Kapiten reprezentacije BiH i napadač Rome Edin Džeko uvršten je među 30 kandidata za osvajanje Zlatne lopte, koju dodjeljuje France Football.

Mesne industrije Ovako i Brovis koje djeluju u okviru Akova Group dvije su od četiri kompanije kojima je Inspekcija Evropske komisije za zdravlje, hranu, reviziju i analizu, poznatija pod nazivom Dablinska inspekcija, dala pozitivno mišljenje za dodjelu dozvola bh mesnim kompanijama za izvoz piletine na tržište EU.

Zašto je politika tako teška? Jednostavno rečeno, politika je teška jer su ljudi teški. Politika je teška jer često jedna strane ne može ili ne želi da prihvati drugu stranu. Ovo postaje veliki problem kada strana koja nije prihvaćena nije svjesna svog stanja. Nisu željeli priznati da ih Srbi i Hrvati teško prihvataju Muslimani po mnogo čemu mogu služiti kao primjer, pa čak i po ovome. U krhkoj Jugoslaviji tokom kasnih ‘80-tih i ranih ‘90-tih, muslimani, nisu željeli priznati da ih Srbi i Hrvati teško prihvataju. Muslimani, lojalni Titovi pioniri, izlazili su na ulice širom BiH pokušavajući spriječiti sukobe. Ovako nešto nije zabilježeno na ulicama gradova u Srbiji i Hrvatskoj. Nije li ovo zanimljivo? Muslimani kao narod koji nije započeo rat izlazi na ulicu ponašajući se kao da su krivi za raspad Jugoslavije, dok se Srbi i Hrvati pripremaju za sukobe, za napad na suverenu BiH.Nažalost, ni danas nismo daleko od gore navedene situacije, samo što smo danas Bošnjaci, a ne muslimani. Dakle, Bošnjaci koji žele da prikažu realnu sliku vanjskopolitičkih odnosa Srbije i Hrvatske prema BiH često budu prozvani kao osobe koje imaju talenta da šire mržnju. Muslimani su u Jugoslaviji bili ‘najtiši’, ali su ipak bili prozvani fundamentalistima. Doživjeli su etničko čišćenje, genocid, sistematsko silovanje, rušenje bogomolja i tako dalje. Možda su šutjeli iz straha od udbaša, a možda jednostavno nisu imali ‘talenta’ da šire mržnju. Ako su tadašnji muslimani bili fundamentalisti, šta smo onda mi danas?Za razliku od 80-tih i 90-tih politika je danas poprilično otvorena za javnost. Mediji izvještavaju o mnogim događajima. Ljudi su informisani, ali se često zaboravlja činjenica da informacija nije ujedno i znanje. Informacije postaju bezvrijedne kada se počnu prihvatati bez analize, a analiza je sistematsko ispitivanje i evaluacija informacija. Bošnjaci su informisani o dešavanjima u BiH, regiji i svijetu. Ipak, pitanje je da li su svjesni značenja tih informacija. Da li su svjesni svog položaja u odnosu na Srbiju, odnosno da li misle da je trenutni položaj Srbije i Srba opasniji za Bošnjake i BiH nego tokom devedesetih?Srbi su oduvijek gajili određene ambicije prema BiH, a oni koji se ne slažu sa ovom konstatacijom treba da pročitaju samo nekoliko djela da im stvari postanu kristalno jasne. Recimo djelo Vuka Stefanovića Karadžića ‘Srbi svi i svuda’ iz 1836. godine, ‘Načertanije’ Ilije Garašanina iz 1844. godine, ‘Homogenu Srbiju’ Stevena Moljevića iz 1941. godine, i ‘Memorendum I’ Srpske akademije nauka i umjetnosti iz 1987. godine ponudit će vam izuzetan uvid u srpsku politiku prema BiH. Situacija ni danas nije puno drugačija. Srbi iz RS žele pripajanje RS Srbiji i zbog toga nije ispravno da kažemo da oni traže nezavisnot. RS, dakle, ne želi da bude nezavisna, ona želi da bude dio Srbije. Zanimljivo je i to da se Aleksandar Vučić nikad nije ogradio od ovakvih ambicija. Bošnjaci su dužni štititi svoj narod u Sandžaku, ali nikome ratom ne prijete Prilikom proslave 600-te godišnjice od Kosovske bitke, 28. juna 1989. godine, Slobodan Milošević je na Kosovu polju rekao „niko ne sme da vas [Srbe] bije“, što je postala jedna od karata srpskog nacionalnog identiteta. Slične se izjave daju i danas. Za raliku od Miloševića, Vučić je našao zakonske osnove da zaštiti srpski narod. „Srbija nikome ne preti ratom, Srbija ne priziva i ne želi sukobe, ali Srbija i po Dejtonskom sporazumu i po svakom pravu i moralnom zakonu ima obavezu da zaštiti svoj narod“, rekao je jednom prilikom Vučić. Zanimljiva je priča o zaštiti Srba u BiH, koji zasigurno nisu ugroženi, a naročito u RS. Vučić, vjerovatno, poput Miloševića želi samo naglasiti da Srbe niko ne smije da dira, a oni nikome ne smiju da prijete. Nažalost, Vučićeva izjava nije dobila pažnju kao Miloševićeva. Nikada nije objasnio ni od čega treba da štiti srpski narod, šta je to moralna dužnost, te zašto govori o tome ako nema opasnosti od novih sukoba. Pitanje je kako bi se gledalo da takve izjave dolaze od bošnjačkih političara, čiji narod nema teret prošlosti kao Vučićev. Da, recimo, Bošnjaci kažu da imaju moralnu dužnost da štite svoj narod u Sandžaku, a da dodaju da nikome ratom ne prijete. Ovakve ili slične izjave sigurno bi izazvale velike reakcije u Srbiji, a vjerovatno bi ih osudile i međunarodne institucije zbog miješanja u unutardržavne stvari Srbije. Nažalost, ovakve izjave dolaze iz Srbije i prolaze skoro potpuno nezapaženo jer se radi o BiH.S druge strane, tokom 90-tih, Zapad je konstantno kritikovao Srbiju za mješanje u ratne događaje u BiH, u njen suverinitet i u njenu nezavisnost. Danas Zapad šuti, iako mu je jasno da politika iz Beograda definiše politički diskurs u Banjaluci. Tokom 80-tih i 90-tih teško je bilo zamisliti da će Srbija uspjeti da razvije veoma bliske vanjskopolitičke odnose sa Rusijom, ali je Srbija to ipak uspjela. Rusi vrše modernizaciju vojske u Srbiji, a imaju i ‘humanitarnu’ bazu u Nišu.Ulazak srpskih vojnih, policijskih, paravojnih i parapolicijskih snaga u BiH tokom 90-tih predstavljalo je urušavanje suvereniteta BiH. Danas postoji pravna osnova, Dejtonski mirovni sporazum, koja dozvoljava da srbijanska policija uđe u riječne vode i teritoriju BiH. Naravno, ovo se radi kroz zajedničke vježbe (npr. Drina 2016) sa policijskim snagama iz RS-a. Ali ovo, takođe, pokazuje da srbijanske oružane snage mogu u kratkom vremenu da budu u BiH, da srbijanske i policijske snage RS mogu da djeluju združeno. Za razliku od 90-tih, danas se srbijanske policijske snage ne moraju kamuflirati u paravojne ili parapolicijske snage pri ulasku u BiH. Zahvaljujući Dejtonu, otvoreno mogu reći da su poslane iz Beograda. Takođe, ovome se može još dodati i saradnja između institucija u RS u Srbiji. Naravno, blaženi Dejtonski sporazum dao je pravne osnove da dođe do toga. Zajedničke sjednice vlada Srbije i Republike Srpske održavaju se nekoliko godina. Zanimljivo je i to što je Srbija često bila osuđivana za učešće u bosanskom ratu (1992-1995), naprimjer UN rezolucija 47/141 (Situacija u BiH), a da su joj pri tome isti oni koji su je osuđivali dali pravne osnove da sarađuje sa Srbima u BiH na visokom državnom nivou. Srbi se predstavljaju kao žrtve Srbi su ipak odlučili da se na međunarodnoj sceni predstave kao žrtve, kao narod koji ima potrebu da istakne svoju potrebu za očuvanjem. Upravo radi toga, RS i Srbija najavili su zajedničku Deklaraciju o zaštiti i očuvanju srpskog naroda. Zanimljivo je da će baš ta deklaracija biti predmet rasprave u periodu kada Srbija ima problema sa većinom susjednih država. Nije prvi put da se Srbi osjećaju ugroženo, ali je prvi put da se Srbi iz dvije različite države očituju po ovom pitanju. Ovo je za njih pomak, prihvatili to Bošnjaci ili ne. Milorad Dodik, predsjednik RS, obznanio je da ova deklaracija neće biti puko slovo na papiru, već program po kojem će Srbi iz Srbije i RS graditi budućnost. Naravno, država BiH i ostali njeni narodi izostavljeni su iz ovog procesa. Bošnjacima nije potrebna ovakva deklaracija, iako su oduvijek bili okruženi ‘predatorima’. Bošnjacima je potrebno da shvate u kakvom se političkom vakuumu trenutno nalaze. Potrebno je uvidjeti da je sadašnji politički položaj Srbije po mnogo čemu opasniji nego onaj iz 90-tih. Ne možemo poricati da je taj period bio krvav za Bošnjake i BiH, ali treba znati da se Srbi ovom deklaracijom vrlo jednostavno mogu predstaviti kao žrtve i usvojiti sistematski program po kojem će ‘sačuvati’ srpski narod. Sama priroda deklaracije, prema najavama, u duhu je Vučićeve politike „Mi Srbi pružamo ruku pomirenja, ali se osjećamo ugroženo“. Međutim, Aleksandar Vučić nikad nije ‘pružio ruku izvinjenja’ za svoje ratne izjave protiv Bošnjaka i angažman u BiH, a sada govori i o ugroženosti srpskog naroda. Dobro bi bilo da Vučić i Dodik objasne o kakvoj se ugroženosti srpskog naroda radi. Zar se može miriti ako se osjeća ugroženo? Kakvo je to pomirenje koje Vučić nudi? Upravo zbog ovakve nezgrapne retorike, Vučić pokazuje da je njegov politički plan za pomirenje u najmanju ruku ozbiljno impotentan.

Krajem prethodne sedmice završena je velika humanitarna akcija "BiH za narod Sirije", koju je pokrenulo Muftijstvo sarajevskog u saradnji sa Humanitarnom organizacijom Emmaus. U toku je sortiranje namirnica, pakovanje i pripremanje za transport. 

U nedjelju, 24.09.2017.god, u prepunoj džamiji u Karadžama, MIZ Bugojno, održan je VII tradicionalni šehidski mevlud. Veliki broj džematlija je pokazao da nisu zaboravili šehide, njihovu žrtvu za Islam, domovinu, kao ni svoju tradiciju.

Abudlah Tabaković, učenik osmog razreda Osnovne škole „Zalik“ u subotu, 7.10. 2017.g. u džamiji „Bosanski mudžahidi“ u Sjevernom logoru svečano je promoviran u titulu hafiza Kur'ana časnog.

Oko 300 izraelskih doseljenika u pratnji policije je upalo u kompleks džamije al-Aqsa u okupiranom Istočnom Jerusalemu u nedjelju ujutro. Dopisnik WAFA-a je rekao da je oko 300 ekstremističkih doseljenika upalo u dvorište al-Aqse i izvodilo obrede, dok je izraelska policija koja se nalazila na kapijama ovog kompleksa, nametnula stroga ograničenja ulaska muslimanskim vjernicima na ovo sveto mjesto, izvještava palestinska novinska agencija WAFA. Sukobi između doseljenika i muslimana, koji su uobičajeni kada doseljenici upadnu na tu lokaciju, ovaj put nisu zabilježeni. (FENA)

U subotu, 7. oktobra 2017. uspješno je okončan Maraton mira od džamije do džamije imama Nazifa Topuza, koji je trčao od mjesta gdje je sagrađena prva džamija u Sloveniji – Loga pod Mangartom, do džamije u Ljubljani. Dužina maratona iznosila je oko 140 kilometara. Ispred Islamskog kulturnog centra u Ljubljani okupili su se imami, vjernici, prijatelji i rodbina imama Nazif-ef. Topuza, koji su ga dočekali i čestitali mu za uspješno okončanje maratona. Imama Nazif-ef. također su dočekali muftija prof. dr. Nedžad Grabus i ljubljanski gradonačelnik Zoran Janković. U cilj su, također, ušli i biciklisti iz Velenja, koji su u jednom danu prevozili biciklistički maraton od Loga pod Mangartom do džamije u Ljubljani. Prisutne je najprije pozdravio koordinator projekta Haris Muratagić, rekavši kako i na koji način su tekle pripreme i realizacija oba maratona. Zahvalio se svima koji su pomogli realizaciju ovih aktivnosti, te čestitao učesnicima oba maratona uspješno okončanje ovoga projekta. Prisutnima se obratio i imam Nazif Topuz, najprije se zahvalivši muftiji prof. dr. Nedžadu Grabusu za ideju i podršku pri realizaciji ovog važnog projekta. Također se zahvalio i svojoj porodici, koja mu davala podršku tokom maratona od Loga pod Mangartom do Ljubljane. Zahvalio se i svim prisutnim, koji su ga svojim dolaskom podstakli da sa sličnim projektima nastavi i u budućnosti. Nazif-ef. je kazao da je za ljude najvažnija poruka mira, jer ljudi samo u miru mogu ostvariti svoje snove. Gradonačelnik Zoran Janković, čestitao je imamu Nazifu Topuzu i biciklistima za uspješan poduhvat kojeg su iskazali kroz ovaj maraton. Kazao je da je važno razvijati svijest o zajedničkom životu i vrijednostima koje nas povezuju i svojim postupcima pomagati da se to ostvari. Maraton imama Topuza je dobra poruka svima nama: živjeti u miru i zalagati se za mir među ljudima – zaključio je gradonačelnik Janković. Muftija prof. dr. Nedžad Grabus, idejni predlagač i pokrovitelj maratona mira od džamije do džamije, kazao je da je imam Nazif-ef. Topuz proteklih dana bio inspiracija mnogim ljudima u Sloveniji i BiH, jer je kao imam iskazao poštovanje svojim precima koji su prije stotinu godina izgradili džamiju u Logu pod Mangartom, a svojim savremenicima ukazao na vrijednost mira, poštovanja i razumijevanja među ljudima. Vjerski objekti su mjesta širenja mira među ljudima i tako mora ostati. To je važna poruka imama Nazifa Topuza i biciklista iz Velenja, koji su prevozili biciklistički maraton od Loga pod Mangartom do Ljubljane. Podsjećamo, Islamska zajednica u Republici Sloveniji ove godine obilježava stotu godišnjicu od izgradnje džamije u Logu pod Mangartom i stotu godišnjicu institucionalnog djelovanja u Sloveniji. Naime, časopis Slovenec je 24. oktobra 1917. najavio dolazak tadašnjeg reisu-l-uleme i vojnog muftije iz Sarajeva na otvaranje džamije u Logu pod Mangartom. Tako je stota godišnjica obilježena i sa maratonom za mir imama Nazifa Topuza, koji je trčao od mjesta gdje je bila izgrađena prva džamija u Sloveniji - Loga pod Mangartom, do džamije u Ljubljani. Njegov maraton imao je snažnu poruku mira koju je imam simbolično pronio od džamije u Logu pod Mangartom do nove džamije u Ljubljani. Maraton je započeo 2. oktobra, kada se obilježava Međunarodni dan nenasilja, jer se na taj način željela poslati poruka protiv bilo kakvog nasilja. Stota godišnjica institucionalnog djelovanja je pečat opredijeljenosti i usmjerenja Islamske zajednice u njenom djelovanju, koji se temelji na odlučnosti i opredijeljenosti da svoj put zalaganja za mir, poštovanje, razumijevanje i toleranciju, nastavi i u budućnosti, jer je sigurna da svojim doprinosom u radu, doprinosi napretku cijelog slovenskog društva.

Egipat je prvi put nakon 1990. godine uspio da se plasira na Svjetsko prvenstvo.

SREBRENIK: U petak večer, 06.10.2017. godine je u centralnoj džamiji u Srebreniku upriličena redovna katedra hadisa, koja se već nekoliko mjeseci redovno održava posljednjeg petka u mjesecu. Na samom početku nakon klanjanja akšam-namaza imam centralne srebreničke džamije Emir ef. Brašnjić je poselamio prisutne i predstavio gosta-predavača Ahmet-ef. Hamidovića, imam džemata D. Dubrave, Medžlis IZ-e Živinice

Doboj Istok, 9. oktobar 2017. – Domaća nevladina humanitarna organizacija MFS-EMMAUS za školsku 2017/2018 godinu osigurala je stipendije za 1.389 djece u Burkini Faso. Od 2014. do 2017. godine MFS-EMMAUS je zahvaljujući građanima i donatorima prikupio stipendije za ukupno 2697 djece, a uz to distribuirana su i dva kontejnera materijalne pomoći koja su se sastojala od školskog pribora, prehrambenih i higijenskih paketa, odjeće, obuće, poljoprivrednog alata, građevinskog materijala za opremanje škola i sl.

Nakon što su nepoznata lica obila porodičnu kuću bjelopoljskog paroha Nebojše Radića ovog sveštenika Pravoslavne Crkve posjetili su 2. oktobra mjesni imam Ammar ef. Čopelj, predsjednik džematskog odbora Alija Beglerović i Haris Omerika, član džematskog odbora.

Najmanje 12 osoba, većinom djece, utopilo se kada je potonuo čamac koji je prevozio Rohinja izbjeglice u Bangladeš, kazali su u ponedjeljak iz policije.

Sud BiH danas je izrekao oslobađajuću prvostepenu presudu ratnom komandantu Armije RBiH Naseru Oriću i pripadniku Armije Sabahudinu Muhiću kojima se sudilo po optužbi za zločin protiv ratnih zarobljenika u Bratuncu i Srebrenici 1992. godine, odnosno za navodne zločine u selima Zalazje, Lolići i Kunjerac. Prema optužnici, Orić, tadašnji komandant, i Muhić, pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH), 1992. godine su u mjestima Zalazje, Lolići i Kunjerac ubili tri zarobljenika srpske nacionalnosti. Tokom suđenja koje je trajalo dvije godine Tužilaštvo BiH je pozvalo četiri vještaka da urade nalaze i mišljenja te saslušalo 14 svjedoka, među njima jednog zaštićenog (O-1) koji je kazao da je vidio kako je Naser Orić ubio tri zarobljenika. Uložili su i nekoliko materijalnih dokaza. S druge strane, odbrane Orića i Muhića su iskazima 18 svjedoka, kao i materijalnim dokazima, u potpunosti negirale navode optužnice. Odbrana Nasera Orića naročito se fokusirala na kredibilitet zaštićenog svjedoka optužbe O-1, iznijevši pred Sudom BiH tvrdnje da je svjedoku pravosnažno presuđeno za lažno prijavljivanje, prevare, nanošenje teških tjelesnih povreda, zloupotrebu prava i socijalnog osiguranja i tako dalje. Odbrana je također tokom suđenja iznijela tvrdnje zaštićenog svjedoka odbrane da mu je nuđen novac da lažno svjedoči protiv Orića, uz obećanje da će mu porodica biti evakuisana. Advokatica Nasera Orića suđenje je zaključila tvrdnjom da je cijeli postupak, odnosno optužnica temeljena na neujednačenim iskazima nekredibilnog zaštićenog svjedoka O-1. Podsjećamo, Naser Orić je uhapšen 10. juna 2015. na granici Francuske i Švicarske po zahtjevu Srbije koja ga je sumnjičila za ratne zločine počinjene u selu Zalazje kod Srebrenice. Srbija i BiH su poslale zahtjev za njegovo izručenje. Izručen je BiH, nakon čega mu je Sud BiH odredio mjere zabrane, a Orić se branio sa slobode. Odbrana je od Haškog tribunala tražila obustavu postupka protiv Orića za ratne zločine u Srebrenici, s obzirom na to da mu je već suđeno za te zločine. Tribunal u Hagu je odbio zahtjev odbrane. Haški tribunal je Orića 2008. pravosnažno oslobodio krivice za zločine počinjene u Srebrenici.

Svečanim programom, u četvrtak 5. oktobra ove godine, obilježen je Dan Behram-begove medrese u Tuzli. Svečani program izveli su učenici i učenice škole, a proglašena su odjeljenja koja su u prošloj školskoj godini ostvarila najbolji uspjeh, kao i učenici koji su bili najbolji pojedinci u svojim odjeljenjima i koji su osvojili značajna mjesta na takmičenjima. Uručena su priznanja profesorima i zaposlenicima Behram-begove medrese za njihov dugogodišnji nesebični rad i trud. Priznanja su primili Emina Hatunić, profesorica, hafiz Amir Hodžić, profesor, i Nezir Redžić, radnik na poslovima kontrole ulaza u Behram-begovoj medresi. Direktor Behram-begove medrese Ahmed-ef. Hatunić uputio je čestitke učenicima i profesorima povodom Dana škole, a posebne čestitke uputio je uposlenicima i učenicima koji su dobili nagrade i priznanja. Hatunić je ovom prilikom učenicima uputio nekoliko savjeta: „Prvo, postavite ispred sebe cilj kojem hoćete da stignete. To je preduvjet svakog uspjeha. Drugo, budite optimisti. Imajte veliku nadu i uvjerenje da ćete, uz Božiju pomoć, doći do cilja koji ste sebi odredili.   I treće, na što vam želim ukazati, je rad, trud, zalaganje. Uzalud su ciljevi, vjera i nada u uspjeh, ako to niste potvrdili svojim postupcima, zalaganjem i trudom. Naše ciljeve, naša čvrsta uvjerenja da znamo i možemo, moraju biti obavijena kontinuiranim radom,“ kazao je direktor Hatunić.  

S ciljem unaprjeđenje uslova za izvođenje nastave Islamske vjeronauke na području Muftijstva tuzlanskog, tokom ove školske godine, bit će opremljeno 20 kabineta za vjeronauku - 10 kabineta u školama u Federaciji BiH i 10 kabineta u entitetu RS.