Predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović na početku konferencije je podsjetio da je Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), poznatiji kao Haški tribunal, osnovan 25. maja 1993. godine rezolucijom Vijeća sigurnosti UN 827 sa ciljem da odgovorni za činjenje teških povreda Ženevskih konvencija iz 1949., krešenja zakona i običaja ratovanja, zločina protiv čovječnosti i genocida, budu procesuirani bez obzira na njihov društveni i politički položaj, kako bi se osigurala pravda za mnogobrojne žrtve i njihove porodice, te da se spriječi buduće činjenje ovih krivičnih dijela. „Inicijativu je pokrenuo rahmetli Alija Izetbegović ispred Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine“, podsjetio je Tahirović.   MKSJ ostavio neprocjenjivu arhivu dokaznog materijala   „MKSJ je procesuirao i donio osuđujuće presude čelnim osobama u BiH, kao i u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori, kojima je utvrđena namjera da svojim političkim i vojnim djelovanjem promijene strukturu stanovništva BiH i da ugroze suverenitet i teritorijalni integritet kroz pokušaj podjele BiH između  Srbije i Crne Gore i Hrvatske“, kazao je Tahirović,  a zatim kao doprinos MKSJ izdvojio činjenicu da je on jasno identifikovao i procesuirao odgovorne grupe i pojedince iz vojnog i političkog establišmenta, te ostavio iza sebe neprocjenjivu građu dokaznog materijala, kao zaostavštinu sudovima u regionu, da na osnovu njega nastave sa procesuiranjem ratnih zločinaca, ali i da služi kao opomena budućim generacijama. Tahirović je istakao da je MKSJ, bez obzira na svoje nedostatke, jedina pravosudna institucija koja je svojim djelovanjem donijela određenu satisfakciju i pravdu žrtvama. „Da li su politički lideri u BiH, ali i u cijelom regionu, spremni da se istinski poklone žrtvama i osiguraju im njihova prava, da li pravosudne institucije u BiH i  regionu imaju znanja i hrabrosti da nastave sa procesuiranjem ratnih zločina tamo gdje je MKSJ stao?“, pitao je Tahirović, a zatim u ime žrtava pročitao zajednički zaključak konferencije.   Kako dalje sa fašističkom retorikom koju imamo „Nakon završetka rada Haškog tribunala i presuda koje je donio postavlja se pitanje: šta nam predstoji u budućnosti?“, istakle su žrtve, a onda nakon podsjećanja na izjave dvojice članova Predsjedništva BiH koji osporavaju pravomoćne presude jednog međunarodnog suda pitale: „Kako da žrtve nastave da žive u takvoj državi?“ „Ne samo da političari vode ovu politiku nego i istaknuti intelektualci, pravnici, historičari, vjerski poglavari. Zbog toga se pitamo da li je ovo društvo fašističko društvo?“, upozoravaju žrtve i izražavaju bojazan da će politika utjecati na donošenje presuda i izjednačavati žrtve i počinioce zločina. Upozorili su da „VSTV u BiH, institucija koja ima zadatak da osigura nepristrasno i profesionalno pravosuđe, vrši pritisak na pravosuđe sa ciljem potpune kontrole nad istinom, što je stav i međunarodne zajednice“. „Gospodo, vi nemate pravo da ponižavate i omalovažavate žrtve kroz vaše osuđivanje zločina, a veličanje zločinaca, nego imate obavezu da omogućite da žrtve zločina dobiju zasluženo mjesto u ovom društvu. Žrtve su, i pored toga što su prošle kroz torturu i izgubile svoje najmilije dale veliki doprinos društvu i ostale dostojanstvene. Gospodo ugledajte se na njih!“, stoji na kraju poruke koju su uputile žrtve javnosti u BiH i regiji.   Hvala Bogu pa smo imali Međunarodni sud na kome smo mogli tražiti pravdu   Predsjednica Udruženaja Žene žrtve rata Bakira Hasečić ovom prilikom je podsjetila na vrijeme kada je nastavak rada Haškog tribunala bio upitan, kada su preživjele žrtve za nepuna 2-3 sata skupile preko 10.000 potpisa tražeći nastavak njegovog rada. „Zadovoljni smo radom Haškog tribunala zbog satisfakcije koje je pružio članovima porodica ubijenih“ kazala je Hasečić dodajući da su nezadovoljni neispunjavanjem tačke 7 rezolucije 827 VS o obeštećenju žrtava, te konstatovala da danas ispada da je „bolje biti ratni zločinac nego žrtva“. „Hvala Bogu pa sam ja žrtva, a nisam zločinac bez obzira koliko je teško nositi ovo breme i hvala Dragome Bogu pa sam ja jedna od hiljade bosanskih žrtava koja je imala adresu na kojoj je tražila pravdu, a to je Međunarodni sud u Hagu, što, nažalost, mnogi u svijetu nisu imali i nemaju“, kazala je predsjednica Udruženja žrtava logora Vojno Saja Čorić. Pozdravila je inicijativu mladih u Hrvatskoj o paljenju svijeća za žrtve HVO-a, odgovarajući tako na pitanje novinara o komemoraciji Praljku u Zagrebu koja se održavala istog dana. Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva Fikret Grabovica je izrazio nezadovoljstvo radom Tužilaštva i Suda BiH. „Sud BiH još nikoga nije procesuirao za opsadu i zločin nad 11.500 nevinih građana Sarajeva od kojih je 1600 djece. Oni koji su presuđeni do sada za te zločine su procesuirani u Hagu“, kazao je Grabovice te izrazio očekivanja da će predstavnici žrtava nastaviti tražiti istinu i pravdu. Munevera Avdić, predsjednica organizacije Udruženje porodica šehida zarobljenih boraca i nestalih osoba općine Kotor-Varoš, izrazila je očekivanja da će drugostepene presude Karadžiću, Mladiću, Šešelju, Stanišiću i Simatoviću ispuniti očekivanja žrtava. Potpredsjednica Pokreta „Majke enklave Srebrenica i Žepa“ Kada Hotić se osvrnula na tvrdnje da nije presuđeno narodima nego pojedincima, postavljajući pitanja zašto onda „ti narodi lijepe ulice fotografijama zločinaca nazivajući ih herojima. „Ja ću reći: presuđeno je narodima koji smatraju da su to njihovi heroji. Osuđeni su narodi dokle god ti narodi šute“, kazala je Hotić dodavši da su žrtve dobile pravdu. Predsjednica Pokreta „Majke enklave Srebrenica i Žepa“ Munira Subašić je rekla da je ostalo još 2-3 godine rada Mehanizma za međunarodne sudove u Hagu, koji je preuzeo nezavršene procese Trubunala, nakon čega će se žrtve konačno očitovati o rezultatima rada Tribunala u Hagu   Svjedočenja pred Tribunalom   Mirsadu Malagić, koja bilježi najveći broj javnih svjedočenja pred Tribunalom i Sudom BiH, govorila je o ulozi svjedočenja žrtve. „Izgubila sam mnogo članova uže i šire porodice, a od najužih muža i dva sina padom Srebrenice. Moj život je tu bio završen, ali sam svjedočila zbog drugih. Višestruki sam svjedok pred Haškim tribunalom. Svjedočila sam u procesu protiv Radislava Krstića, Zdravka Tolimira, Radovana Karadžića, Ratka Mladića. Svjedočila sam i pred Sudom BIH i svako moje svjedočenje bilo je javno. I tužioci i advokati su bili iznenađeni kada sam prihvatila da javno svjedočim kao majka i supruga ubijenih, koja je cijeli rat provela u Srebrenici i doživjela sve golgote i strahote rata. Gledala sam kako kolju našu djecu. Nisu se krili dok su to radili. Ako se nisu oni krili dok su radili zločine, nema razloga da se kriju ni svjedoci njihovih zločina. Mi ćemo i dalje svjedočiti. Predsjednik Saveza logoraša BiH Jasmin Mešković je odgovarajući na pitanje novinara o mogućim tužbama logoraša kazao da će odluku o tome žrtve donijeti nakon iščitavanja presude i mišljenja struke, kao i da je, vjerovatno, Fond za reparaciju žrtava ili konferencija R. Srbije, R. Hrvatske i BiH o reparacijama, koja bi rezultirala formiranjem Fonda za reparacije žrtava bez obzira na njihovu vjeru i naciju, bilo, vjerovatno, najprihvatljivije rješenje.

Važnost porodice je uvijek bila na samom vrhu ljestvice prioriteta svih onih koji su imali pravo i obavezu tumačenja i predstavljanja vjere. Vodeći brigu o tome, Odjel za brak i porodicu pri upravi za vjerske poslove RIJASETA IZ je izdao zbornik radova pod naslovom „Muslimanska porodica – prava i dužnosti“, a taj isti zbornik je 8.decembra promoviran i u Bihaću. Ovaj zbornik je štampan kao stručni priručnik za imame, muallime i koordinatorice za brak, porodicu i ženski aktivizam. Promotori su bili mr. Nusret-ef. Abdibegović, direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta IZ u BiH, dr. Safija Malkić, stručni saradnik Odjela za brak i porodicu pri Upravi za vjerske  poslove Rijaseta IZ, prof. dr. Fuad Sedić, dekan Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću i Mensur-ef. Ćehić, pomoćnik muftije za vjerske poslove i obrazovanje. Moderatorica promocije je bila prof. Šuhra Terzić, koordinatorica Muftijstva bihaćkog u Odjelu za brak i porodicu. Tokom same promocije akcenat je stavljen na značaj ovakve tematike, pogotovo u vremenu kada se institucija braka i porodice razgrađuje različitim metodama. Naglašena je uloga braka, koja je prema promotorima „džennetska praizvedba“, jer je prvi brak sklopljen u Džennetu dok su Adem, a.s., i njegovu supruga Hava po stvorenju bili u njemu što ustvari znači da je lijep i skladan brak džennet na Ovom svijetu, jer je izvorište braka u Džennetu.

U svim medžlisima, ali i džematima, upriličene su različite aktivnosti u povodu 12. rebiu-l-evvela U svim medžlisima, ali i džematima, upriličene su različite aktivnosti u povodu 12. rebiu-l-evvela

Palestinci očekuju da će velika većina zemalja članica Generalne skupštine Ujedinjenih nacija kasnije tokom dana glasati za usvajanje rezolucije o Jerusalemu, unatoč američkim prijetnjama.

U svim medžlisima, ali i džematima, upriličene su različite aktivnosti u povodu 12. rebiu-l-evvela

Prema popisu iz 1991., u općini Bosanski Brod živjelo je 34.138 stanovnika, od toga 4.140 (12,19%) Bošnjaka. Danas u tri naselja ove općine živi tek oko 500 Bošnjaka. Na sjevernoj kapiji Bosne, na desnoj obali rijeke Save, nekada davno nastao je Bosanski Brod. U srednjem je vijeku bio u posjedu porodice Beričević, odnosno Berislavić, da bi ga 1536. zauzele Osmanlije. Gotovo dva stoljeća poslije grad je dobio ime Turski Brod. Međutim, 1716. Austrijanci su ga zauzeli i uništili. Odgovor Osmanlija bio je u izgradnji novog čardaka. Bilo je to 1739., a 1780. grad je dobio dobro utvrđenu kulu pod zapovjedništvom age. Brži razvoj grada započeo je 1864. izgradnjom puta Bosanski Brod–Sarajevo. Godinu dana nakon pada BiH pod Austro-Ugarsku izgrađena je ćuprija na Savi, a nedugo poslije, krajem godine,  u saobraćaj je puštena uskotračna pruga Bosanski Brod - Sarajevo. Bosanski Brod je tako postao jedno od najvećih željezničkih raskrsnica. Prema popisu iz 1991., u općini Bosanski Brod živjelo je 34.138 stanovnika, od toga 4.140 (12,19%) Bošnjaka. Danas u tri naselja ove općine živi tek oko 500 Bošnjaka.   Hodžići – porodica hafiza   Među starije bošnjačke porodice u Bosanskom Brodu spadali su Hadžizulfići, koji su doselili iz Slavonske Požege, Mujkanovići, došli iz Novog Šehera kod Maglaja, i Hodžići, porijeklom iz Stanić Rijeke kod Doboja. Hodžići su se nešto kasnije naselili u Bosanski Brod. Hafiz Husein ef. Hodžić bio je imam stare bosanskobrodske džamije koja se do 1907. nalazila na mjestu današnje Husein-begove u centru grada. Kad je preselio na Ahiret ukopan je desno od ulaza u džamiju. Zanimljivo je da su i njegovi sinovi Mehmed i Husein su bili hafizi. Stariji Mehmed je bio i gradonačelnik Bosanskog Broda u čije je vrijeme iz kasabe izrastao u grad sa evropskom fizionomijom. Urađen je vodovod, kanalizacija, uvedena rasvjeta. Mlađi brat, hafiz Husein, bio je imam u džamiji i profesor u tamošnjoj medresi koja je s radom prestala 1907. godine. I oni su ukopani do mezara njihovoga oca.   Bošnjaci Bosanskog Broda danas   Bošnjaci Bosanskog Broda bili su prognani iz svojih kuća i sa svojih imanja, a njihove su džamije i kuće bile porušene. Mnogi od njih izbjegli su u Slavonski Brod, na lijevu obalu Save, odakle su mogli, makar i s tugom i čežnjom, gledati u svoj grad i čekati vrijeme da se steknu uslovi za povratak. Kad su se stekli uslovi krenuo je povratak i obnova kuća, te džematske infrastrukture. O Bošnjacima danas u bosanskobrodskoj općini govorili su mi referentni ljudi koji tamo žive i njihovi imami. Hajrudin Mašić, predsjedsjednik Medžlisa Islamske zajednice, kaže: „Ponajviše Bošnjaka živi u Kolibama. Imamo tri džamije. Nalaze se Bosanskom Brodu, Kolibama i u Sijekovcu. Renoviramo poslovnu zgradu MIZ. Dobili smo neka sredstva, srušili raniju devastiranu i sada iz temelja gradimo novu zgradu. Kad je bezbjedonosna situacija u pitanju, bilo je sitnih izgreda. Generalno, dobro je. Narod živi od penzija i poljoprivrede. Što se tiče naših ljudi koji su u dijaspori, ponajviše ih je u skandinavskim zemljama.“ Mr. Admir ef. Blitović, imam u džematu Kolibe i glavni imam Medžlisa, dodaje: „Teritorijalno gledano imamo tri džemata. Dva su aktivna. Na području općine živi između 450 i 500 Bošnjaka od čega je više od polovine u Kolibama, negdje oko 280. U mekteb je upisano 27 djece. Imamo 3 mekteba. Sedin ef. Oruč je u Bosanskom Brodu već 13 godina. Trenutno gradimo vakufski objekat. U završnoj je fazi. U njemu će  biti sjedište Medžlisa. Unutar zgrade imat ćemo prostorije za omladinska druženja, sastanke, te stan za imama. Na ovom vakufskom kompleksu bio je i jedan stari mekteb koji je srušen. Planiramo i tu graditi. Prekoputa džamije postojala je medresa koja je s radom prestala 1907. godine. Tu je sada podignuta stambena zgrada. U planu smo vratiti i tu vakufsku parcelu. Posjedujemo i 17 dunuma vakufske zemlje. Od prvog osnovne do četvrtog srednje imamo četrdesetak učenika. Od nula do sedam godina petnaestero je bošnjačke djece. Prošle godine bilo posljednje vjenčanje. Za dvije godine koliko sam ovdje na službi rodilo se tek troje djece. Ljudi, nažalost, i dalje odlaze. S njihovim odlaskom smanjuje se broj djece u školi. Naši se ljudi mahom bave poljoprivredom. U općini imamo savjetnika načelnika i jednog odbornika. U policiji imamo trojicu Bošnjaka.   Bosanskobrodski imami   Medžlis Islamske zajednice Bosanski Brod ima dvojicu mladih i veoma vrijednih imama.  Mr. Admir ef. Blitović rođen je 25. 4. 1989. Kao odličan učenik je završio Osnovnu školu u Maglaju (2004.), te Behram-begovu medresu u Tuzli (2008.). Nakon toga upisuje Fakultet islamskih nauka u Sarajevu na kojem diplomira 2012. godine, da bi 2014. godine upisao i postdiplomski studij na istom fakultetu. Magistarski rad odbranio je na temu  Kontekstualiziranje islamske misli u Evropi sa posebnim fokusom na odnos vjere i države. Od 1. januara 2016. godine radi kao imam, hatib i muallim u džematu Kolibe Gornje, MIZ Bosanski Brod, dok je od 1. marta iste godine i na dužnosti glavnog imama MIZ-e Bosanski Brod. Prvi imam u obnovljenoj Husein-begovoj džamiji je sadašnji imam Sedin ef. Oruč. On je u džemat došao 2004. godine. Oruč je svršenik Elči Ibrahim-pašine medrese i Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću. Uz to što je imam u Husein-begovoj džamiji on je i nastavnik islamske vjeronauke u tamošnjoj osnovnoj školi. U sretnom braku sa suprugom Samihom stekao je sinove: Hamzu, Haruna, Ahmeda i Alija . Svi su rođeni u ovom gradu. Stoga je postao primjerom kako se boriti protiv bijele kuge. Kad govori o imamskoj misiji kolege Admira i sebe, kaže: „Optimistički gledam na vrijeme koje dolazi. Kolega Admir i ja radimo naš posao. Želja nam je da prestane odlazak naroda. To će se desiti kad se ljudima omogući da nađu zaposlenje i tako steknu normalne uslove za život. Ipak, kod kuće je najljepše. U našem radu imamo veliku podršku Muftijstva na čelu sa muftijom dr. Osmanom ef. Kozlićem.“   Nazire se trend stranih investicija     Senad Žepčan je savjetnik načelnika Općine. I on je iz Koliba. Odlično poznaje bosanskobrodske prilike. Svojim objektivom ovjekovječio je mnoge detalje sa obnove infrastrukture, povratničkih kuća, džamija. Na pitanje kako vidi perspektivu života Bošnjaka u gradu na Savi kazao je: „U mjestima uz granicu ljudi se bave i trgovinom. U posljednje vrijeme u Bosanskom Brodu primjećuje se trend stranih investicija tako da se nadamo da će biti više radnih mjesta i da će time situacija biti znatno bolja. Ima slučajeva da ljudi rade i u komšijskom Slavonskom Brodu, a problem im predstavlja usko grlo na samoj granici, jer se zna puno čekati u koloni.“ Osvrnuo se i na život preostale omladine: „ Na kulturnom planu omladina nema puno sadržaja. U Kolibama imamo jednu sevdah radionicu. Pokušavamo da ih naučimo da pjevaju sevdalinke, da sačuvaju svoju tradiciju, baštinu. Bave se sportom. Iz Koliba su potekli fudbaleri Edin Mujčin, bivši bh. reprezentativac, njegov brat Zemir Mujčin, pa Veldin Karić, koji je bio kadetski reprezentativac bivše Jugoslavije, pa reprezentativac Hrvatske.“ Fadil Tipić iz Sijekovca, sekretar Udruženja građana za zaštitu imovinskih i ljudskih prava Bosanski Brod, jedan je od zaljubljenika u zavičaj. Evo dijela njegove priče: „ Živim ovdje u gradu. U Sijekovcu danas stalno živi oko 60 osoba. Mahom su to stariji. Nemamo male djece. Prije rata radio sam u Rafineriji nafte. Nažalost, danas niko od Bošnjaka ne radi u Rafineriji. Po meni je kriva i Vlada Federacije koja, sklapajući poslovne aranžmane s Rafinerijom, nije tražila da i nas zaposle. Nažalost, najviše ljudi se vrati u  - kovčezima. Niko od političara više o nama ne vodi brigu. Dođu kad treba glasati za njih.“ Među džematlijama koji su u vrijeme naše posjete prisustvovali mevludskoj svečanosti bila je i Azra Hasanić. Njena priča je glasila: „Rođena sam u Bosanskom Brodu. Moja porodica u ovom gradu živi već više od 200 godina. U izbjeglištvu sam bila u Slavonskom Brodu. Redovna sam džematlijka. Obnovljena džamija i kuća, te povratak na svoje ispunili su mi dušu. Mojoj sreći nije bilo kraja. U penziji sam. Nekada sam radila u ovdašnjem komunalnom preduzeću.“   Musafiri uvijek dobrodošli   I narod koji živi na području bosanskobrodske općine veoma je gostoljubiv. Musafiri su uvijek dobrodošli. Tako je bilo i na mevludskom programu koji se desio petog decembra 2017. kad je Husein-begovu džamiju pohodilo više desetina džematlija sa područja Gradačca, Modriče, Odžaka, Dervente. Budući da je zbog graničnog prijelaza Bosanski Brod postao jedan od frekventnijih gradova, Husein-begova džamija, te džamije u Kolibama i Sijekovcu, putnicima vjernicima pružaju mogućnost da svrate i obave namaske vaktove. I, naravno, ako su u mogućnosti, da materijalno pomognu rad ovog povratničkog medžlisa. Jedan od vaiza na spomenutom mevludu bio je i tuzlanski muftija mr. Vahid ef. Fazlović koji je tom prilikom kazao i ovo: „Vi se ovdje osjećate na svome. Nigdje drugo na zemaljskoj kugli ne biste se ovako osjećali. I oni koji su otišli u Evropu, Ameriku, Australiju jedva čekaju da dođu  i da udahnu ovog zraka, bez obzira koliko imaju para, kakve poslove rade. Došli smo ovdje da izrazimo naše poštovanje i priznanje prema vama. Vi ste jedan veliki primjer za vašu braću i sestre, Bošnjake i Bošnjakinje. Želimo vama kao vjernicima, džematlijama odati priznanje. Izražavamo veliki respekt prema muftiji banjalučkom Osmanu ef. Kozliću.“ Prošle godine bosanskobrodski Medžlis posjetio je i reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović. Desilo se to 17. decembra 2016. godine. U pratnji reisu-l-uleme bili su banjalučki muftija dr. Osman Kozlić, direktor Uprave za finansije Rijaseta Zejnil Rebihić, te šef Kabineta reisu-l-uleme Rifat Fetić. U svom obraćanju džematlijama u Bos. Brodu reisu-l-ulema Husein Kavazović je posebno naglasio važnost džamije i da je ona ogledalo svih džematlija. „Svi mi imamo svoje kuće, ali je džamija zajednička kuća svih nas, svih džematlija. Vjera nas uči da volimo jedni druge, da se držimo zajedno, da čuvamo rodbinske i komšijske odnose. Vjera nas uči da pazimo jedni druge, ali i da budemo dobri prema drugima.“, istakao je reisu-l-ulema. Bosanskobrodsku općinu, tačnije Kolibe, u aprilu ove godine posjetio je i Edin Ramić, federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica. On je sa svojim saradnicima  prisustvovao obilježavanju 25 godina od stradanja Bošnjaka i Hrvata u mjestima Gornje i Donje Kolibe kod Bosanskog Broda. Skupu je prisustvovao i muftija banjalučki dr. Osman ef. Kozlić. Jedan od sinonima modernog Bosanskog Broda je Rafinerija nafte. Vonj njenog dima ne osjeti domicilno stanovništvo. Nažalost, prema kazivanju mještana, Bošnjaci od Agresije na BiH naovamo ne mogu osjetiti ni miris hljeba zarađenog u njenim pogonima.

U džamiji Medrese Osman ef. Redžović u Čajangradu kod Visokog 9. decembra 2017. upriličena je hafiska dova hafizi Merjem Hazić, maturantici ove škole, a hafisku diplomu uručio joj je hafiz Ismet ef. Spahić, bivši zamjenik reisu-l-uleme. Ovoj svečanosti prisustvovalo je petnaestak hafiza koji su proučili po odlomak iz Kur’ana Časnog, a hafisku dovu proučio je hafiz Zilko ef. Žolja, jedan od najstarijih bh. hafiza. Prigodna obraćanja imali su direktor Medrese mr. Dženan ef. Handžić, izaslanik muftije sarajevskog i predsjednik Školskog odbora Medrese Rijad ef. Delić i izaslanik reisu-l-uleme hafiz Ismet ef. Spahić. Ovom hafiskom dovom Medresa je zaokružila veoma uspješnu 25. godinu postojanja. Podsjetimo da je u 2017. organizirano niz manifestacija među kojima je bila i svečana akademija u povodu ovog jubileja,  otvorenje sportskog terena, kojom prilikom je reisu-l-ulema kolektivu uručio plaketu, priznanje za izuzetne rezultate koje je svojim radom postigao u prethodnih četvrt stoljeća. Hafiza Merjem je osamnaesti hafiza ove Medrese što najbolje govori o utemeljenoj tradiciji učenja hifza u ovoj školi. Poseban pečat ovome daje činjenica da je osam hafiza Kur’ana među članovima Nastavničkog vijeća Medrese, a to su: hafiz Abdulkadir ef. Kadrić, hafiz Zijad ef. Dervić, hafiz Haris ef. Delić, hafiz Abdusamed ef. Podojak, hafiz Benis ef. Topalović, hafiza Saida Aličković, hafiz Nijaz ef. Aganhodžić i hafiza Adisa Aganhodžić.   Bila je odlična učenica   U svom obraćanju direktor Medrese mr. Dženan ef. Handžić uz ostalo je kazao: „Hafiza Merjem je Kur’an učila i naučila u Medresi, pred muhaffizom Zijadom. I koliko god da razmišljam, ne mogu se sjetiti da je ikad za ove četiri godine došla kod mene kako bi tražila neki ustupak, povlasticu ili poštedu. I ne samo od mene, ona ništa posebno nije tražila od bilo koga od nas. Nikome nije bila teret, ni Merjem, ni njen hifz. Učila je u slobodnom vremenu, u tišini, na dežuri, na malim odmorima, u autobusu, na klupi pred Medresom, u dnevnom boravku, u čitaonici, dok su drugi spavali ili se bavili nečim drugim. Ono što je njenim vršnjacima mobitel, Merjemi je bio Kur’an. Međutim, za razliku od mobitela, nju Kur’an nikad nije omeo da bude super odlična i da sve školske i vanškolske obaveze izvrši besprijekorno i na vrijeme.“ O značaju učenja hifza govorio je i izaslanik muftije sarajevskog i predsjednik Školskog odbora Medrese Rijad ef. Delić. Hafiz Ismet ef. Spahić je posebno podvukao: „Sjećam se jednog velikog čovjeka i alima hafiza Merhemića koji je rekao da u čaršiji koja nema ljekara i hafiza nije džaiz živjeti. Evo, naše čaršije obogatile su se hafizima, a i hećima ima veoma mnogo. Stoga, čestitam ovoj mladoj hafizi, njenim roditeljima, Medresi, koja je opravdala 25 godina svog postojanja.“   Hafiza Merjem Hazić rođena je u Amanu   Hafiza Merjem Hazić cijeli Kur’an je pred Komisijom Rijaseta sastavljenom od eminetnih hafiza napamet proučila za petnaest dana dnevno učeći po dva džuza, a posljednje stranice proučila je 13. novembra 2017. godine. Zanimljivo je da je hafiza Merjem dva džuza Kur’ana (40 stranica) pred Komisijom znala proučiti za 22 minute. O njenom uspjehu dr. hafiz Dževad ef. Šošić je kazao: “Ona ima veoma kvalitetno znanje i to se treba nastojati očuvati”. Hifz je pred muhaffizom Zijadom ef. Dervićem počela učiti u prvom razredu Medrese, a završila u trećem razredu i počela se spremati za izlazak pred Komisiju. Muhaffiz Dervić o njoj kaže: „ Kad bih pisao udžbenik ili priručnik za učenje hifza slika hafize Merjem bi bila na naslovnoj stranici. To je osoba koja vas nikada ne opterećuje. Super je odlikaš. Zbog brojnih moralnih kvaliteta nju bih stavio na jednu, a ostale na drugu stranu.“ Hafiza Merjem Hazić, kćerka Nedima i Mersihe, rođena je 2. jula 1999. godine u Amanu (Jordan), a živi u Kolićima kod Zenice. Završila je OŠ Ćamil Sijarić u Nemiloj, sa prosjekom 5, 00. Trenutno je učenica četvrtog razreda Medrese Osman ef. Redžović u Visokom. O svom učenju hifza hafiza Merjem nam je kazala: „Uz muhaffiza hafiza Zijada ef. Dervića moja porodica mi je bila ponajbolja podrška. Danas nakon intenzivonog druženja s Kur’anom još ljepše se osjećam. U svemu pokušavam pronaći onu dobru stranu. Bitno je da se Kur’an uči u kontinuitetu. Mladima bih prije svega poručila da znaju svoj cilj, da se ne udaljavaju od poruka Kur’ana, da bilo koji posao da rade da ga rade po Kur’anu. Kur’an je najbolji čovjekov prijatelj. On vas nikada ne napušta.“ Hafiza Merjem živi u harmoničnoj porodici. I starija sestra Nudžejma, student u Turskoj, završila je učenje hifza. Ima još brata Alaudina i sestru Merdiju. Otac Nedim je nastavnik vjeronauke. I on je vrlo emotivno doživio ovu hafisku dovu: „Desio mi se najsretniji momenat u životu. Bilo je i ranije sretnih trenutaka, a ovi su bili nekakva kruna svega toga. Moja hanuma Mersiha najzaslužnija je za uspjeh naše djece.“ Kažimo na kraju da je hafiza Merjem Hazić 380. kandidat, koji je položio hifz pred Komisijom Rijaseta.

Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka u saradnji s Upravom za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice (IZ) BiH i Upravom za obrazovanje i nauku Rijaseta IZ organizovao je danas u Sarajevu treću naučnu konferenciju "Islamska tradicija Bošnjaka na razmeđu stoljeća: izazovi i odgovori".

U hadisima Muhammeda, alejhisselam, nailazimo na širi spektar konkretno preciziranih emaneta te žive primjere njihove realizacije i primjene u životima prvih muslimana. O tome kolika je važnost emaneta i koliko je on neraskidivo povezan s vjerom (imanom) vidimo iz sljedećih Vjerovjesnikovih, a.s., riječi: ‘’Nema vjera onaj ko nema emaneta, niti ima vjere onaj ko ne poštuje dogovore’’ (Ahmed: 11935). Emanet je dio vjere i kao takav uvjet postizanja spasa na Ahiretu. Iznevjeriti dato obećanje i ne poštovati dogovore znači iznevjeriti vjeru. Gusul nakon džunupluka Jedan od emaneta koje je Allahov Poslanik, a.s., direktno spomenuo jeste uzimanje gusula ili kupanje zbog nečistoće (džunupluka). Od Ebu Derdaa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ako čovjek, uz iman, ima petero, ući će u Džennet: onaj koji obavlja svoj beš-vakat namaz uz lijepo uzet abdest, uz lijepo obavljanje ruku’a i sedžde, i ko obavlja namaz u propisano vrijeme, ko posti mjesec dana ramazana, ko obavi hadž (ako je u mogućnosti), ko dijeli zekjat drage volje, bez prigovora, i ko ispunjava emanet.“ Ashabi upitaše: - Allahov Poslaniče, šta to znači: ispunjavanje emaneta? - a on im na to reče: “To je uzimanje gusula zbog džunupluka, jer, zaista, Allah nije povjerio (ostavio u emanet) sinu Ademovom u njegovoj vjeri ništa osim stanja džunupluka“ (Tergib: 1/241). Biranje najsposobnijih Od Ebu Zerra, r.a., prenosi se da je jedne prilike upitao: - Allahov Poslaniče, zašto ti mene ne bi imenovao za namjesnika? - Božiji Poslanik, a.s., ga pljesnu po prsima i reče mu: “O, Ebu Zerre, ti si slabašan, a to je emanet! Na Sudnjem danu će biti ponižen i osramoćen svako osim onoga ko uzme ljudske hakkove pa ih izvrši na ispravan način!“ (Muslim: 4719) Emanet nas obavezuje da biramo najsposobnije ljude za određene poslove, funkcije i položaje. Ukoliko postupimo suprotno tome, radi vlastite koristi, poslovnih ili rodbinskih veza, iznevjeravamo Allaha, Njegovog Poslanika i vjernike. Allahov Poslanik, a.s., kaže: ‘’Ko postavi nad nekom skupinom čovjeka od kojeg ima i onih kojim bi Allah bio zadovoljniji, taj je iznevjerio Allaha, Njegovog Poslanika i vjernike’’ (Džami’u l-ehadis: 45694). Muhammed el-Gazali o ovoj vrsti emaneta kaže: ‘’Narod u kojem nema emaneta jeste narod u kojem se zauzimanje za pojedine ljude vezuje za određene interese, narod koji odbacuje vrijednost sposobnih ljudi kako bi zapostavio i pretpostavio im one koji su niži od njih. Sunnet nam kazuje da je ovo jedan od znakova fesada koji će se desiti pred kraj svijeta’’ (Karakter muslimana, 84). Potom ovaj autor navodi poznati hadis u kome stoji: ‘’Kada se stvari povjere ljudima koji za njih nisu sposobni, očekuj Sudnji dan’’ (Buhari: 57). Emanet onoga ko zasluži povjerenje ljudi jeste da taj posao obavlja na najbolji mogući način, da ne koristi položaj kako bi stekao neku korist za sebe ili svoju rodbinu, da ne bude sklon mitu i korupciji te da ne utaji nešto od javnog dobra, što je zločin i veliki grijeh. Čuvanje tajne Posebna vrsta emaneta jeste čuvanje tajne s nekoga skupa, tj. da se neka tajna ne širi ili da se vijesti s toga skupa ne razglašavaju. No ako je riječ o skupu na kome se priprema izvršiti zločin ili nepravda prema drugima, tada je musliman dužan učiniti sve kako bi to spriječio. Allahov Poslanik, a.s., izdvojio je tri takve situacije u hadisu koji glasi: ‘’Skup je vezan emanetom osim u tri slučaja: skup na kome se raspravlja o prolijevanju zabranjene krvi, zabranjenom spolnom odnosu ili o bespravnom uzurpiranju imetka’ Čuvanje tajne odnosi se na skupove koji su od opće društvene koristi i na kojima nema vjerom zabranjenih dogovora ili planiranja određenih radnji. Također, ovo se odnosi na situaciju kada se jedan čovjek povjeri drugom čovjeku. Allahov Poslanik, a.s., kaže: ‘’Kada jedan čovjek nešto govori drugom čovjeku pa se okrene (oko sebe), to postaje emanet’’ (Ebu Davud: 4868). Stvari povjerene na čuvanje Jedan od emaneta jesu i stvari povjerene na čuvanje do određenog roka. Sjetimo se da je Božiji Poslanik, a.s., prije poslanstva imao nadimak El-Emin (Povjerljivi), da je prilikom hidžre ostavio svoga amidžića Aliju b. Ebi Taliba u Mekki kako bi on mušricima vratio stvari koje su mu bile povjerene na čuvanje. Povjerenje se na izdaje zarad bilo kakve koristi, interesa ili ljudi! Ibn Mesud, r.a., je rekao: ‘’Namaz je emanet; abdest je emanet; vaganje je emanet; mjerenje je emanet; brojanje nečega je emanet... Najveći emanet od svega jeste povjerena stvar’’ (Bejheki, Šu›abu l-iman: 5036).

Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) reagovala je na prijetnju američkog predsjednika Donalda Trumpa da će SAD uskratiti pomoć zemljama koje na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija (UN) glasaju protiv njegove odluke da prizna Jerusalem kao glavni grad Izraela.

Samostalni sindikat radnika rudnika Federacije BiH danas u Sarajevu organizuje proširenu sjednicu Upravnog odbora tog sindikata povodom 21. decembra - Dana rudara u Federaciji BiH.

Radni sastanak o dosadašnjim aktivnostima i planovima za naredni period koordinatorica za brak i porodicu s područja Muftijstva tuzlanskog održan je u subotu 16. decembra u Tuzli.

Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji (MKSJ), poznat kao Haški tribunal, biće danas zvanično zatvoren na svečanosti u Haagu.

Generalna skupština UN-a većinom glasova usvojila je rezoluciju kojom potvrđuje pravo palestinskog naroda na samoopredjeljenje. Stalni posmatrač UN-a u Palestini, ambasador Riyad Mansour, rekao je za palestinsku agenciju WAFA da je 176 država članica glasalo za tu rezoluciju.

Glavni imam i pomoćnik predsjednika Medžlisa IZ-e Mostar mr. Dino ef. Maksumić i Džafer Alić jutros su posjetili Šefik ef. Čavčića imama u Zaliku kojem je noćas zapaljen lični automobil.

Politička kriza koja potresa Makedoniju zadnje tri godine odrazila se negativno i na Bošnjake koji žive u ovoj zemlji. Bošnjaci su u Republici Makedoniji ustavno priznati kao nacionalna manjina. Prema popisu iz 2002. godine u Republici Makedoniji živi 17.018 Bošnjaka, ili 0,84%. Jedan dio Bošnjaka se na popisu izjasnio kao Bošnjaci, neki kao Goranci ili Torbeši, neki kao Sandžaklije, a neki kao Makedonci islamske vjere. Zbog toga, broj Bošnjaka varira od 30.000 pa do 50.000, zavisno od izvora. Stanje Bošnjaka najviše određuje i nejedinstvo njihovih političkih predstavnika koji djeluju kroz četiri različite stranke. Zbog toga, od svih nacionalnih manjina, Bošnjaci u Makedoniji su u najslabijem položaju kada je zastupljenost u institucijama i javnosti. Razgovarali smo sa Erkanom Babačićem, suvlasnikom Televizije "Edo", smještene u skopskom naselju Ljubin, jedine televizije na bosanskom jeziku u Makedoniji koji je za naš portal govorio o položaju Bošnjaka u toj zemlji. Erkan Babačić rođen je 1974. godine u Skoplju. Njegovo porijeklo je iz Travnika. Sa dolaskom austrougarske vlasti u Bosnu i Hercegovinu, počela su maosvna iseljavanja Bošnjaka i mnogobrojne porodice iz Bosne i Hercegovine su krenule na neizvjesno putovanje u Tursku. Iako Turska tada nije bila privredno razvijena, bila je poznata kao muslimanska zemlja i da bi spasili djecu, Bošnjaci su išli ka Turskoj, bez iluzija da će živjeti bolje. Tako je u neizvjesnu budućnost krenula i familija našeg sagovornika. Nastavljajući put za Tursku, zadržali su se u Skoplju, i tu ostali, gdje danas žive potomci ove familije. Erkan Babačić je sa svojim bratom 1995. godine osnovao privatnu televiziju na bosanskom jeziku u Republici Makedoniji u želji da sačuvaju bošnjački identitet, kulturu, tradiciju i jezik. Danas je TV "Edo" jedina televizija koja emituje svoj program na bosanskom jeziku u toj zemlji. Za naš portal, Erkan Babačić govori o trenutnom stanju u Makedoniji i o položaju Bošnjaka u makedonskom društvu. Razgovarao: Mirsad Ovčina Kakav je položaj Bošnjaka u Makedoniji i na koji način ostvarujete vaša prava? Položaj Bošnjaka u Makedoniji je jako težak. Po našoj procjeni, u Republici Makedoniji živi oko 35 hiljada Bošnjaka, ili procentualno 2,5%. Mi smo razasuti širom Makedonije. Bošnjaci u Makedoniji su porijeklom iz Trebinja, Bileće, nešto manje iz srednje Bosne, Gacka, Sandžaka i drugih mjesta. Ima nas u Skoplju, Prilepu, Velesu i drugim mjestima. Prva naseljavanja Bošnjaka su počela poslije austrougarske aneksije kada je i moja familija došla kao muhadžiri. Opet, poslije balkanskih ratova veliki dio muhadžira se iselio u Tursku. Mi smo tek 2001. godine uspjeli u Ustav Republike Makedonije ubaciti preambulu u kojoj smo tražili da postojimo kao narod Bošnjaci, jer sve do tada, mi kao etnička skupina nismo postojali. Najveću zahvalnost zbog toga dugujemo rahmetli Aliji Šahiću, poslaniku u Skupštini Republike Makedonije (Sobranje) koji je tokom svog političkog života uradio izuzetno mnogo za Bošnjake u Makedoniji. On je bio prvi poslanik Bošnjak u Sobranju izabran 1998. godine. Međutim, naš položaj u Republici Makedoniji je i dalje jako težak. Trenutno imamo samo 2 poslanika koji nemaju značajan uticaj u Sobranju. U javnim preduzećima na rukovodećim pozicijama Bošnjaka skoro nikako nema. Naše zaposlenje u javnim institucijama je u zanemarljivom procentu i uglavnom su to minorne pozicije i radna mjesta. Kao Bošnjaci, nemamo nikakva prava na zapošljavanje. Tu činjenicu koriste najviše političari koji sa nama manipulišu pred izbore koji nam obećavaju zapošljavanje i bolje životne uslove. Ali, poslije izbora, niko nas više ne vidi. Na koji način su Bošnjaci organizovani u Makedoniji? U želji da sačuvamo naš nacionalni identitet, formirali smo udruženje Bošnjačka zajednica kulture. Svake godine 28. septembra, obilježavamo Međunarodni dan Bošnjaka koji se vezuje sa zasjedanje Svebošnjačkog sabora od 28.09.1993. godine u Sarajevu, na kojem je donesena odluka o vraćanju historijskog imena Bošnjak. Nastojimo u svakodnevnom životu sačuvati našu kulturu, tradiciju i običaje. U Makedoniji djeluju 4 bošnjačke političke stranke i trenutno imamo 2 poslanika u Sobranju. Kakva je budućnost mladih Bošnjaka kada je u pitanju zaposlenje i kako oni vide svoju budućnost? Naša omladina koja završi fakultete nema nikakva prava na zapošljavanje. Primjerice, moj bratić je završio Medicinski fakultet sa najvišim prosjekom, deset, i zbog nemogućnosti da se zaposli u Makedoniji, morao je napustiti državu i otići u Njemačku. Bošnjaci u Makedoniji imaju mnogo školovanih i obrazovanih ljudi, ali njima se ne daje nikakva mogućnost da rade u Makedoniji. Ali, kada odu u zapadne zemlje, tamo budu stručnjaci u svojim oblastima. Naša omladina je pametna, stručna, sposobna i kvalificirana. Najčešće, naša omladina ide u zemlje Evropske unije. Neki od njih ostaju duže, neki kraće, neki se vraćaju nakon tri mjeseca sa sredstvima koja tamo zarade. Imamo mnogo obrazovanog kadra, ali oni koji sa fakultetskom diplomom se i zaposle, dolaze na mjesto koje se plaća kao srednja stručna sprema, tako da diploma ne važi. Ali, ne iseljava se samo omladina, nego i ljudi zrelih godina, sa svojim porodicama. U posljednje tri godine Makedoniju trese politička kriza. Kako se ona odražava konkretno na vaš rad i na vašu televiziju? Zbog političke krize, mi imamo problema i na našoj televiziji. Prije smo imali određenu vrstu pomoći od Republike Makedonije. Država nas je pomagala, ali je to stalo. Značajnu pomoć u opremi smo imali od Turske agencije za obnovu i razvoj (TIKA). Međutim, u posljednje tri godine, naša finansijska situacija je jako loša. Posljednje tri godine iz vlasti nam saopštavaju kako ne mogu ništa uraditi. Posljednje tri godine kao da je sve stalo. Bili smo primorani otpustiti više od polovine naših radnika. Tražili smo pomoć i od Ambasade Bosne i Hercegovine u Republici Makedoniji, ali bilo je uzaludno i bez rezultata. Posljednji ambasador Bošnjak bio je davne 1996. godine. Poslije toga, nikada više nismo imali nikakve pomoći od ambasade Bosne i Hercegovine. Mi pokušavamo uspostaviti saradnju sa ljudima i udruženjima iz Bosne i Hercegovine kako bi nam pomogli da uspijemo sačuvati naš bosanski jezik, našu kulturu i tradiciju. Što se tiče konkretno televizijskog programa, mnogo nam je potreban obrazovni program, program posvećen izučavanju bosanskog jezika, kulturni, vjerski i svaki drugi vid programa, pa bih stoga apelovao na sve ljude dobre volje, na naše Bošnjake da se uključe i da nam pomognu kako bismo se oduprijeli asimilaciji i kako bi sačuvali naš bošnjački identitet. Koliko su Bošnjaci integrisani u Islamsku vjersku zajednicu Makedonije? U Islamskoj zajednici skoro da nemamo Bošnjaka. Islamska zajednica ne bi trebala biti samo zajednica Albanaca, jer muslimani su i Bošnjaci i Turci i Albanci. Tek odnedavno Bošnjaci samo u jednoj džamiji u Skoplju mogu čuti hutbu na bosanskom jeziku. Kakav je položaj bosanskog jezika u Makedoniji, koliko se on izučava i na koji način? Mi smo 2011. godine uspjeli dobiti rješenje ministarstva u kojem imamo pravo izučavati bosanski jezik. Međutim, to rješenje podrazumijeva da možemo izučavati eksperimentalni bosanski jezik, a nikako maternji bosanski jezik. To za nas ne znači ništa, to je korak unazad i zbog toga mi punih 6 godina vodimo borbu za naše pravo da uvedemo u upotrebu naš maternji bosanski jezik, a nikakav eksperimentalni. Mi nikako ne želimo da se bosanski jezik u školama izučava kao izborni predmet, nego kao redovni predmet naše djece. Država nam govori da ako hoćemo da izučavamo maternji bosanski jezik, da moramo imati kvalificirani kadar. Mi imamo kvalificirani kadar, ali se opet vraćamo na istu priču gdje se našem kadru ne daje mogućnost zapošljavanja u državne institucije. Međutim, politička kriza u Makedoniji utiče i na to da je naše pitanje upotrebe maternjeg bosanskog jezika gurnuto u stranu. Kako vidite budućnost Bošnjaka u Makedoniji? Posljednje tri godine, kao što vam je poznato, vlada kriza u Republici Makedoniji. Situacija je jako napeta. Kao što znate, osporavanje imena države od Grčke, blokira naš put u evropske i evroatlantske integracije, Evropsku uniju i NATO savez. Zbog toga, ne može postojati ni stabilna vlada. Sve to dodatno pogoršava situaciju za Bošnjake. Ali, mi se nadamo da će doći bolje vrijeme i da će sa nekom novom vladom doći bolja vremena i za Bošnjake u Makedoniji.