Navršila se godina dana od preseljenja na bolji svijet hadži bule Medihe Silajdžić, rođene Jusić. Rođena je 02.06.1932. godine u starom djelu grada Sarajeva, tačnije Sagrdžije – Vrbanjuša. Tu je završila osnovnu školu kao i Gazi Husrev begovu medresu 1949. godine. Nakon medrese zaposlila se u arhivu grada Sarajeva gdje je dočekala i penziju.
U medresi je bilo više profesora kiraeta a ona je posebno mjesto imala je kod h. hfz. Ibrahim ef. Prohe i h. Hfz. Edhem ef. Traljića koji su uvijek davali upravo Medihi da učenjem Kur'ana započne čas. Ovo dvojicu svojih profesora često je spominjala i rahmet im predavala. Također i učenje turskog mevluda davali su samo njoj. Kada bi zauči turski mevlud često je izmamila suze u očima džemata. U džematima se znalo govoriti da takvog učenja turskog mevluda nema ni u Stambolu. Bila je voljena i kao bula od strane svih džematlija, a posebno žena, kako starih tako i mladih koji su je rado slušali na tevhidima, mevludima i slično. Prelijepom bojom glasa krasila je gdje god bi bila, kako učenjem Kur'ana tako i učenjem mevluda, ilahija i kasida. Svoje poznavanje turskog mevluda prenosila je i na mlade bule i tako pomagala u sačuvanju tradicije. Bila je omiljena i čuvena ne samo u Sarajevu već diljem BiH a i šire. Ona pak nije predavala značaju tim epitetima od džemata pa je često hvalila druge bule, a posebno mlade, da su bolje od nje što je samo još više povečevalo ugled njen među narodom.
Bila je veliki humanista, spremna pomoći drugome u svakom pogledu, moralnom ili materijalnom. Nije željela da se zna za humane geste ali je uvijek bila među prvima koji će pomoći one koji su u potrebi. Isticala se posebnim ahlakom i visokim stepenom kulture koji je pokazivala kroz svoj život. Bila je voljna dati savjet i odgovoriti na postavljeno pitanje. Svoje znanje nije čuvala samo za sebe već ga je nesebično dijelila s drugima, a posebno s mladima. I kao takva, uvijek je druge stavljala ispred sebe i isticala ih da su bolji od nje.
Imala je posebnu pomalo mističnu boju glasa koja je ostavljala dubok trag u srcima slušaoca, tako da je bilo nezamislivo proučiti bilo šta bez nje, bilo da se radi o tevhidu, mevludu, nićahu ili slično. Jednostavno, bila je kao jedan glas koji je predstavljao cijeli hor. Uz njeno ponašanje koje je prenosila i na druge, ljepotu učenja kao i sve ostalo, bila je jedan Allahov dar koji samo On može dati. Insan velikog srca, dobre duše, lijepog glasa kao što je bila rahmetli hadži bula Mediha predstavljala je primjer učevne muslimanke i bogatstvo koje smo imali. Bila je jako sretna što je vidjela da iza sebe ostavlja sina, kćerku, zeta , snahu i unučad a da su svi na Allahovom putu jer islam je bio njen život i njeno opredjeljenje. Upravo na molbu njene djece snimila je CD ali ne za širu javnost već samo za njene ukučane. Njenim odlaskom teško da će se moći popuniti praznina koju je ostavila iza sebe. Muhammed a.s. nas uči da smo mi Allahovi svjedoci na zemlji i da svjedočimo o našim umrlim.
Svjedočim da je bula Mediha hanuma bila čestit insan i veliki borac za dini islam. Svjedočim da je bila uzor i učitelj nama mlađima. I ovaj tekst je samo mali dio svjedočanstva kojeg osjećamo u srcima svi mi koji smo je poznavali.
S njenim odlaskom na bolji svijet mnogo smo izgubili ali smo i ponosni što smo je poznavali i imali čast družiti se s njom. Molimo Allaha dž.š. da joj oprosti, smiluje se, nagradi je za svaku lijepu riječ, ukabuli njene ibadete i nagradi je džennetskim ljepotama.
