Takmičenje iz arapskog jezika za učenike medresa Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini održano je 19. marta u Karađoz-begovoj medresi u Mostaru

Sarajevo, 21. mart 2018. (MINA) – Danas je pod predsjedavanjem reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića održana 15. redovna sjednica Vijeća muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini

MIZ Sarajevo u povodu mubarek noći Lejletu-r-Regaiba, organizuje učenje mevluda u četvrtak, 22. marta, u Ferhadija džamiji poslije akšam-namaza.

Danas je pod predsjedavanjem reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića održana 15. redovna sjednica Vijeća muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Uprava za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini obavještava vjernike da po Takvimu Rijaseta Islamske zajednice, u četvrtak, 04. redžeba 1439. god. po H., odnosno 22. marta 2018. godine, s akšam-namazom, nastupa prva u nizu mubarek noći, Lejletu-r-regaib ili kod nas poznata kao Noć želja.

Ona je lijepa.Ona je mila.Ona svakog voli i daje mu krila. Ona je Bosna i Hercegovina. Ona je ljubav. Ona je nada. Ona je tu, bilo gdje da si, uvijek Bosni dobrodošao si

Muftija tuzlanski Vahid-ef. Fazlović i Abdulaziz Abdullah Al-Saga, donator dijela sredstava za izgradnju džamije u džematu Brdo (MIZ Čelić), u četvrtak 15. marta, su posjetili gradilište ove džamije. 

Karađoz-begova medresa je nastavila sa realizacijom programa manifestacije „Dani Karađoz-begove medrese“.

Sporazum je postignut uz rusko posredovanje o evakuiranju pobunjeničke grupe iz grada u Istočnoj Guti pod pobunjeničkom vlašću u sjeverozapadnoj Siriji, i predstavlja prvi dogovor takve vrste u jedinom preostalom pobunjeničkom bastionu u blizini prijestonice, saopćila su dva opozicijska izvora u srijedu.

Sjajne vijesti stižu sa Floride. Iako je poražen u završnoj rundi kvalifikacija, Mirza Bašić ipak se našao u glavnom žrijebu Mastersa u Majamiju.

Večeras je s početkom u 19h u velikoj dvorani Gazi Husrev-begove biblioteke održana  panel-diskusija “Tariq Ramadan: Iskorak evropske islamske misli“, povodom izlaska iz štampe novih izdanja djela na bosanskom jeziku ovog istaknutog mislioca. Uslijed velikog interesovanja, brojni posjetioci, među kojima najviše mladih, prisustvovali su panelu ispred dvorane koja je bila prepuna.

Trezvenjačke obrazovne organizacije iz Švedske NBV i IOGT-NTO su u suradnji sa organizacijom Centar za edukaciju mladih (CEM)  iz Bosne i Hercegovine organizovale turneju pozorišne predstave Skrivene sjene u Švedskoj.

Tri sarajevske narodne kuhinje, "Stari Grad", "Merhamet" i "Crveni krst FBiH", dobile su donacije vrijedne čak milion KM.

Činjenica da muslimani nemaju Voltera ne znači da ne znaju ništa o kritičkom promišljanju, baš kao što činjenica da Zapad nema Rumija ne znači da ne zna ništa o ljubavi.

Dino Bucati (ital. Dino Buzzati; Beluno, 14. oktobar 1906 – Milano, 28. januar 1972) je italijanski pripovijedač, novinar i romanopisac. Njegov najpoznatiji roman je Tatarska pustinja koji mu je i donio svjetsku slavu, a poznat je i po kratkim pričama. Za Bucatija se govori da je pisac apsurda. Bucatijeva djela su bogata imaginacijom. Mašta mu je uvijek u pokretu i željna da smisli novu situaciju. Takođe, mašta njegovih likova vodi od konkretnog do apstraktnog, od realnog do nadrealnog, do projektovanog. Zato je on i majstor pisanja kratkih priča. Bucati je imao sklonost ka fantastici. Najpoznatija su mu djela: Romani; Gorštak Barnabo, 1933., Tajna stare šume, 1935., Tatarska pustinja, 1940., Veliki portret, 1963., Jedna ljubav, 1963. Zbirke pripovijedaka: Tačno u tom trenutku, 1943., Pad Baliverne, 1957., Šezdeset priča, 1958., Prodavnica tajni... Dino Bucati Tatarska pustinja Giovanni Drogo, mladi poručnik, po dužnosti stiže u Tvrđavu Bastiani, mrtvu granicu, svoje prvo odredište. To je bio dan koji je dugo čekao, početak njegovog “istinskog života». Misteriozna se tvrđava nalazi na rubu pustinje za koju legende kažu da je jednom odande došla najezda neprijatelja. Međutim, to su legende i tvrđava zapravo nikad ničemu nije služila. No, vojnička logika uvijek je ista - neprijatelj nikada ne spava. Tako se Giovanni prilagodio životu u Tvrđavi, izručujući svoju egzistenciju u ruke Vojne discipline, koja je uvijek bila jednaka i uvijek pravilna i pravocrtna. Proći će petnaest godina prije nego što je počeo shvaćati da je vrijeme iscurilo, prije nego što je uspio uočiti tačan trenutak kada mu je mladost iskliznula iz ruku: “prvu večer kada je zakoraknuo uza stube, jednu po jednu”. Roman “Tatarska pustinja” dobiva svoje puno značenje tek kada ga se interpretira kao promišljanje o temeljnom smislu života i ljudske povijesti. Piščeva misao je duboko pesimistička; postojanje prolazi upravljano mračnim silama i često zlim protječe u čudnim i apsurdnim slučajnostima. Da izbjegnemo ništavilo (pustinju) trošimo vrijeme koje nam je sudbina odredila grčevito se držeći čekanja jednog nevjerojatnog i izvanrednog događaja, koji bi, napokon, mogao dati smisao našem životu. Život u međuvremenu sve brže i brže istječe i putovanje završava: samo nas dostojanstvena i mirna smrt može osloboditi tjeskobe, stavljajući nas u jednu vječnu i herojsku dimenziju koju smo oduvijek sanjali...

Da bi došle u Hatay i pokazale solidarnost sa ženama, djevojkama i djevojčicama Sirije Bošnjakinje iz Srebrenice, Bratunca, Žepe, Kasabe, Kotor- Varoši, Sanskog Mosta, Zenice, Željeznog Polja, Sarajeva, Tuzle, Bihaća i drugih bosanskih gradova prešle su u autobusima put dug preko 1.500 km. Šamije kao zatvorski lanciU Daily News smo dan prije čitali kako je predsjednik Crvenog križa u Turskoj Kerem Kinik izjavio da prema anketi koju su proveli među 3,5 miliona sirijskih izbjeglica koliko je prihvatila Turska, nešto više od 40% njih se izjasnilo za ostanak u Turskoj u slučaju mira u Siriji, dok se 60% izjasnilo za trenutni povratak svojim kućama u slučaju da im to prilike u njihovoj zemlji budu dozvoljavale. 75% sirijskih izbjeglica koji žive u Turskoj su žene, djeca i ljudi stariji od 65 godina.Prijevoz i okupljanje za završni protest na velikom poligonu u Hatayu je počeo ranim jutrom. Naša grupa je stigla oko 10 sati i ponovo provedena ispred svih drugih. I ponovo oduševljenje našim dolaskom. U grupi sirijskih žena čujemo kako nas poimenice zovu. Okrećemo se i prepoznajemo grupu sirijskih aktivistica za ljudska prava koje su krajem protekle godine dolazile u Potočare da se sretnu sa majkama. Zagrljaji i suze. Od njih saznajemo za nove pokolje u istočnoj Guti i velike civilne žrtve. Među njima je i Hala Alghali, doktorica koja vodi žene koje tragaju za nestalim muževima. Oko podne počelo je obraćanje predstavnica učesnica Konvoja savjesti. Glasnogovornica Konvoja Gülden Sönmez je u obraćanju skupu podsjetila da su tokom rata u Siriji na hiljade žena zatočeno, 13.581 žena bila izložena mučenju i okrutnom postupanju u zatvorima sirijskog režima. Trenutno se u tim zatvorima nalazi 6.736 žena, od čega 417 djevojčica.Prema podacima Sirijskog opservatorija za ljudska prava od 2011. sirijski režim je ubio 15.372 žena među kojima su njih 4.194 bile djevojčice. Madžida Šorbaši, koja je sedam mjeseci provela u zatvoru sirijskog režima, govorila je o svojim patnjama tokom vremena koje je provela u zatvoru zajedno sa mužem koga su mučili pred njom. „Mučili su mi supruga kako bi me prisilili da otkrijem druge koji su sa mnom protestovali. On je od posljedica tog mučenja umro“, kazala je Šarbaši dodavši da je, nažalost, mora da kaže da je među onima koji su vršili torture nad njima bilo i žena koje rade u tim zatvorima.U ime žena BiH na protestnom skupu je govorila majka Ramiza Gurdić. „Ovdje smo s vama danas da zajedno dignemo glas za spas žena, djevojaka i djevojčica koje su zatočene u zatvorima u Siriji. Mi im poručujemo da nisu same. Mi smo s njima“, kazala je majka Ramiza čiji govor su prekinule ovacije učesnica uz tekbire. {gallery}sirijsa:::0:0{/gallery}„Pozivamo šefove država, vjerske poglavare, kraljeve i kraljice, one u čijim rukama je vlast, da svi učine nešto za oslobađanje naših sestara“, pozvala je Gülden Sönmez, a zatim je održan centralni dio protesta. Bio je to trominutni tihi protest bez riječi tokom koga su sve žene iz Konvoja savjesti povezale ruke šamijama ukazujući tako na zatočene žene Sirije i njihove patnje. Pognute, zavezanih ruku, mnoge među njima su plakale doživljavajući iskreno bol kroz koju prolaze njihove sestre u Siriji. Najstarija učesnica konvoja bila je 80-godišnja Palestinka Merjem, a među Bošnjakinjama 76-godišnja Hajrija Sejdinović. Najmlađa je bila šestomjesečna Semija iz Sirije.Protest je završen porukom da protesti i nove aktivnosti za oslobođenje Sirijki trebaju biti nastavljene i da je djelovanje na buđenju ljudske savjesti danas nužnost svakog pojedinca na zemaljskoj kugli.