Naširoko je elaborirana važnost nauke, naučnog rada i istraživanja u islamu, pogotovo jer to predstavlja prvi imperativ i prvu objavu u islamu (Kur’an, 96:1-5). Mnogi autori su upravo među osnovne uzroke stagnacije islamske civilizacije svrstavali smanjenu posvećenost muslimana nauci i naučnom radu, kao i površno pristupanje istoj (Arslan, Zašto su muslimani nazadovali a drugi napredovali, 2001., str. 27). Danas u većini muslimanskih zemalja, iako postoji pozitivan trend u pogledu ulaganja u nauku i istraživanje, što rezultira i u povećanju kako broja naučnih članaka tako i broja univerziteta, istraživačkih centara, ali i samog istraživanja, činjenica je zapravo da je veoma mali efekat takvih nastojanja ili da ista nisu u mogućnosti slijediti put razvoja koji moderni svijet iziskuje.