penzionisanja 1. aprila, 2013. godine. U periodu rata i nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma  Preporod će prati povratak izbjeglica i obnovu domovine, ali i zbrajanje poginulih, ukop žrtava i sumiranje šteta od agresije. Preporod će sadržinski biti sve ispunjeniji izvještajima sa kolektivnih dženaza žrtvama genocida u Srebrenici, Prijedoru, Bratuncu, Han Pijesku i drugim veliki stratištima Bošnjaka na području Bosne i Hercegovine. Također, u postratnom periodu Preporod će donositi potresna svjedočenja o razmjerama ratnih uništavanja i ubijanja. Tako će, naprimjer, Preporod donijeti ekskluzivne priče o dvije najveće pojedinačne žrtve protekle agresije majkama Naziji Beganović (iz Đulića kod Zvornika) i Havi Tatarević (iz Zecova kod Prijedora) kojima su četnički zlotvori ubili muževe i po šest sinova.[30] Sa okončanjem agresije na BiH i sve proširenijom i organiziranijom bošnjačkom dijasporom, Preporod će donositi reportaže o našim ljudima koji su nove domove našli od Australije do Amerike. Tako će u Preporodu sve veći prostor dobijati reportaže o džematima u Austriji, Njemačkoj, Holandiji, Velikoj Britaniji, Švedskoj, Norveškoj, Danskoj, Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi i dr. U poslijeratnom periodu Preporod će sve intenzivnije pratiti i razvoj Islamske zajednice u Sandžaku, posebice će pažnju posvetiti atacima srbijanskog režima na autonomiju Islamske zajednice u Srbiji, dešavanja u južnom i sjevernom dijelu Sandžaka, potom šira pitanja vezana za muslimane u Srbiji, Crnoj Gori, u Hrvatskoj i Sloveniji. Značajnu pažnju list će posvetiti velikim razvojnim projektima u Hrvatskoj i Sloveniji, prateći projekte izgradnje džamija u Rijeci i Ljubljani. Preporod će sa posebnom pažnjom pratiti situaciju na Kosovu, a donosiće i ekskluzivne priče o životu bošnjačke populacije u ovoj najnovijoj balkanskoj samostalnoj državi. Postratni period Kada je po srijedi tematiziranje djelovanja i uloge Islamske zajednice Preporod, po mišljenju akademika Enesa Karića, jednog od najredovnijih i najaktivnijih njegovih saradnika, ima dva veoma jasna perioda. "Od 1970. do 1990. godine Preporod je na mnogim stranicama imao opozicione stavove, ili pak veoma uočljive kritičke stavove, kako prema tadašnjoj socijalističkoj državi, tako i prema Islamskoj zajednici... Od 1993. godine, između ostalog i usljed promijenjenih državnih i društvenih okolnosti Preporod postaje sve više "pozicija"," ističe  Karić osvrćući na sadržaj Preporoda i njegov kritički diskurs koji se, po  Kariću,  "uglavnom usmjerava, često polemički, prema kritičarima Islamske zajednice iz politike, medija i javnog života općenito."[31] Za razliku od Preporodovog dugogodišnjeg saradnika Karića, koji je ove opservacije iznio na svečanom skupu povodom 40. godišnjice lista,  tadašnji reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je imao primjetno drugačiji stav o ulozi i kretanju Preporoda. Cerić je put i razvoj Preporoda sagledavao kao put izlaska iz "podaničkog kruga" – jednog od četiri ciklična kruga kretanja islamske povijesti. "Čini mi se da, upravo zahvaljujući Preporodu, možemo kazati da smo se oslobodili podaništva i da smo sada u velikom zamahu "samootkrivanja", odnosno, "samoosvješćivanja" u smislu da sve više uviđamo vrijednosti vlastitog duhovnog, intelektualnog, kulturnog i nacionalnog bića, što nas čini samosvjesnijim i samoodrživim u kontekstu velike obitelji evropskih vjera, kultura i nacija," naglasio je Cerić u obraćanju na Preporodovom jubileju.[32] U periodu nakon 2001. godine u Preporodu će se sve više tematizirati problem globalne percepcije islama u sklopu opće slike nastale nakon terorističkih napada na New York i Washington. U tom pogledu će ovaj list tematizirati prisustvo i integraciju muslimana u Zapadnim društvima. U posljednjih desetak godina Preporod je donio ekskluzivne intervjuee sa svim važnijim vodećim muslimanskim misliocima današnjice, kao i sa autorima nemuslimanima koji se bave proučavanjem islama i muslimana na Zapadu. Zahvaljujući razumijevanju vrha islamske zajednice Preporod će biti u prilici da donosi reportaže o muslimanskim zajednicama iz različitih muslimanskih zemalja i društava od daleke Indonezije i Malezije do Saudijske Arabije, Irana, Katara, Kuvajta, Libije, Turske, Egipta, Sudana i Palestine i dr. Danas ovaj list dolazi praktički u svaki bošnjački džemat na zemaljskoj kugli. "On kao neka vrsta sudbine prati svakog našeg čovjeka, čak i onoga koji toga nije svjestan, dovoljan je indikator za registraciju određenog stanja i našeg (i njegovog) prepoznavanja," istaći će Kadribegović na jubilarnoj svečanosti 15. septembra, 2010. godine kada je u atriju Fakulteta islamskih nauka obilježena 40. godišnjica od pokretanja Preporoda. Preporod je nakon okončanja rata i agresije sve prisutniji u našoj javnosti. Za razliku od ranije ograničenosti na prostor džamijski prostor i dvorište, u poslijeratnom periodu Preporod se može kupiti na kioscima. O njegovom intenzivnijem izlasku na javnu scenu ponajviše svjedoče polemike koje su se sa Preporodom i oko Preporoda vodile. A, o tome šta je Preporod značio za našu javnu scenu poslužiće nam riječi dugogodišnjeg novinara i publiciste Šefke Hodžića. "U kojoj god sam redakciji radio (Večernje novine, Oslobođenje, Svijet, Radio Sarajevo, publikacije Matice iseljenika BiH – Naš svijet, Almanah) čekali smo izlazak novog broja Preporoda da vidimo koje tekstove da preuzmemo za naše listove. Često sam i ja dobijao redakcijske zadatke da odabram tekstove iz Preporoda... Preporod mi je bio jedan od glavnih orijentira šta se događa u Islamskoj zajednici," ističe novinar Hodžić.[33] U post-ratnom periodu, dakle, od 1995. godine Preporod se i u tehničkom smislu sve više uspravljao. Tako je od početnih 32 stranice štampanja u crno-bijeloj tehnici postepeno uvođen vlastiti tehnički DTP dizajn i priprema, dodatni broj stranica u koloru, kao i sve veći broj reklamnih stranica na kojima se pored obavijesti o vjerskim svečanostima sve više reklamiraju firme koje imaju interes da svoju marketinšku ponudu upute do vjerničke populacije. Sa oko 32 stranice početkom 2000. godine može se pratiti sve veći broj stranica na kojima se novina štampa, sa sve prisutnijim kolor stranicama. Brojka se sa potom penje na 42, pa onda na 56 stranica da bi se od 2006. godine skoro ustabililo štampanje preporoda na 64 novinske stranice. Treba također napomenuti da je svo ovo vrijeme cijena lista u poslijeratnom periodu ostala ne promijenjena – 1 konvertibilna marka. Za stabilnu cijenu i općenito za finansijsku stabilnost lista u ovom periodu veliku ulogu je, pored reisu-l-uleme Cerića, odigrao tadašnji generalni sekretar Rijaseta rah. Muhamed ef. Salkić.  Od 1. marta, 2008. godine Preprood uvodi full-color štampu na 64 stranice, a redakcija postaje sve opremljenija najsavremenijom opremom. U periodu koji je slijedio sve češće je Preporod, zbog obimnosti informacija i priloga, morao biti štampan na 80 stranica. Hiljaditi broj Preporoda je odštampan 15. jula, 2013. godine također na 80 stranica i u full-coloru. Tehnički, dizajnerski segment se ne smije zanemariti, jer i on ukazuje na razvoj ovog lista koji je prije 43 godine u svojoj prvoj godini izlaženja štampan na tek 12 novinskih strana sa tek pokojom fotografijom. Također, danas Preporod ima i iznimno posjećen web-portal, te Facebook i Twitter profil, na kojima se djelomično ili potpuno objavljuju neki njegovi sadržaji. Pored toga čitaoci putem interneta mogu obaviti plaćanje pretplate ili uputiti pisma i upite redakciji. Redakcija lista danas djeluje prostorima nove zgrade Gazi Husrev-begove biblioteke i ima deset redovno uposlenih radnika.[34] Tiraž lista je stabilan, a već dugi niz godina Preporod  drži drugo mjesto po tiražu u Bosni i Hercegovini. Do danas je Preporod odštampan u milionima primjeraka, a kuriozitet ovog lista jeste da ima više od 3 hiljade saradnika. Dakako, gotovo je nemoguće baviti se bilo kakvim istraživanjem savremene islamske misli ili ličnosti bez konsultiranja Preporoda kao primarnog izvora koji se danas citira u svim važnijim naučnim radovima i publikacijama. Nakon što je u martu, 2013. godine, dugogodišnji glavni urednik Preporoda Aziz Kadribegović penzioniran, na  prijedlog reisu-l-uleme Husein-ef. Kavazovića Rijaset IZ je za novog glavnog urednika od 1. aprila, 2013. godine imenovao mr. Mehu Šljivu. Šljivo je uredničku funkciju obavljao do 1. aprila 2015. kada je nakon njegove ostavke Rijaset imenovao dr. Ekrema Tucakovića na mjesto glavnog i odgovornog urednika. Tucaković je u augustu 2017. godine zatražio razrješenje sa dužnosti koje je usvojeno. Na sjednici Rijaseta IZ održanoj 16. avgusta, tekuće godine, donesena je odluka o raspisivanju konkursa za izbor novog urednika IIN Preporod. I ova odluka predstavlja svojevrsnu novinu jer se prvi put od svog pokretanja 15. septembra 1970. godine, za ovu funkciju raspisuje konkurs i vjerovatno otvara nova faza u njegovom radu i djelovanju.     *** Možda je mjesto i uloga Preporoda, kao zasigurno najvažnijeg medija u dosadašnjoj povijesti Islamske zajednice najbolje ocrtana upravo perom velikog bh književnika Meše Selimovića. U jednom dijelu svog intervjua Preporodu, sada već starom četiri i pol decenije, Selimović govorio o "bosanskoj misli".  "Tako je, uza sve uticaje na razmeđu svjetova, bosanska misao - sinteza tuđeg i svoga, autohtona i univerzalna. Ranije jače izražena, potisnuta u XIX vijeku, ta misao se danas uklapa u zajedničke tokove, koristeći sva duhovna dostignuća svijeta, ali ne zaboravljajući svoju tradiciju." Jedan važan dio te "bosanske misli" zasigurno je prošao i svoje mjesto u javnosti našao kroz Preporod, kroz njegove milione odštampanih listova. Oni su se, svaki na svoj način, našli na "razmeđu svjetova" i "nastojeći se uklopiti u zajedničke tokove, pri tom ne zaboravljajući svoju tradiciju."         [1] Vidi: Muhamed Velić i Abdulgafar Velić, "Uloga i značaj Preporoda, islamskih informativnih novina u četrdesetogodišnjem kontinuiranom djelovanju," Preporod, 18/932, 15. septembar, 2010. godine, str. 16. [2] Prema svjedočenju Aziza Kadribegovića, urednika Preporoda od 1993-2013, (Aziz Kadribegović, 1. novembar, 2013; autorov razgovor). [3] Tekst je nepotpisan, redakcijski. "Poštovani čitaoče", Preporod, I/1, 15. septembar, 1970., str. 2. Saznali smo da je Aziz Kadribegović autor ovog redakcijskog uputstva. (Aziz Kadribegović, 1. novembar, 2013; autorov razgovor). [4] (Ahmet Muminović, 20. novembar, 2013., autorov razgovor) [5] Salih Smajlović, "Intervju sa Mehmedalijom ef. Hadžićem, dugogodišnjim novinarom Preporoda," Preporod, 17/931, 1. septembar, 2010. godine, str. 46-47. [6] Aziz Kadribegović, uvodnik "Preporodovih 30 godina", Preporod, 18/691, 15. septembar, 2000., str. 5. [7] Aziz Kadribegović, uvodnik "Prepodovih 40 godina", Preporod, 18/932, 15. septembar, 2010., str. 7. [8] Dželaludin Hodžić, "Uloga islamskih informativnih novina Preporod u afirmaciji kulturnog identiteta Bošnjaka," Preporod, 18/932, 15. septembar, 2010., str. 20. [9] Salih Smajlović, "Intervju sa Mehmedalijom ef. Hadžićem, dugogodišnjim novinarom Preporoda," Preporod, 17/931, 1. septembar, 2010., str. 46-47. [10] (Mehmedalija Hadžić, 18. novembar, 2013., autorov razgovor) [11] Edin Memić, "Preporodovih četrdeset", Preporod, 18/932, 15. septembar, 2010., str. 54. [12] (Aziz Kadribegović, 1. novembar, 2013; autorov razgovor). Vidi također: Aziz Kadribegović, uvodnik "Prepodovih 40 godina", Preporod, 18/932, 15. septembar, 2010., str. 7.  [13] Enver Alić, "Četiri decenije gnijezda vjerodostojne misli," Preporod, 18/932, 15. septembar, 2010., str. 26. [14] Husein ef. Đozo, "Riječ glavnog urednika," Preporod, 1/1, 15. septembar, 1970., str. 1. [15] Ibid. [16] Tekstovi "Protiv pokušaja zloupotrebe vjere" i "Tendencije u 'Preporodu'", kao i "Islamska zajednica radi zakonito", objavljeni su u dnevnim listovima, u sarajevskom Oslobođenju i beogradskoj Politici, istog dana, u utorak, 24. avgusta, 1971. godine. [17] Husein ef. Đozo, "Iz pera urednika: Jesmo li to zaslužili?!", Preporod, 2/24, 1. septembar, 1971. str. 1. [18] (Ahmet Muminović, 20. novembar, 2013., autorov razgovor) [19] Vidi: [Alija Izetbegović] "Kakve muslimane odgajamo: Odgajamo li muslimane ili poltrone", Preporod, 2/26, 1. oktobar, 1971. str. 7. [20] (Mehmedalija Hadžić, 18. novembar, 2013., autorov razgovor) [21] Intervju Mehmeda Meše Selimovića, "Moja filozofija je iz ovog tla, iz moga muslimanskog korijena,"  Preporod, 3/ 38, 1. april, 1972. str. 9. [22] Vidi redakcijski tekst: "Tristoti broj 'Preporoda'", Islamska misao, V/50, februar, 1983., str 6. [23] Salih Smajlović, "Intervju sa Mehmedalijom ef. Hadžićem, dugogodišnjim novinarom Preporoda," Preporod, 17/931, 1. septembar, 2010., str. 46-47. [24] Detaljan spisak saradnika i glavnih i odgovornih urednika, kao i vremenska razdoblja u kojima su uređivali list, objavljeni su povodom jubileja 30 i 40 godina Preprooda. Vidi: Preporod, 18/932, 15. septembar, 2010., str. 3-5. [25] Dželaludin Hodžić, "Uloga islamskih informativnih novina Preporod u afirmaciji kulturnog identiteta Bošnjaka," Preporod, 18/932, 15. septembar, 2010., str. 20. [26] Vidi: Rezolucija muslimanskih intelektualaca, Preporod, 3/490, 30. januar, 1991. godine, str. 18. Rezolucija je datirana 3. januara, 1991. sa mjestom Sarajevom, a urednički komentar uz rezoluciju potpisao je inicijalima Dž. L.  odn. Džemaludin Latić. "Donosimo integralni tekst rezolucije koju su do konferencije za štampu na kojoj je obznanjena, potpisala 84 intelektualca. Žalimo što u završnici teksta, kao legalni predstavnik ovog naroda, nije spomenuta i Islamska zajednica. Drago nam je što je Rezolucija podržana od strane muslimana diljem naše zemlje." stoji u egidi kratki komentar zamjenika glavnog i odgovornog urednika Džemaludina Latića. [27] Vidljivo je to u sadržaju Preporoda 5/492 od 1. marta, 1991. godine. U ovom broju objavjeno je otvoreno pismo Salihu ef. Čolakoviću, predsjedniku Mešihata IZ-e BiH kojeg je potpisao Zijad Ljevaković (str. 2 i 15).  Tkaođer u rubrici "naš komentar" potpisan kao H.H. (Hadžem Hajdarević) objavljen je tekst "U kakvoj atmosferi biramo reisu-ul-ulemu", str. 2. Već od narednog broja koji je izašao 15. marta, promijenjena je redakcija lista, a kao "privremena redakcija" navodi se: Glavni urednik Orhan Bajraktarević, odgovorni urednik Salih Smajlović, zatim Abdulah Čelebić, Aćif Skenderović i Ahmed Mehmedović. [28] Vidi: Asim Gruhonjić, "Zašto je hapšen reisu-l-ulema", Preporod, 19/506, 1. oktobar, 1991., str. 1. U istom broju na naslovnici su objavljena i reagiranja predsjednika Vrhovnog sabora Mustafe Pličanića i predsjednika Mešihata IZ u BiH Salih-ef. Čolakovića. [29] (dr. Nusret Isanović,  20. novembar, 2013., autorov razgovor) [30] Priče o Naziji Beganović i Havi Tatarević objavio je Salih Smajlović, dugogodišnji novinar i urednik Preporoda, 2007 godine. Tako je u januaru 2007. godine u povodu nastupajuće 1428. hidžretske godine u anketi Preporodovog web-portala za "Preporodovu ličnost 1427. hidžretske godine" izabrana Nazija Beganović iz Đulića kod Zvronika, majka šestorice šehida i supruga šehida. Ovim povodom Naziji Beganović je Bosna Bank International uručila novčanu pomoć za dovršetak obnove kuće u Đulićima. Vidi: Mirnes Kovač, "Nazija Beganović – Preporodova ličnost 1427. H.G.", Preporod, 3/845, 1. februar, 2007., str. 28-29. [31] Vidi: Enes Karić, "Preporod – Svjedok, arhiva i vremeplov naše novije povijesti," Preporod, 19/933, 1. oktobar, 2010., str. 32-33. [32] Vidi: Mustafa Cerić, "Riječ reisu-l-uleme – Novina prepoznatljiva po informaciji ali i islamskoj misli i islamskom moralu", Preporod, 19/933, 1. oktobar, 2010., str. 33-34. [33] Vidi: Šefko Hodžić, "List koga smo čekali", Preporod,  18/932, 15. septembar, 2010., str. 57. [34] Zvanični izdavač Preporoda je: Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Redakciju lista danas čine: Ajša Hafizović, Bajro Perva, Selman Selhanović, Mirnes Kovač i Elvedin Subašić. Za marketing je zadužen Muhamed Jugović, a sekretar redakcije je Fikret Ismić. Lektor je Fatima Alihodžić, a tehnički urednik Safer Muminović. Adresa redakcije je: Gazi Husrev-begova 56a, Sarajevo.  

Regionalnim vlastima u Arakanu (Rakhayn) dopremljen je prvi konvoj humanitarne pomoći koju je Turska poslala za ugroženu muslimansku manjinu (Rohingya), javlja Anadolu Agency(AA).